...a nije ponedjeljak



četvrtak , 12.10.2006.

No dakle. I to sam doživio. Možda neki od vas nisu, ali ja baš jesam, full!
Iako mi je nogomet najmanje važna sporedna stvar na svijetu, ponekad pogledam poneku utakmicu. Onako po inerciji. Izgledalo je kao da je važna.

A ona je ovaj put bila drukčija od ostalih.
Hrvatska – Engleska 2:0

Što reći o igri, ukratko, iz mog kornera?

Izbornik nije riječi izgovarao kao na sprovodu, ni prije ni poslije utakmice, za razliku od mnogih prije njega.
Osjeća se napokon dobra atmosfera u ekipi, slična kao u "vatrenih".
Pobijedili smo, zasluženo, i nismo zasrali na kraju, što smo inače radili tradicionalno.
Svi su igrači igrali, nisu simulirali i nisu se nakon deset odigranih minuta vukli po terenu, kao što to često biva.
Nismo nasjeli na slavu nakon prvog zabijenog gola, konstanta igre je ostala do kraja.
Nitko nije previše pljuvao po sucu jer je ipak bio ujednačen i greške je kompenzirao, čak ga je i uvaženi Oko Sokolovo odbio komentirati i time neznatno promijenio programsku shemu.


Igra je to sa okruglom loptom. Ali bila mi je dopadljiva iako ne pratim nogomet.
No ono što je najvažnije i pozitivno, dogodilo se izvan igre.

Huligani su se "pokefali" na vrijeme i završili gdje im je mjesto, još prije utakmice.
Preostali navijači su navijali, ali stvarno navijali i nisu bacali baklje na teren. 12 igrač ovaj put nije zaradio čak ni žuti karton.
Na forumima je preko 90% pozitivnih kritika. Namjerne provokacije se ne računaju. Ipak osjeti se više veselja, ponosa i divljenja nego potrebe za pljuvanjem. Za izuzetke pročitajte prethodni post.
Ponovo Hrvatska diše kao jedan, čak ne marimo što se danas ponovo neki avion zabio u zgradu u New Yorku, niti što je Sjevernoj Koreji pala nuklearka s police, niti što se možda iz tih razloga EP možda neće ni održati.


Želim reći da kad bi ovako bilo svaki put zaista bih se osjećao bez brige i ne bi me bilo stid. Na stranu rezultat. Možda pokoji put i izgubimo ali svi su odradili svoj dio posla kako treba, od huligana, pa preko policije, navijača, igrača i izbornika do komentatora.

Čini mi se pošteno da oni koji su za svađu to učine na jednom mjestu da riješe to među sobom pa da svi ostali nemaju s tim brige. Huligani na jednoj i drugoj strani zaslužuju jedni druge. Stvarno mi nije žao ni jedne masnice ili čvoruge koje su si razmijenili u zanosu. Mogli bismo im svaki put dati neki trg ili čak stadion za njihovu stvar. Dok oni riješe svoj ultimate fight ostali mogu na miru gledati nogomet. Ti se sportovi razlikuju. U fightu nema lopte. Poslije policija riješi ostatke i to je to.

Znam da vam nogomet nija najvažnija sporedna stvar na svijetu kao što nije ni meni. Ali svejedno mi je drago ako svi zajedno (oko stvari bilo koje važnosti) pokažemo kulturu, strast, želju, motivaciju i odradimo sve kako treba. Ipak je ovo hrvatska reprezentacija. Reprezentacija svih nas koji se kužimo ili ne kužimo u nogomet.

***

A ujutro sam gledao Sabor. Hrvatski Sabor. Sabor svih nas koji se kužimo ili ne kužimo u politiku.

Utakmica – Sabor 5:0

Uvjerljiva pobjeda. Sabor neću ni komentirati. Ni kulture, ni želje, ni strasti, ni motivacije ni dobro odrađenog posla. Nula golova. Tko zna je li greška u navijačima, igračima ili izborniku.
Političari su uživali gledajući utakmicu. Pitam se uživaju li ovi s utakmice kad gledaju politiku?

The Good, The Bad And The Ugly



subota , 07.10.2006.

Tko misli za nas?

Nekada davno, prije koju godinu, ovdje sam pisao seriju Mind Twister. Poigravanje vijugama uma. Činjenica je jedna, a svatko bi je mogao reći za sebe: moj mozak je moj mozak, moja pamet je moja pamet, moje misli su moje misli i one čine moje JA.
No, je li baš tako?

Jel' vam se učinilo ponekad da vaše (kao i moje) JA nema veze s mozgom, pameti i mislima? Kao da ponekad čine nešto što nikad ne bismo učinili da smo se natjerali kontrolirati što to gospodin u našoj glavi kuha.

A nije on kriv. Masovna psihoza ili psihologija mase, frustracije i ostale negativne pojave čine da mi pustimo mozak na pašu i da naše JA zapravo sačinjavaju nečiji tuđi mozgovi i razmišljanja. O čemu mi to zapravi imamo stav? I kakav?

Pa tako gledam zanimljive pojave ONLINE.
Večernji ONLINE, T-portal, 24 sata i ostali objavljuju članke i onda masa ispod toga komentira. A komentari su upravo dokaz onoga što sam do sada pisao.

Postoje među nama (a možda smo i mi neki od njih) ljudi koji su za svoju životnu misiju pustili mozak na pašu na napravili se coll do kraja. Nema te pozitivne vijesti koju oni neće preurediti. Ok razumijem, objavi se politički skandal i onda nastaje opća pljuvačnica na sljedećem principu: ako je skandal napravila vlast onda zagovornici oporbe pljuju po vlasti a ovi drugi za to krive bivšu vlast (i naravno njihove zagovornike), onda se u raspravu uključe neki iz ostalih bivših republika da malo doliju ulje na vatru u smislu “vi Hrvati ovo, vi Hrvati ono” i tada nastane totalni kaos. Na kraju rasprava više nema veze s temom članka i nitko to ne primjećuje.

Ali ok, recimo da je to standardno za neku lošu vijest. No ponekad se pojavi i ne tako loša vijest, ili ako je već sama po sebi loša, barem ima pozitivan i sretan završetak. To mnogima napravi pomutnju u glavi. Umjesto “u svakom zlu ima neko dobro” promišljanja su upravo obrnuta - “u svakom dobru ima neko zlo”.
Na primjer.

Šofer zagrebačkog gradskog prijevoza spasio 150 ljudi, autobus se naime zapalio. Jedna od rijetkih vijesti gdje je bilo opasno a nitko nije poginuo ili bio povrijeđen. Čovjek (šofer) je bio pribran, na vrijeme je uočio opasnost, procijenio situaciju, uskladio svoje reakcije, pustio ljude van, pogasio zapaljeni motor spriječivši još veću štetu, učinio je sve što treba i kako treba i sve se na kraju završilo dobro. Jer, moglo je i gore. Mnogi su ljudi komentirali sa 'bravo', 'svaka čast', 'hrabar čovjek' itd.
Ali naši dežurni istraživači krivaca su lutali kroz tekst tražeći nekakvu kvaku. I pronašli su svašta. Pronašli su temu ali ne između redova.
Kao prvo tko šiša vozača, to mu je posao.
Kakvo je to poduzeće kojem se zapali autobus. Nekoga treba strpati u zatvor.
Kriv je Milan Bandić.
Kako u autobus može stati 150 ljudi?
Ova je linija uvijek pretrpana.
Komunjare za bivše vlasti nisu osigurale remont autobusa gradskog poduzeća.
To je moguće samo u Hrvatskoj, u americi nije. Niti u Austriji.
Klika na vlasti uopće ne brine o svojim građanima.
Ne zaboravimo da je Mesić predsjednik ove države. Sigurno ovo mora imati i nekakve veze s tim.

Tada dolazi još malo ulja na vatru is susjednih nam zemalja i onda se sve vraća na klasičnu završnicu.

Kakvi su vam to autobusi?
Vi takve ni nemate. Vaše vuku konji.
A ti si glup.
Što komentiraš ako ne znaš razmišljati?
Bla...bla...

Preskočio sam 'stručne' izraze namijenjene vrijeđanju nečijeg mentalnog sklopa (da ne blatim ovdje po postu). Uh, kak' se ti ljudi silno zabavljaju. Ili bar misle da je tako. Gomila Zoro osvetnika koja traži pravdu za nekoga. Svatko tko pronađe vezu između mačke koja je zaglavila na drvetu i aktualne vlasti koja ima prste u tome sam sebi daje bodove za inteligenciju. Jer drugi nisu bili u stanju vidjeti tako očiglednu činjenicu. Ti ljudi pročitaju članak i tada se bave onime što je bilo prije te vijesti i naravno što je sve moglo biti nakon događaja.

Što smo sve u stanju napraviti? (mala satira javnog mnjenja)

Mačka je zaglavila na drvetu, došli su vatrogasci s ljestvama i skinuli je na veselje četverogodišnje djevojčice. Kad bi to bila vijest konstrukcija bi mogla biti slijedeća.

Porezni obveznici plaćaju da vatrogasci skidaju mačke s drveta dok naša obala gori. Smijeniti sve šefove vatrogasaca, zatvoriti vatrogasce koji su sudjelovali, naplatiti roditeljima djevojčice izlazak vatrogasaca na teren, svakako srušiti aktualnu gradsku i državnu vlast. Nadalje, drvo na koje se mačka popela je sigurno već trulo, s obzirom da je tako visoko znači da je i staro, tko god uređuje gradske parkove treba biti odgovoran. Isto i oni koji su odgovorne postavili po političkoj podobnosti umjesto po sposobnosti. I naravno srušiti vladu. Vlasnike mačke treba također kazniti jer su pustili da mačka bez ogrlice luta gradom i da se popne na drvo, mačka bi mogla biti bolesna ili zaražena, mogao je netko nastradati. Osim toga sigurno su je vodili da uneredi travnjak kako to čine neodgovorni vlasnici kućnih ljubimaca. Ili im je jednostavno pobjegla što znači da se ne brinu o njoj. A mačka se vjerojatno popela na drvo jer se uplašila opasnog psa, vjerojatno rotvajlera ili pitbulla, pa i njihove vlasnike treba kazniti, a o tome treba povesti istragu društvo za zaštitu životinja jer je mačka pretrpjela veliki strah. Nedaj bože da je mačka neke rijetke pasmine, jer je sigurno uvezena bez papira, a otac djevojčice je lovu za tu životinju namaknuo pronevjerom u jednom velikom državnom poduzeću. U kojem je direktor podoban. Krivica vlasti se ovdje podrazumijeva (napomena: ako je slučajno navedena osoba nije u stranci na vlasti onda je kriva ona prethodna vlast, pa ih treba protjerati). Intervencija vatrogasaca na 20 minuta je zaustavila promet u predmetnoj ulici pa je javni prijevoz kasnio na odredišta i izračunato je da je pretrpio gubitke od cca 400.000 kuna. Bez PDV-a. Da ne zaboravimo spomenuti novinare, oni su glupi, članak je loše napisan i bave se mačkama dok nam država grca u problemima i kradu nas na sve strane. Krive su novine, njihov vlasnik koji nije iz Hrvatske i naravno oni koji su im novine prodali. A tu, pogađate, prste ima i jedna od kronološki poredanih vlasti. Ako se u komentar ubaci netko iz naše sjeverne susjedne republike s primjedbom o glupom trošenju novaca u Hrvatskoj, njima se odgovara da je njima lakše jer vatrogasni kamion s ljestvama iz Ljubljane može dosegnuti svako drvo do granice bez ikakvog utroška goriva. Ako se ubaci netko iz istočne republike s bilo kojom primjedbom, njih se samo podsjeća da su poveli rat i sad su zavidni što unatoč tome mi brinemo o svojim građanima pa makar i spašavanjem mačke koju nedužna djevojčica silno voli. Ako se javi dijaspora, oni obično rade usporedbu o načinu rješavanja istog problema tamo gdje su oni, njima se obično kaže da šute jer oni ne plaćaju porez ovdje i da nemaju pojma. Na kraju između ostalog dodaje se i začin od raznih prijedloga. Osim standardnog prijedloga da se sruši aktualna vlast, predlaže se i zabrana držanja mačaka, porez na mačke, osnivanje specijalne jedinice za spašavanje mačaka, rušenje sveg visokog drveća...

Konstrukcija gotova. Mačka je dobila veliku medijsku pažnju i svi su zadovoljili svoje frustracije, strahove, entuzijazam i sproveli svoju šank-političku aktivnost s tendencijom stvaranja karijere.

Ljudi moje, nezgode i nesreće se događaju. Svi se veselimo sretnom ishodu. Neka tako i ostane. Ne treba natjeravati mak na konac. Izraz da u svakom zlu ima nešto dobro je upravo namijenjena tome, izvucimo iz zla ono što se može, naučimo nešto iz toga i krenimo dalje. Traženje zla u dobrom je upravo besmisleno. Ako je nešto dobro onda je dobro. Ako ima u tome malih negativnosti, naučimo i iz njih nešto i opet krenimo dalje.

Optimus i pessimus

Ako je optimist samo neobaviješteni pesimist, kako se neki vole šaliti, onda prihvatimo to samo kao zanimljivu i zabavnu igru riječi, ne i kao stil života ili svjetonazor. Latinski pessimus znači najgore. Optimus znači najbolje. Čemu mi težimo? Optimizam i pesimizam ne označavaju nikad pravo stanje stvari veće samo naš stav prema njima, oni ne dokazuju ništa već izražavaju naše težnje i ciljeve te samim tim usmjeravaju i naše djelovanje. I osobno i javno.
Optimisti nešto rade jer žele nešto napraviti i pri tome griješe i uče. Pesimisti samo sjede i gunđaju, makako bili dobro obaviješteni. Od silnih obavijesti i informacija oni ni ne započinju ništa jer već znaju da neće ispasti dobro, a ako nisu sigurni potrudit će se da to spoznaju. I zamjeraju onima koji se pokrenu. Ponekad i optimisti vide uzaludnost svojih nastojanja pa ipak pokušaju, vjerujući da će putem nešto naići, da će se dosjetiti nečeg dobrog, da će ipak riješiti nešto drugačije i bolje nego što to izgleda na početku. Pesimisti pak ponekad uvide da bi nekakva situacija mogla završiti i dobro ali to se kosi s njihovim pravilima života pa ulože mnogo vremena na gunđanje i skupljanje 'informacija' kojhe će kraju pokazati da to ipak neće moći. Optimist će u dva dana napraviti nešto s nikakvnim, polovičnim ili dobrim rezultatom. Bez obzira na rezultat stiče dodatno iskustvo i drugi put može biti bolji. Pesimist će pak potrošiti tjedan dana kako bi uvjerio sebe da se uopće ne isplati započinjati. Optimist gleda problem i traži rješenje, pesimist gleda u rješenje i traži probleme? Ako govorimo o budućnosti.

No, ova dva stava se protežu i u ostala vremena. Dok optimisti u lošim događajima traže tragove svjetla koji ukazuju na pravi put, pesimisti u svakom pozitivnom događaju traže mrlje koje će baciti sjenu na blještavilo. Generalno, ne vidim u tome korist, osim vlastite udobnosti u naslonjaču i totalnu neaktivnost jer je svaki napor 'osuđen na propast'.

Najzanimljivije je da u svakoj pesimističko-optimističkoj raspravi i traženju pravde i prave istine zapravo nema pobjednika. Jer svaka je situacija ista, razlikuje se samo kut i način gledanja.
Je li čaša do polovice napunjena vodom napola puna ili napola prazna?
Je li dan sunčan s povremenom naoblakom ili je oblačan s povremenim sunčanim periodima?
Živimo li da bi radili ili radimo li da bi živjeli?
Hoće li idući mjesec biti bolji ili gori?
Kvare li ljudi novac ili novac kvari ljude?
Ne volim te jer ti ne voliš mene ili ti ne voliš mene jer ja ne volim tebe?
Određuje li naš um naše postupke ili naši postupci određuju naš um?
Jeli ulaz u EU napredak ili nazadovanje?

Na sva oba pitanja mogu se dati dva odgovora. I oba su točna! Jer je istina jedna. U svemu ima i dobrog i lošeg samo je naš kut gledanja drugačiji, pa jedni dobrim osvjetljavaju mrak dok drugi mrljama zastiru svjetlost.

U odnosu na sunce usred dana plamen svijeće je, na primjer, toliko beznačajan da ga ne treba ni spominjati. Ali pomislite da se nalazite u tamnoj sobi usred mrkle noći. Tada i jedna mala svijeća postaje sunce. Svaku tamu njome možete osvijetliti i krenuti putem prema rješenju.

Vidi li itko smisao u pokušaju da zatamni dnevno svjetlo nečim veličine svijeće. U redu, nek bude i veličine mjeseca. Pa čak i za pomrčine sunca ne vlada totalni mrak. I nije kraj svijeta.

Ugodan vam vikend. Znam da će biti naporan i pun problema ali potrudimo se da u ponedjeljak upamtimo sve ono što je bilo dobro, čak i kad je bilo blizu katastrofe.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se