Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/irishdays

Marketing

Jebem te Bosno (part I)

Disklejmer:
Ovo NIJE Jugonostalgican post. Ovo je post o vjerskom i nacionalnom ekstremi(tetu)zmu. Ako ste osoba koja je osjetljiva i/ili lako uvrijedljiva po tom pitanju slobodno zatvorite ovaj blog.




Sjecam se kad sam bio klinac kako sam se ispred zgrad igro sa prijateljima i prijateljicama pripadnicima svih nacija. Djevojcice su se igrale barbika i gume a mi smo nabijali loptu igrali klikera i penjali se po drvecu. Svi smo mi bili Jugoslaveni. Sve do ’91 kad je pocelo sranje. Nije mi bilo jasno sta se desava ni kad smo ‘92 stara, buraz i ja napustili grad i otisli kod djeda u Rvacku a stari osto. Tad se u Novom Travniku jos nije pucalo a avionsko bombardiranje tvornice je bilo sve sto sam od rata osjetio. Istina, grad je bio u skoro potpunom okruzenju od strane, tada jos, JNA pa je put u Karlovac trajo nekih 48 sati al sta sam ja znao. Bilo mi 11 godina. U Ozlju gdje je djed zivio sa i u skolu iso. Tada sam se i prvi put u svom zivotu susreo sa nacionalizmom. Nisam tad to znao, niti sam znao da takvo sto postoji ili ima naziv. Ja sam jos uvijek bio Jugoslaven a buraz, jos mladji od mene, je cak jednom, ugledavsi svijecu u bojama Hrvatske trobojnice, pito zasto je svijeca okrenuta naopako. Tolko smo mi znali o tome sta se desava.

U Novi Travnik smo se vratili tacno na pocetak sranja koje ce se u tom gradu odigravat narednih 3 godine. Nije bilo onih koji su imali gdje otic. To su mahom bili Srbi a Hrvati i tada Muslimani a sada Bosnjaci su ostali. I jedna i druga strana su valjda mislili kako grad pripada njima. Necu o ratu.

Novi Travnik je inace smjesten 14 km od Travnika koji je na glavnoj cesti koja spaja Sjevero-Istocni dio Bosne sa Hercegovinom i Dalmacijom te je samim time vrlo bitan ekonomski koridor. Novotravnicke vjasti su to pokusale promjeniti izgradnjom puta koji bi iso kroz Novi Travnik i ujedno znatno skratio vrijeme putovanja a gradu donje kakav takav prosperitet. Nazalost 20-ak kilometara tog puta jos nije zavrsen iako je izgradnja zapocela godinama ranije. Svake godine se izgradi kilometar-dva tocno prije izbora. Tvornica koja je prije sranja bila manje – vise jedini privredni kapacitet grada je skoro potpuno srusena a Novotravnicani, pokusavajuci sve sto se pokusat da, u mnogim slucajevima zive na rubu egzistencije.

Tri majmuna i jedan Europski kolonijalista su jednog dana odlucili potpisat nekakav komad papira sto je znacilo da tri nacije morju poslusno kao ovca prestat pucat jedni po drugima i trecima i narod poslusa. Isto tako su poslusali i kad im je receno da pucaju. Obican narod je demobiliziran, vojske triju nacija smanjene na minimalne brojke (proces jos traje) a zamjenila ih je multinacionalna vojska sacinjema od Europskih kriminalaca i probisvjeta. Potpisivanje tog papira je znacilo i povratak na svoja prijeratna ognjista medju one koji su ih odatle protjerali. Suvisno je govorit o razini nacionalne i religijske netrpeljivosti prisutne u svim porama drustva u tim prvim danima. Oni malo racionalniji se pomirise sa sudbinom i odlucise da im nema druge nego zivit skupa pa kako bude, iako su i voljene izgubili. Tih nije bilo puno. Puno je bilo onih koji se sa takvim ishodom nisu mogli pomiriti pa makar i nisu nikoga izgubili. U njihovim ocima suzivot je bio ne moguc a tolerancija pripadnika druge dvije vjere ne zamisliva.

10 godina kasnije u Novom Travniku se nije puno promjenilo pa tako ni gore spomenuti omjer. Grad je podjeljen na dva dijela i tocno se zna koji pripada kojoj vjeri. Takva situacija nije rijetka u Bosni a dovela je do fenomena koji mi je od strane poznanika opisan kao “Zapishavanje Terirorija”. Glavni profiter u svemu tome su vjerske ustanove ciji objekti nicu brze od gljiva. Tako je i Novi Travnik dobio novu crkvu velicine dobre katedrale cija izgradnja je kostala oko €2,000,000 a skoro potpuno je financirana od strane novotravnickih jernika koji spajaju kraj sa krajem i zive od prvog do prvog (ili kad vec dobiju tu mizernu placu). Za vjeru se uvjek mora imat jer ako ne idemo u crkvu i ne pomognemo izgradnju iste onda nismo pravi vjernici a u raj necemo ni preko veze jer pop se cuje s bogom svaki dan preko telefona i kaze mu ko je kolko dao. Ona vecina je postala malo tisa na javnim mjestima gdje bi ih neko ko ne misli kao i oni mogo cut ali su zato iznimno glasni ako su okruzeni istomisljenicima, sto je obicno u tim istim vjerskim objektima a predvodjeni su svecenicima, imamima i popovima. Svaki ima svoje stado a ovce poslusne pa su tako pred izbore sastavni dio nedjeljne mise i upute za koga treba glasat a mozda se cak spomene i program preferirane stranke. Crkve su pune novopecenih vjernika koji se natjecu ko je veci vjernik a oni koji su vjernici od uvijek bili (vecina moje obitelji) se polako utapaju u masi licemjerja. Bitno je bit vidjen u crkvi jer je jmo tako moze dokazat nacionalna pripadnost i odanost.

Ono sto me zanima je zasto je crkva, ako joj je vec svrha da bude u sluzbi naroda, sjebala €2,000,000 na izgradnju nove kad se stara mogla popravit a nije ulozila tu lovu u nesto sto ce ljudima stvorit poso i kakvu takvu egzistenciju?

Da se razumijemo. Novi Travnik ce uskoro imat i novu dzamiju. U dzamiji nikad nisam bio al sam siguran da velike razlike u propagiranju nacionalnih stranaka nema.

Moglo bi se cak rec da u Bosni rat nikad nije presto, samo sto je to sada psiholoski rat gdje se sve tri strane natjecu ko koga moze vise zajebat a nacionalizam je toliko duboko ukorjenjen u drustvu da se i novorodjencad uvlaci i takav nacin razmisljanja prije nego sto su i svjesni svog postojanja.







Ja kolko zna Barbika nema ni picku a kamo li vjeru.

Eto tolko.

Aj saug

****** Apdejt ******

Nakon 3 tjedna, 3 intervjua i 2 online upitnika Kambi Starijem je ponudjen novi poso koji bi mu potencijalno mogo uduplat trenutna primanja. Zivio ja.


Post je objavljen 29.08.2006. u 14:25 sati.