~In My Little Thatched Hut~
16.10.2006., ponedjeljak
~Until The End...Until This Pool Of Blood..Until this,I mean This...~
|
I dok promatram nevidljive ostatke tvojih rijeci na sebe,suze mi krenu. Svaka tvoja rijeci mi nesto znaci. Svako slovo poklonjenom mom zapanjenom izrazu lica jos uvijek gori u meni. I dok cekam da se nesto dogodi,samo nastavljam sanjati. Sanjam.. Sanjam o trenucima srece koje mi poklanjas,tvojem licu,tvom pogledu. Sanjam o tebi. I ne prestajem lutati hodinicima nasih slika,ljubavi i boli. I kad je mrak,ja vidim svjetlo. Vidim tvoje lice koje mi govori da samo nestanem.Jer kad se vratim sve ce biti gotovo. Pripadati cu. I zelim.O,toliko jako zelim. Zelim otici s tobom,zelim da me primis za ruku i odvedes. Da bar malo sanjam.. I kada rijeci postanu tvoj dah na mom obrazu... I kada sutnja postane tisucu rijeci... I kada pogledi postanu komadici stakla... I kada glas postane sapat... I kada mrak postane utociste... I kada ruke budu krvave od neizmjerne ljubavi... Mozda tada budemo. Bar na tren...  As lead rains, will pass on through our phantoms Forever, forever Like scarecrows that fuel this flame we're burning Forever, and ever Know how much I want to show you you're the only one Like a bed of roses there's a dozen reasons in this gun |
