srijeda, 18.02.2009.

DA MALO NABACAM JER SAM I JA SVA POMIJEŠANA.

JA sam previše događaja u nečemu ničemu da bi išlo kroz riječi. Pozitivno uz ipak malu dozu kontradikcije (da nebi bilo prejednostavno) prvi put da sam si očita.!!! Nedostatak vremena jer moram raditi ništa a vidi vidi, hvata me osjećaj napravi nešto. Mijenjam raspoloženja skupa s pjesmom, pa se trenutak tjeram da sam sretna, pa sam zamišljena , pa sretna, sjetna. Serem. Živim za danas. Kao je to mudro, jer je poslovica? Ne, lijepo je, pametno, e sad. Možda i mora biti tako znaš kao sudbina. Slušam arenbi ispijam kaveee, klišej, kao da vam to trebam pričati, jasno je-> kofeej adikted. Provodim dva tjedna bolje nego godinu dana. I onda mu ego raste. A meni sve perverzno zvuči. Hormoni. xD ma ... mijeeešam emocije, tračaamo, stavljam mnoge ljude u rečenicu pa ništa nije da se poveže. Pričam srpski, a obrazuje me profesorica hrvatskog s najviše titula na svijetu. Nosim štikle i jako sam si i ostalima seksi, i super je divno krasno biti curica po tim večerima, a po danu isto imam transformacije. A on zna šutit i ne čita ga se lako koliko sam mislila da ce ići. Sviđa mi se. Onda dalje, situacije ne mogu biti normalne, dis iz d lajf i sve se odvija brzinom kojom ona može govoriti. Ja nemam vremena za sve ljude i ne znam sta čekam. Mislim da sebe trebam početi voljeti, jer to bi značilo samosvijest, ma gluposti pričam, volim se samo ne marim otvoreno, ali u sebi imam želju. Malo ljenost, uglavnom dajućimartina!! Ne smije završiti s ovim, ali došlo je jutro.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.