Što slušam? - prosinac 2014.

Prosinac - predivan mjesec za Božić i ostale "Senta Klauz" čarolije, no ja neću. Iako volim Božić i materijalizam koji se masovno događa u njemu, pa one masovne propagande velikih trgovačkih kuća koje nas apsolutno indoktriniraju kako bi mi trebali kupovati baš kod njih, i konzumerizam u njemu (iako je Dobar Otac Papa sve to osudio), neću stavljati nikakve Božićne pjesme, jer nema baš neki široki spektar pjesama koje volim slušati. Ili ima, ali nisu došle do izričaja. Jako je to tužno, inače, jer Maraja Keri i ostala kompanija ima pjesme koje su "one-time wonderi" ali ih ipak ljudi slušaju, jer nemaju što drugo za slušati. Nikad nisu neki rock bendovi, čak i mainstream rock bendovi napravili neku Božićnu. Osim "Do they know It's Christmas?". Ali to vam je tako, više kao humanitarna, uz nju možemo onda i sve moguće humanitarne pjesme pribrojiti.

Ovo je već previše filozofiranja. Krenimo.

Oasis mi je opet postao top, no ne s pjesmama koje sam stavljao u prošlim "Što slušam?" serijalima. Sada mi se više sviđaju one manje poznate, ali ipak poznate pjesme njih. "Little By Little" ima nevjerojatnu melodiju, tekst koji daje potpuno krivo mišljenje o religioznim uvjerenjima tekstopisca, Noela Gallaghera (inače agnostik), i laganu gitaru, s teškim efektom na početku. Dalje se sve to račva u ozbiljne solaže.



Što se tiče naslova, "Stand By Me", mogu reći da je možda malo i ukraden od pjesme Bena E. Kinga, ali što se tiče žanra, i sve moguće različitosti, mogu reći da su mi pjesme "tu negdje" ali ići ću s Oasisom. S njihovim pjesmama, i njihovom arogantnošću se ne može pogriješiti.



Dok mi je dosta doslovno svega, onda si za dušu pustim "Cast No Shadow" koja je napisana za Richarda Ashcrofta, frontmena Vervea. On i doslovno svi iz Oasisa su si prijatelji, pa sam sve to gledao kao jedan faktor koji ih može ujediniti. No, to ne daje nikakve učinke. Chris Martin, inače frontmen Coldplaya, je ostavio komentar na ovoj verziji pjesme, pa ako pogledate komentare na verziji koju ću vam staviti ovdje, vidjet ćete kako čovjek obožava Oasis.



Bend koji je već neko vrijeme popularan, koji je koliko-toliko uspio zadržati svoju slavu je Weezer. Prvu pjesmu koju sam slušao je "Say It Ain't So" koju sam čuo preko poveznice koju je na Facebook stavio...netko. Uglavnom, "Say It Ain't So" je pjesma s dubokim značenjem, a govori o osobnim problemima frontmena Weezera, Riversa Cuoma. Njemu je alkohol razdvojio mamu i tatu, a vidio je u hladnjaku bocu Heinekena. To je već bilo kada je otac otišao. Zato ga je bilo strah da njegov drugi tata ne uništi ovaj brak alkoholom.



"Pork And Beans" je pjesma koja nema neko osobito značenje, a opet, postala je masovno popularna. Zbog njezinog spota, naravno, koji je kombinirao sve moguće internetske fenomene zajedno u jedan spot. Video ima oko 10 milijuna pregleda.



Bend za koji ste sigurno čuli, RTL je znao pisati o njemu, je OK GO, bend koji svojim kreativnim spotovima jednostavno promovira sebe i svoja djela. "Needing Getting" i "This Too Shall Pass". Samo pogledajte spotove, oduševljavajući su.





Bend koji mi se sviđa kao odgovor na "Britansku invaziju" su Byrdsi, koji su imali veliku popularnost oko 1964. i 1965. Imaju oni mnogo dobrih pjesama poput "Mr. Tambourine Man" i ostalih, no "Tulsa County" je apsolutni pogodak. S ovom solažom koja je bila potpuno inovativna u ono vrijeme jer je koristila b-bender, koji je bio revolucionaran alat kod gitare.



Ne znam ništa o ovome bendu. Ali mi se sviđa pjesma. Točka.



Bend koji mi se sviđa, a da je naški, su Bambi Molestersi. Imaju prilično zanimljivo ime, prilično zanimljiv zvuk, i s obzirom da su oni instrumentalni surf rock, još jedan razlog za sviđanje. Nastup na "Garaži" im je bio apsolutno nevjerojatan, samo mi fali da ih konačno vidim...nevjerojatni su.



Jack White je u prilično teškim trenucima jer mu je umro klavijaturist pratećeg benda, Ikey Owens. No, sve to nadoknađuje njegova publika na koncertima, stadione puni samo tako, publika mu je odlična, no nitko o tome ne piše. Vjerojatno je izdanje "Anaconde" one plastične lutke, pardon, Nicki Minaj, bitnije.



Ah, White Stripesi, ah... Ona dobra prošlost slide bluesa i Meg White...nevjerojatna kemija. Samo slušajte, i bit će vasno zašto sam tako nejasan svezi njih.



Ne ide ništa bez dobrog rocka. Zato moram staviti tu i Led Zeppelin, koji mi paraju dušu svojim bezvremenskim hitovima, koji su apsolutno preposterozni, nevjerojatni.





...i polusatni "Dazed And Confused", ako ste voljni uporabiti toliko vremena za 'vaki hit.



Iako nisam obožavatelj heavy metala, tj. ovog metala iz 80-ih, Def Leppard je apsolutno zaslužio da bude ovdje, ovo mi je rijetka od pjesama koje mi se sviđaju a da su heavy metal, Imam par "Gunsovih" pjesama i to je to.



I onda se nađe pjesma koja je melankolična dozlaboga, ali ima pravo značenje.



Najbolja verzija ikoje pjesme "Beach Boysa" je ova. BBC je napravio odličan potez.



I to bi bilo to.

Ako želite slušati što mi je sve na playlisti...slušajte ovdje.

Do bloganja!

The Page (Kristian)