Ivan O Svijetu

četvrtak, 27.09.2007.

Novi model ocjenjivanja za studente

Nedavno sam procitao jedan clanak o namjerama da se dosadasnji nacin ocjenjivanja studenata koji studiraju prema "Bolonji" malo promijeni. Naime, uz dosadasnje "osvajanje" ECTS-bodova se sada planira uvesti i skaliranje od A-F (tj. Fx, no o tomu kasnije) cime bi se stvarala veca prepoznatljivost uspjeha hrvatskih studenata.

Kako nebi pricao previse u prazno donosim isjecke navedenog clanka

...
Hrvatska ocjena izvrstan odgovara ECTS ocjeni A, što znači natprosječan rezultat s manjim nedostacima, a pravilo je da ocjenu A na ispitu može dobiti samo 10 posto najboljih studenata. Ocjena vrlo dobar odgovara ocjeni B (za natprosječan rezultat s nekim nedostacima), ocjenu B dobiva sljedećih 25 posto studenata.

Do ovdje je se jasno. Najbolji su najbolji pa dobivaju i ("najbolju") oznaku A. Jedino se ovdje ne poklapaju postoci koji su kod nas uobicajeni jer se kod nas na vecini fakulteta ocjena izvrstan dobiva prvih 15 posto studenata dok vrlodobar dobivaju sljedecih 35 posto. Vjerojatno je to zbog raspona ocjena koji je kod nas od 1-5 dok je ovdje, ako slova pretvorimo u brojeve, od 1-6. Isto tako je moguce da se krug najboljih zeli malo suziti sto je po meni i u redu.
Idemo dalje s clankom:

Ocjenu C dobiva sljedećih 30 posto studenata, slijedi ocjena D za 25 posto studenata pri kraju ljestvice onih koji su zadovoljili, a zadnja je ocjena E (dovoljan) koju dobiva posljednjih deset posto studenata.

Opet mala odstupanja od "nasih" postotaka ali to je sigurno samo zbog veceg broja ocjena.
Sad oni nemarni:
Neuspješnim studentima dodjeljuju se ocjene FX (student je pao, ali ima šansu za popravak) i ocjena F (student nema šansu za popravak i mora ponovno upisati predmet).

Ova FX ocjena mi se cini posebno zanimljivom. Student ima sansu za popravak. Ukoliko si blizu praga prolaznosti nakon zadnjeg ispita daje se na znanje da tu nije sve izbuljeno dok je za ove "ciste f-ovce" ponavljanje kolegija neizbjezan.

I secer na kraju:
Osim slovima, ocjena studenta za svaki predmet izražavat će se i postocima - od nula do 100 posto, pa bi svim studentima na diplomi, osim ocjena, trebao pisati i postotak.

I ovo je ono sto mene posebno veseli. Jer se do sada nije vidjelo koliko je u biti neki student savladao odredeno gradivo. Naime, nakon sto se svi ispiti zavrse i svi bodovi upisu napravi se jednostavno lista studenata i racunalo "izbaci" ocjenu za svakoga od njih. Oni s ocjenom izvrstan su jednostavno bili izvrsni i to je to, ali sada kad se upisuje i postotak uspjesnosti stvar se bitno mijenja. Vise nije svejedno jesili li ti izvrstan s 95 ili 70 posto jer se tu u biti vidi koliko je pojedinac savladao gradivo. Isto tako se lako moze desiti da se na nekom, ajmo reci, laksem kolegiju dobije ocjena vrlo dobar (B) a imaju, primjerice, 80 postotnu uspjesnost. Ovaj zadnji podatak ce, po meni, jako utjecati na moguci odabir zaposlenika jer ce oni s boljom ocjenom i vecim postotkom dobiti i prednost ispred onih s manjih uspjehom ili postotkom.

Za sada ovu promjenu zeli uvesti samo Rijecko Sveuciliste, ali ne sumnjam da ce i drugi poci tim putem.

- 14:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.09.2007.

Dani zalosti u Hrvatskoj

Evo jedan od dana zalosti se primice kraju i mnogi vatrogasci su vec jucer ili najkasnije danas nasli svoj vjecni mir. Ispraceni su pod obiljem suza svojih roditelja, djece, zena, kolega ili prijatelja. Sto sad dalje? Hocemo li se ljutiti i siriti bijes zbog onih koji su ocito krivo postupili ili cemo se moliti da oni koji jos imaju neku sansu da prezive uspiju opet natrag u zivot?

Gledao sam na televiziji mnoge reakcije. Neki od vatrogasaca su ogorceni, neki brane svoje kolege koji su odlucili o akciji dok neki samo tuguju. Moramo cijelu tu situaciju gledati iz vise pogleda...

Stajaliste tugujuce rodbine i prijatelja

Tu je sve jasno. Javlja se grozna kombinacija tuge i bijesa koja kao neuspjeli kemijski pokus samo ceka kad ce eksplodirati. Razumijem njihovo stajaliste. Izgubili su voljenu osobu na jedan strasan nacin. Sada ih stalno pece pitanje jesu li mnogo patili, jesu li se prvo ugusili pa tek onda izgorili (koliko god to grubo zvucilo ovo je sigurno bolja varijanta). Sigurno je to jutro prije odlaska sve bilo kao i uvijek. Uobicajeno "Bok, vidimo se navecer.", tako jednostavno da u biti beznacajno. Kad bi bar znali da im je ovo zadnji dan, da li bi onda mozda bilo tu i rijeci kao ljubavi, volim te ili nesto tomu slicno? Siguran sam da su to stvari koje ce ozaloscenima pruziti jos mnogo pitanja i besanih noci, ali jedno je sigurno, nasih voljenih vise nikada nece biti medu nama...

Sto kazu na to odgovorni

Jucer sam slusao izjavu jednog od vatrogasaca koji su na vise polozaju od ostalih. On je rekao, otprilike tim rijecima,: "Sto bi bilo da nitko tamo nije isao? Onda bi svi rekli kako nismo intervenirali kako bi spasili prirodu." I tu se donekle slazem s njim. Kako god okrenete ova prica nije mogla imati sretan zavrsetak. Jedan od kanadera smo poslali kako bi gasili pozare u Grckoj pa nama nije ostalo bas puno da ucinimo za nas. S druge strane nije bilo u redu (mislim nije u redu, bilo je fatalno) slati te ljude tamo jer se nije imala Bog zna kakva oprema, ali opet, nitko nije znao da ce se vjetar okrenuti i pomoci vatri da stvori taj smrtonosni prsten koji je kasnije kostao toliko zivota.

Meni osobno je jako zao poginulih i njihovih obitelji, ali mozda su bas takve stvari potrebne da se pokrenu neke vece promjene koje ce ubuduce sprijeciti ovakve nesrece. Rodbinama i prijateljima stradalih i poginulih iskazujem duboku sucut i nadam se da ce ova tragedija ostati zapamcena ne po tomu sto su ljudi poginuli nego zato sto su se junacki borili u bitci nalik borbi Davida i Golijata samo sto je ovaj puta i jaci pobjedio.

- 22:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 31.08.2007.

Trosimo i trosimo

Evo i ja sam danas, kao velika vecina stanovnika nasega glavnoga grada, bio na otvorenju Avenue Malla. Cim sam usao u onu, vec izvana, jako lijepu gradevinu uocio sam onu silnu gomilu ljudi. Svi su kao u transu lutali od jedne trgovine do druge u nadi da ce bas tu i bas danas naci nesto jeftino.

Svaka cast prodavacaima, vec danas su se mogli vidjeti mega popusti "zbog otvorenja" od cak 50 %, ali meni osobno je sve to malo mirisalo ne neku vec videnu staru foru.

Otvorio se King Cross i parkiralista su bila krcata do zadnjeg mjesta, zatim se otvorio City Centar (one) i opet ista prica i da se sveto trojstvo popuni evo ti sada Avenue Malla. Posljedice su sada vec poznate. Puni parking, shodno tomu i trgovine. Suskanje vrecice raznoraznih ducana. Zvuk peta na zenskim cipelama kao galopirajuci konj koji juri od New Yorkera do Foxa. Predivno!

I tako dok ja setam sa svojom boljom polovicom kroz one, uglavnom fensi, ducancice obuzme mene jedno zanimljivo pitanje.
Od kuda pobogu vam toliko novaca?!?!?!

Svi kukaju kako nemaju novaca, kako je ova drzava u banani, kako se ne misli na one male radnike koji se svaki dan bore za onaj, cesto spomenuti, svagdasnji kruh. Sto se desilo odjednom da svi odnekud izvucemo ne 100 niti 200 nego sigurno barem 500 kuna koje smo voljni potrositi na nove krpice ili stvari slicne njima.
Od kud sada taj novac? Najvjerovatnije kreditom. To je ono sto mene jako jako zivcria. Svi kukaju kako nemaju nista, ali se kredit za novi auto, od onih Skoda Octavija pa na dalje, samo tako podignu.

Ali nije samo to puko trosenje novaca problem kod nas obicnih "Rvata". Puno gora je ona "opsesija" kupovinom. Prolazio sam kroz Deichman (pravi raj za zene) i u prolazu cuo kako jedna zena moli svoje dijete da se ne izgubi jer mama mora gledati cipele. Halo!!! Pa tko je tu lud. Sam taj trgovacki centar ima 79 000 cetvornih metara povrsine i ogrome kolicine ljudi koji su se doslovce srusili u tu trgovinu su vec dovoljna opasnost za klince koji se lako zagledaju u neku svijetlecu igracku dok mama nastavi hodati i evo ga, izgubio se mali Mate. Pa se svi pitamo gdje je vise taj Jura. No dobro, kako god okrenemo ovo je samo jos jedan obican trgovacki centar, iako moram priznati da mi se skoro otvorenje Cinstera jako svida. Ogromne ce se kolicine novaca ovdje vrtiti sto ce se najkasnije na kraju mjeseca vidjeti kada se zbroji ukupna potrosnja za protekli mjesec, ali do tada cemo uzivati u svojim Diesel majicama, Guess satovima i najnovijem mirisu Jeniffer Lopez.

- 00:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.08.2007.

Sto bi bilo kad bi bilo?

Evo danas mi je godisnji prosao.

2 lijeap tjedna odmaranja su iza mene i sad tek krece skupljanje dojmova i sortiranje dogadaja koji su se zbili. No jedan me dogadaj duboko potaknuo na razmisljanje. Jednog sam dana otisao u obliznji shoping centar. Kupio si neke sitnice i uputio se prema blagajni kako bi (kao i svi postni ljudi:) platio robu koju sam odabrao da postane moja.

Taman kad sam dosao na red desilo se ono neocekivano, nesto sto je tu smatrano nemogucim, nesto sto je gospode na blagajnama dovelo do ludila, nestalo je struje :)

Jao majko. Pa sto cemo sada? Kako cemo mi dalje raditi? Svijet je propao. To su samo neki od recenica koje su napustile ljubazna usta tamosnjih zaposlenika. Nakon nekog vremena se kvar popravio i struja je opet tekla kao rijeka Sava u najboljim danima :)

Ali sto bi se desilo da nemamo struje kroz neko dulje vrijeme? Da na se desi nesto kao prosle godine u SAD-u i Kanadi. Kako bi se ljudi snasli?

Postoji veliki broj stvari koji su nam postali toliko normalni da si ne mozemo zamisliti da ih nema.
Tu je prije svega vec prije spomenuta struja.
Uz nju nas veze puno toliko uobicajenih stvari da toga nismo ni svjesni. Vec kod budenja pocinje.
Budilica. Toliko "voljena" spravica koja nas toliko puta razveselila. Sad neki kazu a to ide na baterije, ali dragi moji i u baterijama tece struja :) Onda se ude u kupaonicu i upali svjetlo neki peru zube oni fenomenalnim elektricnim cetkicama za zube, neki se briju elektricnim brijacima a drugi rade nesto svoje. Zatim udemo u kuhinju otvorimo frizider upalimo TV ili radio podgrijemo na elektricnom stednajku ili mikrovalno. Sve ovo obavljamo bez razmisljanja. Onda nas mozda netko nazove na mobitel ili telefon i mi to sve obavljamo bez razmisljanja. Idemo na posao automobilom koji isto tako treba struju kako bi se upalio. Na poslu se sjedne za racunalo i obavljaju se redoviti poslovi. Sve ovo obavljamo bez razmisljanja.

Sad opet ono pitanje od maloprije. Sto bi se desilo da nemamo stuju?

Kako bi se snasli?Kako bi zivjeli? Kako bi se nasi meduljudski odnosi promjenili?

Snasli bi se iskreno vrlo tesko. Svi smo mi danas navikli na to da pritisnemo tipku, cujemo klik, i sve radi na neki caroban nacin.

Zivjeli bi jako (vjerovatno) jako skromno. Opet bi sve islo na snagu misica. Znaci ponovio bi se neki srednji vijek s vjerovatno malim modifikacijama. U biti bilo bi nesto vise 18. stoljece, ali opet bi mi to malo "uredili" s nekim spoznajama koje danas imamo.

A sad ovo po meni najzanimljivije pitanje. Meduljudski odnosi. Hmmmm, nebi vise bilo porukica na mobitelu, e mailovi, telefoni. Sve bi se opet radilo lice u lice. Navecer bi se obitelji opet okupljali oko jednog stola i zabavljalo nekim drustvenim igrama ili bi se jednostvano prepricavali dogadaji proteklog dana. Nebi vise bilo hrt1,2 ili rtl ili nova. Sve bi se svodilo na ono pravo. Ljudi se druze s ljudima i to na neposredan nacin. Govorom i gestikom a ne slovima i brojkama kao sto se to danas tako radi.

Iskreno bi bilo jako zanimljivo gledati ljude iz "razvijenih drustva" kako se snalaze. U biti to mozda i mozemo vidjeti u oni "Survivor" emisijama gdje se ljude stavi na pusti otok pa se snalazite. I nesto malo koliko sam ja to pratio mogu reci da se vecina njih i nije bas nesto dobro snasla, ali Boze moj. Nismo svi spremni na sve.
Sve u svemu je jako lijepo sada dok ovo sve imamo, ali tko zna mozda jednom i ne budemo u prilici imati to vise. No o tomu sada vise nebi

- 12:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.08.2007.

Smrt nasa svagdasnja

Upravo sam otisao na jedan veliki hrvatski portal i odmah na naslovnici vidim vijest o teskoj prometnoj nesreci.
Znam da su se ljudi pocinju "privikavati" na te slike i da svi mi mislimo da se to nama nikada nece desiti (da se to samo desava nekom drugom), ali kad bi svi samo 10 km/h sporije vozili i umjesto u 6 vozili u 5 brzini mozda tada takvih nesreca nebi bilo. Jedan dan dvoje mladica pogine, drugi se dan cijela jedna obitelj izbrise. Dragi moji cemu to?!?!

Za mlade je razlog ocit. Polozio je i sad zna vozit (ipak je on vec 35 sati vozio neku "super-jurilicu") pa bi se malo htio pokazati. I onda naide ono famozno drvo koje tu jucer nije bilo i nema ga. Zao mi je svih tih ljudi koji na taj nacin izgube zivot, ali i onih koji su nekog voljenog izgubili jer sam i sam izgubio jednog jako dobrog prijatelja.

A sad dolaze oni stariji, iskusniji. Sto je kod njih problem? Je li mozda problem bas u tom "iskustvu"? Nesto a la "Ma ja vec vozim 20 godina kuzim ja svoj auto." ili "Vozim vec xy godina i jos se nista nije dogodilo, to se ionako samo u filmovima vidi.". Sto god da je problem kod toga trebalo bi sto prije nestati. Trebalo bi se sto prije to sve "ubiti u korijenu", samo je sad pitanje kako...

0.0 promila?

Po meni 0.0 bodova jer su ljudi i dalje iza volana nakon casice piva ili vina. To je po meni cak i u redu. Jer postoje ljudi koji piju alkohol i umjereno (tko bi rekaoeek), kojima nije cilj sljedeci dan pricati "Kako su se urokali zadnju noc". Naravno, postoje i ljudi koji "pogledaju malo dublje u casu" pa je najtezi zadatak doteturati do auta, onda ide sve lakse. Takvima se i prije branilo sjediti za volanom, a oni su to i dalje cinili.

Zabravana voznje od 11 do 5 za pocetnike?

To mi se cini ipak malo blesavo. Istina, u to vrijeme nema puno ljudi na cestama pa se vozaci malo "zanesu" u brzini, ali postoje mnogi ljudi (osobno znam jednog) koji rade do kasno u noc i onda se autom moraju vracati oko 12, pola 1 kuci i svaki put strahuju da ce ih policija zaustaviti. Sva sreca pa to traje samo dvije godine, ali kad te se uhvati produzuje se jos no

Strozije kazne?
E to nam je vec bolje. Tu smo ipak najranjiviji. Kad nas netko hoce opaliti po dzepu. Mislim da je to od ove 3 stvari (od koje se jedna odnosi na mlade vozace, koji se eto statisticki vecinski krivci za nesrece) najucinkovitija. Potrebna je stalna prisutnost policajaca. Jer ti bas nije svejedno stisnuti kako se to kaze "do daske" kad vidis iza sebe znak MUP-a. A onda kad te se uhvati fino pa pa 500 kunica ili koliko god vec.

Sad kad pogledam sto sam to sve napisao padne mi na pamet da se ionako nista ne moze postici kad se ne radi nista kako bi se svijest vozaca ciljano promijenila. Naravno bile su one kampanje sa plakatima i u zadnje vrijeme se vrte i oni spotovi na TV-u sto je dobar pocetak, ali se vec u autoskolama mora raditi na ljudima kako bi im se ludovanje izbilo iz glave. Mozda ona sigurna voznja ucini svoje jer kad jednom covjeku pokazes kako nekontrolirano auto leti po stazi i kako je on u tom trenutku samo "putnik" on mozda shvati u cemu je caka.

No dobro, bilo kako bilo uvijek ce netko reci "Meni se to ne moze desiti" tako da ce ovo i dalje ostati stvarnost na nasim ulicama, ali tko zna mozda se sve jednom promijeni...

- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 01.08.2007.

I jednom je pocelo....

Pozdrav svima!
Evo upravo je kreiran jos jedna "ribica" u sarenom moru blogova koji ce, nadam se, ipak malo odskociti jer cu se potruditi donijeti sto vise objektivnih informacija o nekim dogadajima...

- 09:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #