Il postino

17.02.2006., petak

dokaz

I opet ti postavljam ono isto pitanje: "Što je dokaz?"

Šutiš i gledaš me. Grizeš usnu i ljutiš se, ljutiš se na mene a najviše na sebe samu. Osjećaš se bespomoćnom, stjerana si u kut ... da ... jesi ... pada ti na um modus ponens i istovremeno znaš da ne možeš provjeriti pretpostavku ... ne vjerujem u tvoje pretpostavke, ne vjerujem ni u čije pretpostavke.

Jučer si se zaklinjala a danas šutiš, ono što danas smatraš istinom jučer nisi ni primjećivala ... tvoje su istine podložne promjenama. Uzvraćaš da stalna samo mijena jest a zapravo bježiš od teme, bježiš sama od sebe. Prigovaraš da sam se od tebe udaljio, a ne shvaćaš da smo na istoj udaljenosti bez obzira odakle mjerili tu udaljnost. I nije ti jasno da je ta udaljenost ovisna samo o onome tko ju promatra.

Ne trebam dokaza da me voliš, ne želim uvjeravanja da si mi vjerna ako te to nisam ni pitao. Teško ti je pomaknuti zavjesu ... znam ... ali nije nemoguće ... jednog ćeš dana to učiniti ali iza te zavjese neću više stajati ja ... stajati će dokaz, tvoj vlastiti.


Stari komentari:

  • ilpostino 20.02.2006. 22:42
    @tempora, ljubav žene kao što si ti može uzrokovati samo dvije akcije. Nestati bez traga ili se potpuno predati. Ljuštiš me kao vješt kuhar lukovicu, s malim naporom odloma čitav sloj. Jest da luk peče za oči ... od njega nema obrane. Moj um, moje tijelo, moji osjećaji pripadaju tebi ... nakon tebe preostaje jedino Bog.
  • ilpostino 20.02.2006. 23:33
    CFF, ovaj je tekst zapravo monolog, ali je dojmljiviji u formi obraćanja nekome drugome ... imaš pravo, znanstveni aspekt donosi neku novu dimenziju :)
  • plejadablue 21.02.2006. 00:00
    ...ah, pretpostavke...:))
  • estera 21.02.2006. 23:28
    teško je ako Ljubav traži dokaze...
  • jazzie 23.02.2006. 17:00
    Očekivala sam matematiku i sad si me zbunio...
  • kreeza 24.02.2006. 13:43
    guess what... u nedjelju idem i ja na 5 ritmova, napokon! ;)
  • ilpostino 24.02.2006. 14:09
    @estera, da - to više nije ljubav. @jazzie, nije mi bila namjera zbunjivati. U ontološkom smislu dokaz je naprosto znaje da to jest tako, iza toga stoji iskustvo. Pokušavamo li to iskustvo prenijeti na drugoga onda su potrebne teorije, tone teorije. Odgajani smo tako da su nam roditelji govorili da to i to nije dobro i da 'pametan' čovjek uči na iskustvima drugih. Jes ku*** ...
  • ilpostino 24.02.2006. 14:10
    @kreezo uživaj .... povečati ćeš protočnost svojih emocija.
  • free 27.02.2006. 16:02
    dokazivanja? prenaporno.
  • alkemičar 27.02.2006. 19:42
    Dođoh, vidjeh, pročitah i odoh... ( no između svega toga - nahranih svoje misli čarolijom postojanja sve do kraja godine ) Pozdrav!

  • - 18:01 - ajmo curice ajmo dječaci (2) - nosi kući - #

    10.02.2006., petak

    kako sam mogao živjeti bez staccata ?


    Tog jutra John je od naših tijela složio kristalnu rešetku. Raširili smo se po cijeloj dvorani u pravilnim razmacima. Predvodnik u svakom redu je definirao pokret a ostali su ga slijedili. Nakon četiri takta okret u desno i novi predvodnik definira novi pokret ... te staccato pokrete smo radili jedno pola sata ako ne i više.

    Jučer, prvog dana radionice, doživio sam totalni kolaps sistema za navođenje mojih udova i izgubio osjećaj za kretanje. Bilo je previše komplicirano, niti jedan zvuk, niti jednu notu koja mi je odzvanjala u ušima nisam bio u stanju pretvoriti u pokret.
    Inercija tijela, emocija i uma dovodila me do ludila. Najbliži opis mog stanja bio bi -- totalna nemoć, nemoć koja je boljela a ja sam plesao tu bol. Dolazila mi je želja da sam sebe počnem jesti, počev od stopala, za svaki slučaj to je sigurnije nego početi od glave jer ostavlja mogućnost da se predomislim u nekom trenutku. I nemoć je rasla svaki put kada bih pogledao ostale plesače kako osvajaju prostor oko sebe s lakoćom i bezbrižnošću. Odlučio sam žmiriti ... grrrrr.

    Staccato smo uvježbavali cijeli dan. Osvajali smo prostor dvorane u redovima, probijali se kroz imaginarnu đunglu u stalnom oprezu. Plesali u parovima razgovarajući tijelima, objašnjavali svoje odluke, stavove i definirali vlastite granice. Fizički kontakt očima je neobično važan, pokret jednog plesača se pretače i transformira u pokretu njegovog partnera i vraća opet natrag u valovima svaki puta sve snažniji i sve jasniji.

    Jučerašnja nemoć topila se u svakom novom pokretu, u svakom novom pogledu, u svakoj novoj kapljici znoja. Svoje atome i kromosome poredao sam u kristalnu rešetku da se usklade. Nisu imali izbora, staccato je ukorio svako zrnce koje je imalo namjeru izvoditi nešto drugo.

    Posljednji ples tog dana je bio izrazito lirski. Više nisam bio plesač koji pleše već ples koji pleše mene ... suze su krenule bez najave, a usne nisu shvaćale je li slanoća suznata ili znojna. Muzika je prestala a ja sam i dalje osvajao prostor ... svoj vlastiti ...

    Marina je stajala kraj mene i promatrala me.

    - Imam želju zagrliti te - prozbori ona kad sam otvorio oči.
    - I, što čekaš? - odvratih.

    Dugo dugo smo još stajali usred plesne dvorane i plesali u vlastitim suzama.

    - 15:32 - ajmo curice ajmo dječaci (12) - nosi kući - #

    << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    04/12 (3)
    03/12 (1)
    01/07 (1)
    09/06 (1)
    05/06 (1)
    04/06 (1)
    03/06 (2)
    02/06 (2)
    01/06 (1)
    12/05 (4)
    11/05 (3)
    10/05 (1)
    09/05 (1)
    08/05 (2)
    07/05 (3)
    06/05 (4)
    05/05 (1)
    04/05 (2)
    03/05 (8)
    02/05 (8)
    01/05 (3)
    10/04 (1)

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    OYO.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv

    On/Off

    Čemu sve to?


    A potrebno je tako malo ...

    Poslušaj: Sheila Chandra

    čitam:

    blogačenje

    Još nešto

    Putnici, svratite na čašicu razgovora ...

    pijesak-at-gmail.com

    optimizirano za Mozillu


    Samo za tvoje uši:

    Cilljaj na zvijezde. Ako i promašiš, završiti ćeš među njima.
    razumica

    Drhtaj bjeline

    vrijeme prolaznosti

    još noćas
    tobom zaustavljeno

    dodirom
    vanzemaljskih htijenja

    uz plam
    dogorjele svijeće

    mirisne

    ukradene
    iz tame

    tu pored
    tople peći u tišini

    na kraju
    bijelih svjetova

    sa zapletenim
    nemirima u kosi

    sa mekim sjenama
    u naručju nedorečenog

    u noći
    satkanoj od tvog imena

    alkemičar

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se