Etnoseksualac u raljama života

21.02.2010., nedjelja

Karneval na Markovom Trgu

Svake godina u ovo doba ljudi malo polude. Pod izlikom nekog karnevala pretvaraju se u totalne budale, navlače na sebe svakakve odore, krevelje se i plešu, galame i stupaju u kolonama, nešto totalno neinteresantno i bizarno a što je najgore od svega, ozarena lica tv voditeljki nas redovno o tome izvještavaju, riječju i slikom, kao da je riječ o nekom vrlo važnom događaju, a ne o ljudskoj dokonoj budalaštini gdje čak i oni rijetki sretni muževi čije su družice vjerne, sami sebi ničim izazvani nabijaju rogove na glave.

Iz djetinjstva pamtim strahove kad bi u ovo isto doba pred kućom upriličili seoski budalaši glumeći tzv "mačkare" sa kožusima, odurnim maskama na facama, gorespomenutim rogovima, zvonili bi i bučili i meni su izgledali kao da su pobjegli iz samog središta pakla i obično bih se sakrivao u najskriveniji kut kuće dok ne bi pošasti minule ka slijedećem objektu.

Starijima je to naravno zanimljivo i smiješno, pa smo tako i mi kad smo malo poodrasli, prošetali jednom pod maskama, pokupili nešto para, hrpu jaja koja smo pobacali, pare trampili za cigare koje smo pušili jednu za drugom dok nam se ne bi zamantalo, a oči pretvarale u vampirski look. I to je bilo samo jednom, u doba kad je dim iz nozdrva i ušiju bivao dokaz odraslosti i muškosti, doba kad iz te perspektive, svijet doista izgleda kao lopta šarena.

Ovih dana u doba karnevala, dogodila se na Markovom trgu usred Zagreba - grada svih Hrvata (ako se zajebajemo), neka priredba tako slična tim budalastim defileima koji se održavaju širom svijeta, kako u kojom obimu i kako u kojim oblinama.

Ozbiljne i daleko veće zemlje, da ne govorimo o važnosti, obavljaju taj čin skromno i nezamjetno, izvrše primopredaju za tili čas, mirno, bez pompe, dok se ovdje karnevalski cirkus odvija danima i šatro ozbiljno, da bi običan čovjek pomislio, ko zna kakve se tu tajne prenose, a u stvari, kao da imaju jedan drugom šta ostaviti i poručiti osim.." nazvat će te komesar iz Londona, slušaj ga kao što sam ja i neće bit problema" i "tamo ti je broj od britanske ambasade, sve što saznaš odmah javi".

Doduše tu na Markovom trgu nije bilo nekih strašnih maski, nije bilo rogova, barem ne vidljivih, nije bilo treskanja guzicama i sisama ogromnih Brazilki, nije bilo spaljivanja Krnje, ali sve ostalo je nepodnošljivo isto.

Ista budalaština, ista farsa i isti besmisao. Naime, o čemu se radi. Inauguracija novoizabranog predsjednika republike Hrvatske, ..da da tako se to zove, iako nitko ne bi znao objasniti u čemu se sastoji ta republičnost i ta Hrvatska kad je svaki briselski ili londonski smetlar nadređen tom klaunu karnevalskom i stvarno je greška što se upravljanje tzv hrvatskom državom ne dadne nekom komunalom poduzeću kojeg osrednjeg i poluređenog europskog grada. Ide lik koji se uspinje na kičastu pozornicu da bi dao neka kretenska obećanja, izmamio poneki pljesak sveprisutnih idiota koji su neizbježni u takvim situacijama i vazda već godinama gledamo njihove face kako plaze prema slavljeniku sa onim cerekom i srdačnošću kojom već pripiti seoski svadbadžije prilaze usplahirenom upravo vjenčanom paru sa iskrenim željama i stiskom ruke " sve najbolje" i " čestitam". Posade ih tamo kao kakve biljčetine na stolice na rasklapanje i svi su si veoma i jako važni što prisustvuju tom besmislenom činu. Pa koji je njima kurac, pomisliš, kako im se da, kad i oni znaju da je taj slavljenik nitko i ništa, goljo i niškorist, bezveznjaković kojemu svaki nižerangirani činovnik iz zemlje dembelije zvane kao uljuđena Europa može raspaliti takvu šamarčinu da mu se cijeli zavrti oko krunjene glave, naravno ne javno, dok se drže za rukice i sipaju si šašave komplimente, sa onim namještenim cerekom, nego onda kad se ugase kamere i kad razgovor skrene na "jebem ti mater", jednosmjerno naravno.

I opet je bilo. Sjatilo se tu poznato društvo, lokalni poglavice koji si to važne predstave kao neki susret i kao oni će tu nešto simbolizirati, čak i dogovarati, iako se zna da kao što davno reče jedan beogradski krimos", kakvi poslovi, kakav biznis, sve da ih naopako okreneš, ne možeš pet maraka da im "istreseš iz džepa". U ovom slučaju, dotični imaju možda i milijune maraka, ali njihova politička vrijednost ne vrijedi pet maraka. Oni su ionako samo za šamara.

Gore iza njihovih leđa smjestio se lik, koji već dva desetljeća nadzire lokalne poglavice, neki neugledni štreberko iz zemlje akcijskih filmova, uvijek donese neke naredbe u kombinaciji sa šakama i tako on stoji kao redar na maturantskoj zabavi i obično proglasi fajront kad se curice i dečki taman rasplešu i kad hormoni polude, pa ih gura prema izlazu sa kamenom maskom na licu ne osvrćući se na tihe proteste znojnih curica i napaljenih momčića. Gotovo je, previše ste se razularili. Čisti se stanica.

Bio je tu i neki naš siromašni rođak, predsjednik Slovačke porijeklom Hrvat, koji izgleda ko seoski trgovac mudrijaš koji je upravo na pazaru uvalio naivnom seljaku staru ragu sjajne dlake očetkanog specijalno za tu priliku crnom ili smeđom kremom za cipele, zavisi već od konjske genetike. Narod mu šljaka za 100 eura, ali će nam dati podršku u našem milenijskom putu prema zemlji dembeliji, lošem vicu koji se već godinama priča i kao u onom filmu "Beskrajan dan", uvijek je sve jebeno isto, ista priča, isti uvjeti, samo se datumi pomjeraju. Naravno tu je neizbježan i slovenski poglavica tursko-crnogorske kombinacije u imenu i prezimenu. Danilo pa Turk. Došao čovjek vidjeti ima li nam se šta maznuti jer mi njima dođemo ko samoposluga. Nakon što su nam maznuli pare, jedno brdo, par sela, pola nuklearake, a cijelo desetljeće nam žele maznuti par škafova mora, red je da se opet prošnjufa po hrvatskom skladištu koje je sve praznije i praznije. Tu pored njega ili negdje u blizini pod pametnom maskom kako i priliči momentu, sjedi "vladarica" Hrvatske , bivša radijska spikerica. Njih par desetaka na kupu, a iz svijeta samo jedan dovoljan za njih sve. I nije to sve. Javnost rvacka je tjednima zdvajala što se neće upoglavičit Srbijanac Boris, demokrata dabome koji je kao ministar obrane bio glavni jatak srpskoj ajdučini i krvoloku Ratku Mladiću koji je zavio u crno pola Hrvatske, a posebno Bosne. Boris vjerovatno i danas jatači Ratku, ali to nikoga ne zanima, a ponajmanje hrvatske štampače topničkih dnevnika. Jeb'lo matere šta se to dogodilo u hrvatskom narodu da tako halapljivo žudi za svojim krvnikom, a tako 'ladno šalje one koji su im sačuvali guzicu, na dugogodišnju robiju. Sa većim ridanjem i većim žalovanjem spaljivaju Krnju. Čudan narod.

Novoizabrani se krnjo okružio sa samim ološom, neizbježnim udbaškim podmladkom , pozicijom koja se nasljeđuje, jer se uzde nikad ne ispuštaju iz ruku, pogotovo sad kad su pare, moć i sva sila u njihovim rukama, kad je uspješno pregrmljen raspad Jugoslavije, a oni neokrnjeni, nikad moćniji, nikad silniji i kao krpelji, nametnici samo mijenjaju domaćina kako to jednom netko reče i svaki put su jači, osioniji, silniji, bezobzirniji. Teret lopovluka i zločina su prebacili na druge, na svoje žrtve i sad se baškare u svojim vilama, sa nenormalnim vlasništvima i bankovnim računima, s ultrajebenim demokratskim pedigreom kojeg su sami sebi natovarili, najvećom farsom i prevarom odkad je svijeta, doduše krvavih ruku ali tko mari. Tu se nađu i poluludih likova, onih koji su viđali Hitlera 50-set i neke, histeričnih baba koje su popalile grdne pare dok su se borile protiv lopovluka, nazovi ambasadora koji su zamalo dobili šup kartu iz apsurdnog razloga jer su se ponašali kao da predstavljaju zemlju domaćina, a ne svoju zemlju koja ih je poslala, stvar koja je toliko iritirala i išla na kurac čak i takvim gadovima kao što su britanski.

Ekipa zvana Pravda, s koca i konopca, od zla oca od gore matere, banda i ološ, slugani i ljigavci, bolesnici i kleptomani s jedne i druge strane stoje u špaliru dok se dva Krnja pozdravljaju sa " ja tebi serdaru, a ti meni vojvodo, a svatko kući ionako zna kakva smo govna".

Tamo na karnevalskom rastočju su visjele i neke zastave. Hrvatske nekad bješe. Ali samo naizgled to su iste oznake i bio bi budala svatko onaj tko bi pomislio da je to isto..zastava iznad karnevala na Markovu trgu i zastava u ruci hrvatskog vojnika koji sa zoljom iskače pred tenk. I čovjek poželi što ne može kao kad gleda neki film, pritisnuti gumb, napraviti pauzu, otići na WC a ovdje skinuti zastave i dok su zaleđene one kretenske face koje plješću, zamotati ih i odnijeti..eto, jebite si mater pa sad karnevalite.


- 19:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

O čemu se ovdje radi (mora se nešto napisati)

Red smijeha, red suza...

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se