Auris

Njemu, koji mi je tako dalek,
Ali iz priča osjećam njegovu blizinu,
On spaja nerealno s realnim,
I obrnuto,
Mašta njegova ne zazire ni pred čim,
Ide u najveće,
One misteriozne visine.

Njemu, čije oko vidi
Ono što nitko do sada ne uspije ugledati,
Um njegov rađa neiscrpnu kreativnost,
A snaga njegova je u svakoj riječi koju izgovori.

Njemu, koji uvijek uspije izmamiti
Osmijeh na moje lice,
I onda kad mi jutrom ne krene dobro.

Njemu, čiji planet prožet vedrinom,
Posjećujem svakog dana i ostavim
Svoj mali, neprimjetni korak,
Njemu.....


dr. Zloba Spasoje imao je želju da napišem pjesmu o njemu i evo učinih to. Bilo mi je malo teže (ali samo malo), jer ga ne poznajem. Inače, što se tiče slike, nije nikakva zabuna, On je vodoinstalater.
P.S. Uživaj Zloba, ne daj da mi pipe presuše...