>> fast forward

Ovaj prokleti miris me vec dugo proganja. Sve smrdi na iste parafraze vec 1000 puta ponovljene i nikada usvojene. Manta mi se pred ocima od silnog truleza - words with no meaning.. Kratkovidnima treba ruka vodilja koja ce ih provesti neokaljane kroz taj sumarak bodeza. I ja sam jedan od njih. Klevete i isprike ovdje nemaju vrijednosti. Bezvrijedne plakete koje jedni bacaju drugima kreveljeci se u svome polusnu. Steta sto nisu dovoljno ostre, teske – kad bi se bar netko iskreno porezao. Samo pokoja masnica, naravno na licima onih kratkovidnih, i naravno ocrnjena plaketa na prasnjavome tlu. Pala je u borbi, okrznula i pala. Rafalno se plakete pucaju, lete, udaraju kao munje velicanstvene, padaju kao siromasne kapi i gube se u crvenici.
Lobiram za dimljene masline, dimljene oci, dim me preuzima, stvara opnu, ne vidim, ne cujem, ne zelim. Zalet. Padam kao pokosen.