Zanimljiv tjedan. Puno se toga dogodilo. Malih i velikih stvari. Kako je s vama? Ništa? Suhih i ispraznih sedam dana? Ako mislite tako jeste li sigurni?

Sve je naime u glavi, svaki doživljaj je priča za sebe. Povezan je s emocijama , opažanjima, novim sjećanjima. Sasvim sigurno da su preživljeni doživljaji povezani s onim glavnim prioritetom koji nam se mota po mislima, i to na jedan neobičan ali ipak vrlo logičan način. Odvedete li sami sebe u vlastitu prošlost, blisku ili dalju, sigurno ćete opaziti da su određeni događaji nekako grupirani. Kad je jedna stvar važna dogodi se još puno velikih i malih vezanih stvari koje su se odjednom u nekom trenutku sudbine počele pojavljivati jedna za drugom. Ja sam pristalica vjerovanja da čovjek sam gradi svoju sudbinu iako to često na neki misteriozan način zaista izgleda magično, nepredvidljivo, kao nešto što zaista pokreće prst 'sudbine', jer tako mora biti. Ali ja vidim stvar sasvim logično.

Broj doživljaja, uvida i spoznaja, bilo osjećajnih ili iskustvenih, koje stječemo tijekom jednog dana enorman je. Kad bismo svaku, ali baš svaku informaciju koja se ponudi našim osjetilima prihvatili i obradili vrlo vjerojatno bismo poludjeli. No zahvaljujući našem 'programu' većina tih informacija koje primamo svojim osjetilima već na samom ulazu proglašena je 'spamom' i odbacuje se kao nepotrebna. A zašto? Pa samo mi sami znamo što je za nas važno a što nije. Sami određujemo svoje 'spam' filtre.

Otkud ideja da je to baš tako? Pogledajmo primjer pune kino dvorane. Svi su ljudi vidjeli isti film, gledali ga s istom pažnjom, u isto vrijeme na istom mjestu, primali su iste osjetilne informacije. Ali te informacije su u svakoj glavi bile drugačije filtrirane. Samo one koje su prošle kroz filtre mogu sudjelovati u formiranju doživljaja, zaključaka, emotivnog stanja ili nekakvog vlastitog tijeka misli. Na isti 'input' različiti ljudi reagiraju različito.

Pogledajmo kako oni koji se u to razumiju objašnjavaju nastajanje tih pravila koje (ne) propuštaju vanjske informacije na obradu. Možemo upotrijebiti nekoliko riječi. Fokus, prioritet, cilj, želja.... Ima ih još. Oni naime smatraju da naši vlastiti informacijski filtri komuniciraju s našom podsvijesti tražeći poznate obrasce, analogije, asocijacije i zadaće koje smo si postavili. One su poredane od važnije prema manje važnoj. Tako se određuje 'potrebnost' informacije i ona se prosljeđuje dalje ili odbacuje.

Upravljamo li dakle svojim fokusom možemo utjecati i na naša opažanja. Ako nema fokusa ni na što tada proživite suhih i praznih sedam dana a da to niste ni primijetili. Male stvari se događaju svakodnevno. Pretpostavimo da očekujete rezultat nekog glasovanja na televiziji, rezultat neke utakmice ili slično. Upravo ste uvjerili sebe da morate saznati taj rezultat. Dok razgovarate sa svojim nepozvanim gostima iza vaših leđa se vrti TV program. Iako ne obraćate pažnju na to i TV proizvodi samo naizgled jedan periferni zvuk koji popunjava praznine, budite uvjereni da ćete reagirati na riječi koje najavljuju prikaz rezultata koje očekujete. Jednostavno filtar je dopustio da taj zvuk dopre 'nekamo' gdje će momentalno biti obrađen jer ste vi tako odlučili. No to je samo jedna sitnica kojoj nećete zaista uopće posvetiti bilo kakvu pozornost, jednostavno ćete misliti kako je sreća da ste baš u pravom trenutku osluhnuli taj periferni zvuk.

Život je velik i puno kompliciraniji. Kad bih ja bio nekakav nazovi prorok i rekao vam da ćete svi, mislim doslovno SVI koji ovo čitate u ovom tjednu sresti jednu osobu koju dugo niste vidjeli i kad biste vi u to zaista vjerovali, takvu biste osobu sreli. I srest ćete :) Sigurno. Kvaka je u riječi 'dugo'. Svakog tjedna srećemo stotine ljudi ali nam rijetko pada na pamet koliko je već vremena prošlo od zadnjeg susreta. I svakom od nas riječ dugo je relativna. Kad neku osobu koju već godinama viđate svaki dan i onda on nestane na tjedan dana, susret s njim svakako bi bio dobar razlog da pomislite kako sam točno pogodio svoje proročanstvo. Zaista tu osobu niste dugo vidjeli, oko tjedan dana. Jednako vrijedi i za one koje niste vidjeli mjesecima ili čak godinama. Ako si sada utuvite da želite napraviti jedan mali test a to je da provjerite je li zaista tako, tada dobro obratite pažnju na ovaj tjedan koji je pred nama. Svakako ćete prepoznati tko je ta osoba o kojoj govorim, osoba koju dugi niste vidjeli. Možda će to biti na cesti, možda na televiziji ili u nekom članku. Ali ta će se osoba pojaviti.

Zanimljiv tjedan. Puno se toga dogodilo. No to je samo moj subjektivni stav, jer vjerojatno su se događale stvari koje su mi prošlog tjedna bile zbog nečega važne. Na što ste fokusirani u životu? Koje stvari zbog toga primjećujete oko sebe?

Ako ste vrijeme od prošle nedjelje zaista preživjeli kao jedan suhoparan tjedan bez ikakvih događanja, sve je bila samo rutina, tada su moguća dva rješenja: ili ste mrtvi, ili morate preispitati postavljate si ikakve ciljeve, kratkoročne, dugoročne, životne... bilo kakve... Naime živjeti i biti živ su dvije sasvim različite stvari. Drugim riječima, napišite svoj vlastiti tjedni horoskop, vjerujte u njega i sve ćete pogoditi.