Irish Days

nedjelja, 19.11.2006.

Slike

Obecah Kambi Najstarijem, ocu mi, i materi mi Zorici, da cu stavit par slikica unuke im jedine pa eto da i to obecanje ispunim. (Cisto da me prestanu gnjavit smijeh)






Ova je sa rodjendanske feste.


A ne bi valjalo da se i jorz truli ne pokaze bar jos jednom.



Eto tolko (za sad).

Aj saug.
- 21:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.11.2006.

Ziv al ne i zdrav

Jebe me gripa.

Samo da se javim da sam jos tu.

U zadnjih par mjeseci mi se svasta nesto izdesavalo al buduci da je kasno a ja sutra moram rano na poso...

Pripremam par postova za skoru objavu. Prvi hopfuli ovaj vikend.

BTW u cetvrtak 9.11.2006 princeza slavi prvi rodjendan a festa je u subotu 11.11.2006 pa ako ste u blizinismijeh dodjite.

Eto tolko (za sada).

Aj saug.
- 23:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 06.09.2006.

Hippopotomonstrosesquippedaliophobia = Strah od dugackih rijeci

Ko ovdje koga zajebava? lud
- 18:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 29.08.2006.

Jebem te Bosno (part I)

Disklejmer:
Ovo NIJE Jugonostalgican post. Ovo je post o vjerskom i nacionalnom ekstremi(tetu)zmu. Ako ste osoba koja je osjetljiva i/ili lako uvrijedljiva po tom pitanju slobodno zatvorite ovaj blog.




Sjecam se kad sam bio klinac kako sam se ispred zgrad igro sa prijateljima i prijateljicama pripadnicima svih nacija. Djevojcice su se igrale barbika i gume a mi smo nabijali loptu igrali klikera i penjali se po drvecu. Svi smo mi bili Jugoslaveni. Sve do ’91 kad je pocelo sranje. Nije mi bilo jasno sta se desava ni kad smo ‘92 stara, buraz i ja napustili grad i otisli kod djeda u Rvacku a stari osto. Tad se u Novom Travniku jos nije pucalo a avionsko bombardiranje tvornice je bilo sve sto sam od rata osjetio. Istina, grad je bio u skoro potpunom okruzenju od strane, tada jos, JNA pa je put u Karlovac trajo nekih 48 sati al sta sam ja znao. Bilo mi 11 godina. U Ozlju gdje je djed zivio sa i u skolu iso. Tada sam se i prvi put u svom zivotu susreo sa nacionalizmom. Nisam tad to znao, niti sam znao da takvo sto postoji ili ima naziv. Ja sam jos uvijek bio Jugoslaven a buraz, jos mladji od mene, je cak jednom, ugledavsi svijecu u bojama Hrvatske trobojnice, pito zasto je svijeca okrenuta naopako. Tolko smo mi znali o tome sta se desava.

U Novi Travnik smo se vratili tacno na pocetak sranja koje ce se u tom gradu odigravat narednih 3 godine. Nije bilo onih koji su imali gdje otic. To su mahom bili Srbi a Hrvati i tada Muslimani a sada Bosnjaci su ostali. I jedna i druga strana su valjda mislili kako grad pripada njima. Necu o ratu.

Novi Travnik je inace smjesten 14 km od Travnika koji je na glavnoj cesti koja spaja Sjevero-Istocni dio Bosne sa Hercegovinom i Dalmacijom te je samim time vrlo bitan ekonomski koridor. Novotravnicke vjasti su to pokusale promjeniti izgradnjom puta koji bi iso kroz Novi Travnik i ujedno znatno skratio vrijeme putovanja a gradu donje kakav takav prosperitet. Nazalost 20-ak kilometara tog puta jos nije zavrsen iako je izgradnja zapocela godinama ranije. Svake godine se izgradi kilometar-dva tocno prije izbora. Tvornica koja je prije sranja bila manje – vise jedini privredni kapacitet grada je skoro potpuno srusena a Novotravnicani, pokusavajuci sve sto se pokusat da, u mnogim slucajevima zive na rubu egzistencije.

Tri majmuna i jedan Europski kolonijalista su jednog dana odlucili potpisat nekakav komad papira sto je znacilo da tri nacije morju poslusno kao ovca prestat pucat jedni po drugima i trecima i narod poslusa. Isto tako su poslusali i kad im je receno da pucaju. Obican narod je demobiliziran, vojske triju nacija smanjene na minimalne brojke (proces jos traje) a zamjenila ih je multinacionalna vojska sacinjema od Europskih kriminalaca i probisvjeta. Potpisivanje tog papira je znacilo i povratak na svoja prijeratna ognjista medju one koji su ih odatle protjerali. Suvisno je govorit o razini nacionalne i religijske netrpeljivosti prisutne u svim porama drustva u tim prvim danima. Oni malo racionalniji se pomirise sa sudbinom i odlucise da im nema druge nego zivit skupa pa kako bude, iako su i voljene izgubili. Tih nije bilo puno. Puno je bilo onih koji se sa takvim ishodom nisu mogli pomiriti pa makar i nisu nikoga izgubili. U njihovim ocima suzivot je bio ne moguc a tolerancija pripadnika druge dvije vjere ne zamisliva.

10 godina kasnije u Novom Travniku se nije puno promjenilo pa tako ni gore spomenuti omjer. Grad je podjeljen na dva dijela i tocno se zna koji pripada kojoj vjeri. Takva situacija nije rijetka u Bosni a dovela je do fenomena koji mi je od strane poznanika opisan kao “Zapishavanje Terirorija”. Glavni profiter u svemu tome su vjerske ustanove ciji objekti nicu brze od gljiva. Tako je i Novi Travnik dobio novu crkvu velicine dobre katedrale cija izgradnja je kostala oko €2,000,000 a skoro potpuno je financirana od strane novotravnickih jernika koji spajaju kraj sa krajem i zive od prvog do prvog (ili kad vec dobiju tu mizernu placu). Za vjeru se uvjek mora imat jer ako ne idemo u crkvu i ne pomognemo izgradnju iste onda nismo pravi vjernici a u raj necemo ni preko veze jer pop se cuje s bogom svaki dan preko telefona i kaze mu ko je kolko dao. Ona vecina je postala malo tisa na javnim mjestima gdje bi ih neko ko ne misli kao i oni mogo cut ali su zato iznimno glasni ako su okruzeni istomisljenicima, sto je obicno u tim istim vjerskim objektima a predvodjeni su svecenicima, imamima i popovima. Svaki ima svoje stado a ovce poslusne pa su tako pred izbore sastavni dio nedjeljne mise i upute za koga treba glasat a mozda se cak spomene i program preferirane stranke. Crkve su pune novopecenih vjernika koji se natjecu ko je veci vjernik a oni koji su vjernici od uvijek bili (vecina moje obitelji) se polako utapaju u masi licemjerja. Bitno je bit vidjen u crkvi jer je jmo tako moze dokazat nacionalna pripadnost i odanost.

Ono sto me zanima je zasto je crkva, ako joj je vec svrha da bude u sluzbi naroda, sjebala €2,000,000 na izgradnju nove kad se stara mogla popravit a nije ulozila tu lovu u nesto sto ce ljudima stvorit poso i kakvu takvu egzistenciju?

Da se razumijemo. Novi Travnik ce uskoro imat i novu dzamiju. U dzamiji nikad nisam bio al sam siguran da velike razlike u propagiranju nacionalnih stranaka nema.

Moglo bi se cak rec da u Bosni rat nikad nije presto, samo sto je to sada psiholoski rat gdje se sve tri strane natjecu ko koga moze vise zajebat a nacionalizam je toliko duboko ukorjenjen u drustvu da se i novorodjencad uvlaci i takav nacin razmisljanja prije nego sto su i svjesni svog postojanja.







Ja kolko zna Barbika nema ni picku a kamo li vjeru.

Eto tolko.

Aj saug

****** Apdejt ******

Nakon 3 tjedna, 3 intervjua i 2 online upitnika Kambi Starijem je ponudjen novi poso koji bi mu potencijalno mogo uduplat trenutna primanja. Zivio ja.
- 14:25 - Komentari (22) - Isprintaj - #

utorak, 22.08.2006.

E sad je fakat dosta...

- Pa dobro jes’ ti normalan coece!? Sta ti je sto ne pises!?

- Nemoj me ba zajebavat. Imam posla preko glave.

- Ma kakav ba poso!? Nista ne radis po cijeli jebeni dan!? Samo sjedis i blejis u taj monitor!

- Nije ba istina. Zovem ljude, prodajem maglu, lazem im i petljam ne bi li para kod mene ostavili.

- Aj ne seri. S vremena na vrijeme podignes tu slusalicu da bi izgledalo ko da nesto radis a samo citas bligove po cijeli dan.

- Ama coece kad ti kazem da radim. Hocu sto vise love da mi stigne prije nego dam otkaz. Ne dam ja nikom da ubire plodove mog truda. Trazim novi poso jebo te. Pa i to je naporno.

- Kakav ba sad novi poso. Pa u vladu te izabrali jebem te u praznu glavu. Fakat ces bit dobar ministar. Em glup em ljencina.

- Aj ne seri. Kaku ba vladu. I ne moras me vrijedjat sto mu svega.

- Eno ga sad jos ce se i naljutit. Samo ti fino ocu rec da bi trebo nesto napisat. Kolko nista nisi napiso 100% su te i sa liste skinuli.

- A ako jesu, jesu. Jebi ga sta sad. Napisat cu nesto uskoro. Nikako da skontam sta al eto ako nista uvijek mogu napisat kako je bilo na godisnjem i mozda par slikica stavit.

- E vala bas. Pa samo si take postove i piso. Ko da bi to bila neka promjena. Aj sad pisi. Nemoj da ti ja opet moram srat.


- E jebem ti vaki zivot kad ni pishat ne mos otic a da ti neko nesto ne prigovara.

Aj saug.
- 16:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se