nedjelja, 11.01.2009.

ZAPELA NA NULA POSTO

Noćna depresija, dnevna realnost. Jako jednostavna životna teorija; sve je onako kako želiš da bude.
(A u međuvremenu svladaš gomilu medikamenata izgubiš od / pobijediš sebe, shvatiš realnost, a i ostaneš nedorečen. Privikneš se da ti je stvaralaštvo na razini znam pisati, ali kvaliteta upitna, pa ponovo baciš pisane riječi i glumiš fetus. Krasno stanje negacije postoječeg, ironičan pogled na ironiju. Nepovezane rečenice iz vlastitih izvora, jedina imovina koju posjeduješ. Jako se jednostavno vratiti mazohizmu, onome koji se da racionalno raščlaniti, jer ponekad disanje nije dovoljan dokaz postojanja. Tražim patetiku i očajnički čekam prolazak adolescentske krize.)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.