"riječi žute od prljavih kiša isprale mi trag..."


I ne osjećam više ništa. Samo otuđenost od svijeta, vlastito ništavilo, i tupost...
Držali smo se za slamčice spasa, pričajući o nabitnim stvarima. Bili smo svjesni da u svakom trenutku netko može ispustiti slamčicu, i da tada sve prestaje.
Da od tog trenutka tonemo prema dubinama... Osjećaja, tuge, sjete i svih aspekata ine.

Grčevito smo se držali... Ništa suvislo nismo mogli reći. Ostala bi nijema pokušam li.
Ponekad se ljudi razilaze zbog malih stvari. Ja to ne znam objasniti. Kao da ljubav sama po sebi nije dovoljna.

Pitanja u mojoj glavi iščežu polako, i ne žalim za njima. Ono vječno „zašto“ zauvijek ostaje bez odgovora. Ostala nisu ni važna. Mogu nagađati, pretpostavljati, pokušati dati nesuvisle odgovore, ali pravu istinu zna samo on.

Ponekad se ni najveće želje ne ostvare. Bez obzira koliko dugo i jako ih željeli. Ne ostvaruju se. Još jedno saznanje koje me je porazilo, a nije smjelo...

...
I dogodilo se. Zajedno smo ispustili slamčice, svjesni trenutka. Svjesni činjenice da odgađamo neodgodivo. A nismo htjeli...
I alkohol koji je kolao tvojim venama, i umor koji sam osjećala...
Ništa nije bio izgovor...

I legla sam, a suze su nemilosrdno tekle iz kutka oka prema tjemenu...
Svjesna onoga što sam morala pustiti.
Svjesna da je malo takvih ljudi na ovome svijetu.
Ja to ne znam objasniti....

Image Hosted by ImageShack.us

"Trazio sam te u sumama
Gdje vile ukrale mi dah
I poput gluhe porote
Navukle omchu na vrat

Trazio sam te u lukama
Svakoj krcmi presao prag
Al' rijeci zute od prljavih kisa
Isprale mi trag

Trazio sam te na ledjima
Tamnih oblaka
Molio kisu da te spusti
Na jastuke mojih dlanova

Od noci sam naslijedio
Samo glad u mislima ...

Ja, mogao sam pasti
Sa mjesecevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput laznog Boga!

Trazio sam te u mirisu
Divljih livada
Placao suhim zlatom
Za cvijet iz tvojih vrtova

Od noci sam naslijedio
Samo glad u mislima ...

Ja, mogao sam pasti
Sa mjesecevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput laznog Boga!

Ja, zelio sam biti
Palac tvoje ruke
Slika tvoga oka
Pauk tvoje mreze

Mogao sam pasti
Sa mjesecevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput laznog Boga!"

Laufer

29.04.2008. u 14:59 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

kapljice mora u snovima...


kontakt:
nargeess17@net.hr

"Ljubav moja rođena u dalekoj zvijezdi kaže "Budi more.." i budem more...

Image Uploaded by ImageShack Toolbar

"Ja sam more...svemir plavi..plavetnilo duše, tišina od svijeta, u duši duše...

Image Uploaded by ImageShack Toolbar

...i sada šumim dok puše južni vjetar, i gledam kako stari ribar mrežu diže..Delfini postoje u meni...
Image Uploaded by ImageShack Toolbar

...ja sam more, ne tražim ništa...
ne kvari mi snove...sad sam more...."

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr



Cursors




Ne volim januar

Ne volim januar, ni bele zimske vragove.
U svakom snegu vidim iste tragove,
tragove malih stopa,
broj trideset i ko zna,kako polako odlaze.
Više ne prolazim ulicom Dositejevom
i nemam pojma
kad neko pita gde je to.
Tih dvesta šest koraka dužinom
tog sokaka, nikad ja nisam brojao.
Nisam te nikad čuvao,
nisam te nikada mazio,pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.
Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta će od mene postati,
mali andjele moj?
Ne gledam filmove iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza i rastanaka nesretnih.
Ko takve stvari snima? Baš čudnog sveta ima,
tako se lako rasplaču.
Nisam te nikad čuvao,
nisam te nikada mazio,pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.
Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta će od mene postati,
mali andjele moj?
Bila je noć, jedna mrkla, kao ova večeras, u ulici Dositejevoj, u
Novom Sadu, na Dunavu...
Ja sam dolazio sa jednog mesta gde su svi bili rumeni kao kuvano
vino koje su pili i gde su svi mirisali na karanfilić i pevali
"Roždestvo tvoje" i još neke druge pesme kojih se ne sećam baš.
Bila je noć i dugo sam stajao pod njenim prozorom ispred kuće
broj 7A. Tišina je bila, samo koraci nekih noćnih ptica i lepet
krila nekih pravih noćnih ptica.
Ipak ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom te noći da je
čujem kako diše, kako diše u snu...


Balašević