Chitta (6)



petak , 31.03.2006.

- Stvarno? - pogleda Trenk znatiželjno ali nastojeći da izgleda ravnodušno.
- Aha! Campika! - reče Siki ne čekajući pitanje.
- Ma daj, nije, otkud ti to?

'Vidiš, za Campiku nisam našao ni jedan razlog protiv', pomisli Trenk. Malo mu je bilo neugodno pri pomisli da je Campika njegova tajna obožavateljica. Kao da je već u mašti vidio dugokosu zgodnu djevojku, već je osjećao nekakvu romantiku koja se pri pomisli na Campiku jednostavno rasplinula. Nikad je ne bi mogao tako doživjeti. Doduše Campika je napravila svoj blog pod nekim izmišljenim identitetom, predstavljala je sebe kao vitku plavušu. Je li ona imala dva bloga? Je li to ozbiljno ili je sve samo igra ili nečija neslana šala.

- Gle, čuo sam u menzi kad je razgovarala s Roskom. - objasni Siki - Rekla je, jel znaš ti Rosko da je Trenk zapravo Kristofer? Rosko je rekao da nema pojma, A ona mu je objasnila da se piše Christopher i da ti je pravo prezime Tränk, s preglasom na 'a'. A sad vidim da tako piše i na Chitta blogu. To ti je sto posto ona... Čuj, a jel' se ti stvarno tako zoveš, ili...?
- Da. - odgovori Trenk – zvao sam se tako prije, u Kanadi.

U nekom drugom kutku misli, a prema onom što mu je Siki rekao, zaključio je da ga Rosko nije izdao. Ovo je do Campike došlo od nekoga drugoga. Campika. Da je Campika Chitta? Uh! I dalje mu je bilo nelagodno pri toj pomisli. Čitav ovaj slučaj je postao sve zagonetniji. Nije više znao što bi radije saznao: tko je Chitta ili tko je provalio njegovo pravo ime.

- Jebate, baš Christopher? Sa 'c' i 'h'? - čudio se Siki – E, znaš onog glumca...

Trenk ga nije dalje slušao. Na vratima se pojavila Campika. Naspavala se i ništa na njoj nije odavalo da je nedugo proživjela jednu tešku noć. Kad je Siki shvatio da Trenk gleda pored njega okrenuo se i on.

- Ups, čuj stari, moram ići... - žurno je prozborio.

Na ono 'moram ići' već je bio okrenut leđima. Trenk je bio zbunjen i svim silama se nastojao držati normalno. U međuvremenu je mahnuo Gabrijeli na šanku da mu donese drugi šećer. Campika je prišla, nasmiješena i vesela, te ljubazno pitala za slobodno mjesto.

- Naravno da je slobodno, izvoli, pa što pitaš... - Trenk se nadao da izgleda sasvim normalno. Ali nije.
- Čuj, Trenk, vidim da ti je malo neugodno. Nek ti ne bude.
- Neugodno? Meni? Zašto?
- Pa, kako da kažem, čula sam što ti je moj otac sve rekao. Stvarno nije bilo lijepo i oprosti mi zbog toga.
- Ah, to? Ma nema veze, ne srdim se ja na tebe...
- Vjerujem, ali ti si me spasio. Otac se toliko ljutio na tebe da se ispuhao i samo zahvaljujući tome nisam dobila kaznu. --- Vidiš da sam vani. Žao mi je, ali ti na neki način hvala.
- Pa ja nisam...
- Znam, ali mogao si odgovarati i još ga više razljutiti a ti si sve odslušao. Znaš, Trenk, sviđaš mi se.

I tako je i drugi smeđi šećer završio u tanjuriću pokraj šalice.

- O, bože! - uzvikne Trenk, diveći se vlastitoj gluposti.
- Ne, stvarno... nemoj se čuditi. - objasni Campika shvaćajući taj uzvik kao upućen njoj - Ne mislim da mi se sviđaš onako, ljubavnički, nego kao osoba...pravi si tip i divim ti se. Zaista je dobro imati tebe za prijatelja. Hvala što si mi pomogao one noći. Doduše ja sam na kraju zabrljala. Stvarno mi je žao...
- Dobro, dosta. Prestani se više ispričavati. Nije ništa strašno. Drago mi je da nisi u kazni i sve je super. Malo mi je čudno da te kao studenta otac još uvijek smatra djetetom ali, što ćeš, ne možeš birati roditelje.
- Da, nažalost, iako nije lijepo što to kažem. Moj bi otac za mene učinio sve, na neki svoj način, ali ipak sve. Ne smijem biti nezahvalna.
- Da, u pravu si.
- E, da, i još sam ti nešto htjela reći u vezi onog bloga, znaš kojeg.

Ovaj put nije bilo prosipanog šećera. Trenk ga zbog ranije sramote nije ni naručio. Samo je hineći ravnodušnost lagano srknuo malo odvratno gorke kave od koje mu se jezik stisnuo.

- Bloga? Kojeg? Ne znam na što misliš.
- Ma znaš, nemoj se praviti, to mi ništa ne pomaže. Vidio si ga one noći na tulumu kod Termodizijaka.
- Ahaaa, misliš TOG bloga. - razvuče Trenk iako nije bio sasvim siguran. Štoviše, odjednom se osjećao vrlo nesiguran. Što sad?
- Da! Ne bih htjela da me shvatiš krivo. S obzirom da mi se sviđaš, mislim, s obzirom da te cijenim kao prijatelja, ne bih htjela stekneš krivi dojam o meni.
- Pa, Campika, mislim... te balade koje si pisala nisu nešto, ono... što ja znam. - pokušaj ublažavanja situacije izgledao je Trenku kao jedini izlaz.
- Da, dobro si rekao, balade! Igre sa zamišljenim likovima. Vidiš, želim ti reći da kad sam to pisala, to zapravo nisam bila prava ja, nakako sam željela pobjeći od same sebe, ne znam objasniti...
- Ma ne brini, nemoj se opet početi izpričavati. Ja te razumijem i najbolje da zaboravimo čitavu tu stvar. - nekakvo olakšanje je prostrujalo Trenku niz kičmu.
- Hvala ti. Ti si stvarno prijatelj. Važni mi je to što tako misliš. Zamisli sad mene debeljucu, kako sam glupa bila da sebe predstavljam kao vitku plavušu. Stupidno! I to još javno na blogu...

Da je bilo još kakvog šećera Trenk bi ga vjerojatno namjerno zasipao pokraj šalice. Ali nije ga bilo već je samo ponovio vlastitu rečenicu:

- Ahhaaaaa, misliš TOG bloga?
- Pa da, što ti je? A na koji si ti mislio?
- Ma ne slušaj me – počne se smijati Trenk – i ne ljuti se , ne smijem se tebi, nego nešto sam se dosjetio, prosuo sam danas već dva šećera pokraj šalice – ovo bi trebalo držati vodu, pomisli.

Campika dakle nije Chitta, ona cijelo vrijeme govori o svom alteregu na blogu koji je tako neslavno završio, općom sramotom. Campika je simpatična ali mu je bilo neobično drago da ona nije Chitta misteriosa. Ipak da bude savim siguran pažljivo je upita:

- Čuj Campika, jesi kad čula, na primjer, Te ćeš se Noći zaljubiti u sebe, drobeći ogledalo licem pokeraša.
- Kako da ne, to je iz one pjesme, na Chitta blogu, znam je cijelu, predivna je. Čuj, tko je ta Chitta, tvoja djevojka? S našeg faksa? Ili? - Campika se sva pretvorila u znatiželju.
- Ma nije. Nemam pojma tko je to? - prizna Trenk.
- Stvarno? Ohoho, tajna obožavateljica. - veselo je zadirkivala Campika. - Čuj jedino nekako imam osjećaj da je ta pjesma nekakva poruka ili što, nekako... ne znam objasniti, ono, zašto baš prema sjeveru, na primjer, niti se rimuje a kao da je namjerno tako napisano. Poznaješ koga na sjeveru? Mislim, pitam?
- Aha, sjevernog medvjeda! - našali se Trenk a Campika se odvalila od smijeha.

Poruka. To je rekao i Rosko. Sad je i sam počeo vjerovati da je to poruka. Ali kakva? Kako? Odlučio je da će se još malo pozabaviti tim stihovima. Ako je to poruka, pomisli Trenk, onda ću je ja otkriti, ili ću umrijeti pokušavajući.

Odšetao je s Campikom do njene zgrade, oprostio se s njom i krenuo doma. Usput je kupio hamburger u fast foodu. Bila je već večer. Računalo je upalio na standardni način, u prolazu. Zatim je ispisao pjesmu s bloga i stao čitati, riječ po riječ tražeći skriveni smisao, i usput žvačući hamburger. Nakon sat vremena nije napravio ni najmanji napredak, osim što je primijetio da je mlijeko ranije ostavio na stolu i da se pokvarilo. Podnio je to, namjestivši lice pokeraša, i zagledao se kroz prozor. A prozor je gledao prema sjeveru.
(nastavit će se)

©2006 Hal

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se