Gradske ulice obasjane mjesecom koji stražari nad nebeskim svodom gledaju to sumorno lice koje korača polaganim korakom bez odredišta. Trak svjetlosti otkriva bore na tom licu... Da, mogao bih pisati o događaju sa starcem u sitnim nocnim satima, da, mogao bih opisati sve te događaje, da, mogao bih vizualizirati sve trentuke, da, mogao bih. Zašto onda pisati o njemu i njegovom otužnom pogledu. Zar je potrebno skrivati osjecaje dok pišem, zar je potrebno koristiti metaforu kroz priču starca? Ne, nije potrebno, ali zar nije lakše izraziti osjecaje gnušanja pri susretu s nekim ljudima? Da, lakše je kroz metaforu.
Odjebeš metaforu, odjebeš starca, odjebeš sve. Naravno, ostaje prazan papir iscrtan raznim linijama samo meni shvatljivim. I to je tekst. Odjebi i linije, ostat ce samo pepeo zadnjeg duvana razmazan po papiru. Tekst će u tom trenutku vrludati neuronima u glavi koji će izazivati ljutnju zbog nedorečenosti priče. Ali priča će nastavjeti živjeti u tim prostranstvima misli, a onog trena kad je odlučim u sitnim nocnim satima staviti na papir, ona umire, bez pozdrava, bez ispračaja, bez sprovoda. Mrtva priča je isprazna, nema tok, nema događaj, a kao takva mi ne treba. Priče moje drage umrijet će te onog trena kad ostanete u jednom hladnom i zabačenom kutku mojih misli, a ja se odlučim trgnuti vas od tamo i napisati na isti onaj papir na kojem se slabo vide izbrisane linije i razmazani pepeo.
A starac s početka ove priče, kojeg sam sasvim slučajno susreo u sumornim nocnim satima još šepa umornim koracima po mislima koje divljaju prostranstvima samo meni shvatljivim.
< | veljača, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Naslov i previše govori s riječima koje se nemogu oduprijeti iz zatočeništva u animiranom filmu...