Ivan O Svijetu

ponedjeljak, 03.09.2007.

Dani zalosti u Hrvatskoj

Evo jedan od dana zalosti se primice kraju i mnogi vatrogasci su vec jucer ili najkasnije danas nasli svoj vjecni mir. Ispraceni su pod obiljem suza svojih roditelja, djece, zena, kolega ili prijatelja. Sto sad dalje? Hocemo li se ljutiti i siriti bijes zbog onih koji su ocito krivo postupili ili cemo se moliti da oni koji jos imaju neku sansu da prezive uspiju opet natrag u zivot?

Gledao sam na televiziji mnoge reakcije. Neki od vatrogasaca su ogorceni, neki brane svoje kolege koji su odlucili o akciji dok neki samo tuguju. Moramo cijelu tu situaciju gledati iz vise pogleda...

Stajaliste tugujuce rodbine i prijatelja

Tu je sve jasno. Javlja se grozna kombinacija tuge i bijesa koja kao neuspjeli kemijski pokus samo ceka kad ce eksplodirati. Razumijem njihovo stajaliste. Izgubili su voljenu osobu na jedan strasan nacin. Sada ih stalno pece pitanje jesu li mnogo patili, jesu li se prvo ugusili pa tek onda izgorili (koliko god to grubo zvucilo ovo je sigurno bolja varijanta). Sigurno je to jutro prije odlaska sve bilo kao i uvijek. Uobicajeno "Bok, vidimo se navecer.", tako jednostavno da u biti beznacajno. Kad bi bar znali da im je ovo zadnji dan, da li bi onda mozda bilo tu i rijeci kao ljubavi, volim te ili nesto tomu slicno? Siguran sam da su to stvari koje ce ozaloscenima pruziti jos mnogo pitanja i besanih noci, ali jedno je sigurno, nasih voljenih vise nikada nece biti medu nama...

Sto kazu na to odgovorni

Jucer sam slusao izjavu jednog od vatrogasaca koji su na vise polozaju od ostalih. On je rekao, otprilike tim rijecima,: "Sto bi bilo da nitko tamo nije isao? Onda bi svi rekli kako nismo intervenirali kako bi spasili prirodu." I tu se donekle slazem s njim. Kako god okrenete ova prica nije mogla imati sretan zavrsetak. Jedan od kanadera smo poslali kako bi gasili pozare u Grckoj pa nama nije ostalo bas puno da ucinimo za nas. S druge strane nije bilo u redu (mislim nije u redu, bilo je fatalno) slati te ljude tamo jer se nije imala Bog zna kakva oprema, ali opet, nitko nije znao da ce se vjetar okrenuti i pomoci vatri da stvori taj smrtonosni prsten koji je kasnije kostao toliko zivota.

Meni osobno je jako zao poginulih i njihovih obitelji, ali mozda su bas takve stvari potrebne da se pokrenu neke vece promjene koje ce ubuduce sprijeciti ovakve nesrece. Rodbinama i prijateljima stradalih i poginulih iskazujem duboku sucut i nadam se da ce ova tragedija ostati zapamcena ne po tomu sto su ljudi poginuli nego zato sto su se junacki borili u bitci nalik borbi Davida i Golijata samo sto je ovaj puta i jaci pobjedio.

- 22:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se