Samo promjena je stalna, govore mudri ljudi. Jako su u pravu. Možda mislite da se u vama, nije ništa primijenilo već neko vrijeme? Vi se sami niste promijenili i dalje čvrsto zastupate svoj stav? Ostali ste dosljedni. Čestitam! Vjerujem da se radi o stavu koji vas čini uspješnim.

Samo... svijet se mijenja, trendovi se mijenjaju, okolnosti se mijenjaju, situacije se mijenjaju, sve se mijenja... Pa tko je to, tko to radi? Moj stav je odličan, moj cilj je zacrtan ali opet mi je netko pomaknuo metu. Sad barem imam dobar razlog za durenje, malo ću zapomagati i žaliti se tek da naglasim da se ne predajem lako. A na kraju, gle - nikoga nije briga, svi trče okolo pokušavajući pronaći svoje mete (začudo i oni imaju isti problem).

***

U sobi vlada polumrak. Ili je to polusvijetlo? Pitam se, jesam li se prilagodio? Prečesti uzrok nevolje je neprilagodljivost, izostanak sposobnosti promjene, 'neprilagoditis' s perifernim simptomima "tvrdoglavitisa'. Čovjek se polako pretvori u nekakav otok. Doduše poseban, ali ipak otok koji se nije promijenio. A brodovi su pronašli bolju rutu i zaobilaze ga. Izgubio je veze s kopnom. I što sad?
Ništa. Već je otok.

Ja se kao osoba moram mijenjati. Moram stvarati okolnosti oko sebe. Ne mislim na promjenu sezonske odjeće, frizure, žarulje ili role toaletnog papira. Mislim na promjenu sadržaja u ovoj okrugloj izraslini na vrhu mojeg trupa. Što mislim, kako doživljavam, što sam naučio i kojim ću smjerom zagrabiti dalje?
Shvaćam! Ovu čašu vode na stolu mogu smatrati napola praznom ili napola punom.
Jedna čaša, dva gledišta. Koje je moje?

Najlakše je mijenjati druge... ne, krivo... najlakše je pokušavati mijenjati druge, prilagoditi ih sebi. Pokušavam, ali ne ide. Previše ih je, tvrdoglavi su i neprilagodljivi i traže protuusluge. Najlakše je pokušavati, ali uzaludno. I predugo traje. Negdje moram početi.

Bez obzira na našu volju ili nevolju, ponekad se i promijenimo. Ponekad imamo stav prije vlastitog iskustva. Nakon iskustva mijenjamo ga i branimo na drugačiji način.
Prirodni proces. To je normalno kao što nam normalno raste kosa. Ali moguće je, nije li? I događa se. A sposobni smo oponašati prirodu.

Ok, imam problem. Napravit ću promjenu! Mijenjat ću nešto, neću samo stajati i blejiti u nebo. Ionako nikoga nije briga za moj problem, većina ih bleji u neki drugi oblak. Kad bih bar mogao sve njih promijeniti, onako, da se prihvate malo i mojih tegoba... Ne mogu, previše ih je i uopće nisu koncentrirani na mene. Ako sad počnem to će trajati cijeli život. Nemam vremena...

Ideja! Promijenit ću samo jednog, uvjerit ću ga da mi pomogne da se zauzme za mene, da riješi moj problem, da zapne svim snagama. Samo da vidim... izabrat ću najboljeg, nekog koga mogu imati na oku.

I onda sam spazio svoj iskrivljeni odraz u čaši.
Promijenit ću sebe.

***

Kako se ne mogu svaki dan probuditi kao druga osoba, moram napraviti neku kategorizaciju. Previše je toga što bih želio promijeniti. Prvo ću izdvojiti one stvari koje nisu problem. Dobre su za mene, imam koristi, zadovoljan sam, tu ne treba ništa mijenjati. Za sada.
Vidim ima toga puno. To me motivira.
Još jedan gutljaj u to ime.

A sad lista problema. Vidim ima nekoliko stvari koje su problem već godinama. Krenimo od prve. Nikako da je riješim, sve sam probao. Polomio sam se od muke, deprimirao se, borio i ništa. Na kraju sam se pomirio i odustao. Ostalo mi je samo da se požalim, čak da protestiram. Nepravedno je to... Naučio sam živjeti s tim.

Shvaćam. Moji problemi nije jedinstveni. Imaju ih i drugi. No, netko je to riješio, ima drugačija iskustva, drugačije je razmišljao. Što bi bilo kad bih ja promijenio stav, stekao neke nove navike i odbacio neke koje me sputavaju.
Izaći ću iz kalupa, predrasuda, usvojit ću nova razmišljanja. Zaslužio sam riješiti svoj problem. Siguran sam da ću se zbog toga osjećati dobro. Moram nešto promijeniti, pomaknuti dupe i pogledati problem iz drugog kuta. Shvaćam.

***

Pomaknuo sam se na drugi kraj sobe. Kroz roletu, jedna sunčeva zraka pogodila me ravno u oko. Izmaknuo sam se oslobađajući joj put. Nije se čulo baš ništa kad je udarila u prepreku ali ipak zanimljiv odbljesak na stropu osvijetlio je sobu i zaokupio mi pažnju. Savinutog oblika poput srpa zaista je ličio na osmjeh. Potražio sam izvor ove pojave. Na stolu se kao na pozornici osvijetljenoj reflektorom šepurila napola puna čaša.