Auris

Nakon nekoliko propalih veza i vezica, opet sam solo. Ne žalim zbog toga, ali kad se malo osvrnem na živote nekih svojih poznanika i kad gledam te „zaljubljene“ parove kako šetaju gradom, ljube se, drže se za ručice, malo me ta samoća ipak pritisne, ali ne dam se ja noj previše u ruke. Čak mi i prija na neki samo meni znan način. Pošto živim u maloj i mogu slobodno reći dosta konzervativnoj sredini, a uz činjenicu da poznajem dosta ljudi, kako iz srednje škole, tako iz grada i kad sretnem nekoga od njih, sve su to priče iste. U vezi sam, imam curu, imam dečka, imam muža, ženu, dijete. I onda kad me pitaju kako kod tebe ljubav?- vjerujte, ni sama više ne znam što bi odgovorila. Dosta mojih poznanika je vrlo rano upalo u brak, što zbog nepromišljenosti i mladalačke zaluđenosti, što zbog djece (to nikako ne razumijem). I dobar dio njih se već uspio i razvesti, ali tako je to, što ti misliš da sa 18 možeš biti odgovorna osoba, naći posao, uzdržavati svoju obitelj? Malo sutra, možda u nekom drugom životu.
U zadnje vrijeme izašla sam s nekoliko frajera i njima je samo seks u glavi, pa daj čovječe, stani malo na loptu, polako, ima vremena i za to. Nisam neko nevinašce, ali da spavam s nekim nakon prvog spoja, ne, radije ne bi. Čak sam se viđala i s bivšim dečkom, koji eto ima ženu i dijete, ali samo smo se bez veze ljubakali i mazili (bolje da nisam ni to učinila). Moja velika greška. Jer sam prije nekoliko dana saznala da se viđa s još jednom i tko zna s koliko još njih. Doviđenja dragi, upropaštavaj si svoj mladi život do kraja, ali ja neću sudjelovati više u tomu. Da pokupim na sebe sav gnjev i tugu i ljubomoru njegove žene, pa da tu priča pričice po gradu o meni. Nema šanse.
Interesantno je kad odlučim izaći van, petak ili subota, češće je to petak (jer jedva čekam da završi radni tjedan, pa se onda petkom skroz opustim), to sve iste face, već znam gdje će tko sjediti, što će tko piti, koja će glazbica svirati, tko će se s kim pokupiti i zavući u neke mračne uglove našeg malog grada. Sve sama monotonija. Ali to je možda i zbog toga što sam prerano počela izlaziti, pa mi sad to sve lagano počinje ići na živce. Nije mi više u cilju da predstavim svoje nove krpice znatiželjnim građanima, a i faza opijanja do ranih jutarnjih sati uz zvuke narodne glazbe me je prošla.
Godine lete, svjesna sam toga, dobro, još sam mlada, ali malo me plaši spoznaja da u ovom gradu neću naći nikoga za sebe, jer pola njih je u braku, pola u sretnoj vezi (moš misliti), a šanse da upoznam nekog novog su doista male jer većinu ljudi poznajem.
Kako bilo da bilo, nikad ne znamo što donosi sutra. Znam da ću i dalje uživati u svom samačkom životu, jer i on ima dosta prednosti. Barem se ne moram nikom opravdavati, mogu raditi što hoću, ići gdje hoću. A imam i solidan posao, živim još sa starcima, ne moram plaćati režije i ostale pizdarije, tako da plaću trošim na sebe i kupujem već drugi novi auto, a radim samo 2 godine. Drugačije bi bilo da imam djecu, niti jedan svoj san ne bi mogla ostvariti.
Stoga sam danas odlučila biti „tipično žensko“. Kupila sam si novi Cosmo, poslije posla ću nastaviti planirati tipičan ženski vikend. Eto, ljudi, držite fige na nađem nekog tipa…Ako ništa, valjda će me dr. Zloba utješiti.