Thoughts Of The Refugee
06.03.2007., utorak
Mjesec dana kasnije
|
Evo opet je prosao cijeli mjesec da nisam nista napisao. Nisam puno ni bio na blogovima drugih ljudi, cak ni onih blizih cije adrese znam. Malo sam se zasitio toga, a nekako mi se sve vise cini da je to otprilike stanje cijele blog zajednice. Nekad je bilo toliko toga zanimljivoga za procitati. Sada cete sve cesce naci blogove sa poslijednjim postovima starim po nekoliko mjeseci... od ostalih, malo toga zanimljivoga, uglavnom dobar dio mladje populacije koja pise sto su danas radili i sto je danas radila njihova simpatija... slatko, ali nekako ne za mene:) Sto se samnom desava? Pa eto, nista posebno... neka rutina vezana uz posao, prekinuta povremenim zanimljivim dogadjajima na privatnom planu... i dalje je burno, i dalje se dogadjaju smijesne i bizarne stvari primjerenije nekoj prepolovljenoj dobi od one u kojoj se nalazim... A ako je sve to tako, zasto onda danas pisem? Pa eto, neznam... mozda zato sto sam jucer opet upao u ono moje raspolozenje koje bas i nije dobro... ono kad ne vidim bas nesto predivno u buducnosti, neki smisao, neku perspektivu... kad mi se cini da se vrtim u krug osiguravanja gole egzistencije i docekivanja novog dana, pomalo se pretvaram u ono sto mrzim, a to je covjek zadovoljan sa spajanjem kraja s krajem, upravo sa tom golom egzistencijom, sa nedostatkom izgleda za nesto vise od toga... covjek koji se uporno bori i bori sa uvijek istim glupostima, protiv uvijek istih vjetrenjaca za koje zna da ne samo sto ih ne moze pobijediti, nego ih uopce nije briga za njega, uopce ga ne dozivljavaju niti im je ikakav faktor u postojanju... Ali dolazi proljece... osim sto znam da ce mi se libido podici za 100%, a i sada je prokleto prevelik, nadam se da ce mi, kao i svaku osim prosle godine, donijeti i onaj toliko zeljeni uzlet, injekciju elana i volje, pa da ce sve biti u redu, da cu dobiti snage da se barem suocim i rijesim stvari koje odgadjam vec neko vrijeme... Vidjet cemo... Ali uz sve to, razmisljajuci o samome sebi u nazad godinu dana, moram ipak biti posten pa reci da sam puno, puno bolje... jer bar na jednom planu, vise-manje, sve stima i to, vjerujte, jako puno znaci i pomaze... Toliko od mene za sada... mozda vise neki drugi dan... |
- 11:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Misli jednog covjeka koji razmislja. Ili se barem trudi razmisljati. I svakako to preporucuje i vama. Svanulo je. I nije tmurno i sivo kao jucer. Svijetlo je, modro plavo i toplo. Za one koji me zele privatno kontaktirati: immigration@net.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||