ŽIG

29.11.2018.



slika: digital artist

Na rukama trag
skriven, izmučen,
čežnjom ispijen,
umoran, uzdahom isečen
na licu duboka tuga,
ime jedne priče
još uvek oplakujem.

Uzimam, poklanjam,
mrvice jednog treptaja
zamagljene stvarnosti,
istina ranjiva bori se
negde izdiše.

Na grudima
nepoznati teret
otisak jednog obećenja
još uvek me pritiska.

Žig dugok kao san
pod srebrom meseca
rđaviji postaje,
osetljiv i bolan
na svaku novu zoru
ispunjenu maglom
i večnim lutanjem
za boljim osmehom.


Milica.v

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.