Hvala svima na komentarima, hvala na lijepim riječima, samo nemojte pretjerivati. Ovaj blog nije ipak toliko dobar, a niti sam ja savršena osoba. Mnogo još stvari moram naučiti i spoznati. Rado bih bio bolji. Nemojte da čitajući moje postove zanemarite koliko ste sami zapravo sjajni. Nemojte se osjećati manje vrijednim. Pa tko je taj Hal? Hal nije stručnjak niti je jako "pametan".
Možda sam samo pročitao više knjiga, isprobao mnogo stvari na svojoj koži, možda sam samo – više vjerovao u sebe. Ovo o čemu vam pišem je samo prepričavanje onoga što sam pročitao ili naučio od drugih. I nisam škrt svoja iskustva podijeliti sa svakim tko ih želi. HAL:UI nije fenomen. Nije. Samo je sretan ako je nekome uljepšao dan. I žao mu je ako ga je nekome pokvario. Toliko o tome. Ovaj uvod ne spada u današnji post.

Današnji post je o nečemu sasvim drugom. Rezultat je promatranja bloga i individua koje se u njemu muvaju. Nazvao sam ga Tips'n'tricks. Idemo redom.

Promatranje (neviđenog)
Otvorio sam mnogo blogova, ne u nekoj posebnoj namjeri, već jednostavno iz radoznalosti, tražeći nešto za sebe. I tako sam naišao na neke stvari koje s ponavljaju na različitim blogovima. Scenario je slijedeći: novi blog, sjajni tekstovi, nepoznata osoba, nikog ne zna s foruma, drugih blogova ili stvarnog života. Piše sjajno ali nitko ne zna za to. Nakon deset do petnaest blogova pojavi se jedna od dvije rečenice: - Ovo nitko ne čita, odoh ja! (depresija na djelu), ili - Juhuuuu, gle pa ovo netko i čita! (sarkazam do sebe samoga). Onaj tko ga je pročitao nije ga stavio ni u bookmark ni na svoju listu linkova, i zaboravio je adresu bloga. Stvari se polako gase na petnaest postova i ukupno dva komentara. Šteta.

Predrasuda (o postojećem)
Prvo zanemarite pravilo da blog netko piše za sebe. Zavaravanje. Mogu se sporiti oko toga ali neću. Tkogod misli drugačije, reći ću mu da je u pravu tako da slobodno odustanete. No i dalje tvrdim da blog ne treba pisati online ako ga pišete za sebe. Jer vašu intimu možete i bolje sakriti. Hoćemo li biti iskreni? Gledate li nekad s nelagodom svoj counter? Čitatelji su ono što blogu daje smisao. Naša misao podijeljena na stotine ljudi. Kad to ne bi bilo važno, ne bismo ni razgovarali o 'cool' i 'necool' listama. Čak i blog.hr ne bi trebala biti javna adresa već samo hosting i diskovni prostor kao naše vlastito skladište depresija i ushićenja. Zašto blog kojeg sam gore spomenuo gasne u kratko vrijeme? Jer ga nitko nije čitao, izgubila se svrha. A zašto ga nitko nije čitao? Pa gdje je taj blog? Daj da ga i ja pročitam. Pojma nemam, bio je tu negdje. Želite li čitatelje morat ćete se potruditi. Ne puno, samo malo.

Zaključak (o viđenom)
Tko i koliko mene čita? Pitajte se i sami. Moj counter nije 'nafriziran' već je uredno brojio od nule. Moj counter ne broji otvaranje bloga (oko 15000 puta) nego unique korisnike u razmaku od 3 sata. Ne želim nikog impresionirati, ima daleko prometnijih blogova od mene, svaka im čast. Imaju nešto što osvaja. Hvala onima koji su i ovdje nešto pronašli.
Ovo što slijedi je jedan skup razmišljanja koji je moj osobni. Niti je službeni niti ima veze s bilo kakvim trećim istraživanjima. Nadasve, nema veze sa 'bloghaerom' već samo s blogom kao blogom. To je samo ono što ja mislim i ako vam nešto od toga pomogne, baš ću biti sretan. Tips'n' tricks, kako stvoriti, zadržati i povećati broj čitatelja ako je to vaš interes? Ako nije, ako 'pišete za sebe', hvala na čitanju, ovo što sljedi neće vas zanimati (svakako svratite ponovo jer već slijedeći post će vam možda biti zanimljiviji).

Tips'n'tricks (o načinu razmišljanja)
1. Pišite s nekakvom energijom, dajte nešto što se može osjetiti, nemojte pisati kao da vam se neće da ili kao da morate. Jer ne morate :) Kad netko piše postove bez volje , ja ga zaobilazim. Čitam mnoge blogove i ne želim gubiti vrijeme na ono što nije niti napisano da potakne moj interes. O čemu vi pišete? Jedan od mojih prvih postova zvao se Dan kad ću brisati postove. Zašto bih brisao? Zato jer sam se dvoumio o čemu ću pisati, pisao sam o svačemu. Pronalazio sam uzore u drugim blogovima i činilo mi se da bih mogao pisati o svačemu. A to je meni teško. Zato je taj post bio napisan, vjerovao sam da ću se isprofilirati da ću pronaći gdje to ja mogu biti dobar, a ostale ću vjerojatno obrisati. Što ću pisati da bi čitatelji znali što mogu očekivati? Nisam obrisao ni jedan. Rađe sam napravio kategorije :) Tako se mogu odmoriti od teme i pisati o nečem drugom. Ali nisam ja u pitanju, vi ste u pitanju. Što vi čitate a što ne? Zašto neke blogove zaobilazite? Ako znate zašto, nemojte i sami raditi takav blog jer će drugi zaobilaziti vas. Ima smisla?

2. Komentirajte. Gledam statistiku i redovito vidim s kojih blogova dolaze ljudi na HAL:UI. Kad pronađete blogove koji vas interesiraju imate velike šanse da vam se interesi poklapaju. Zato će vlasnik bloga vjerojatno razdragano kliknuti na link vašeg komentara i ako zaista imate sličan način razmišljanja, možete se naći na njegovim favoritesima. Nadalje, ljudi koji njega redovito čitaju i komentiraju vidjet će da se pojavila nova faca. I njihov klik bi mogao biti usmjeren put vaše kreacije. Neki od posjetitelja će ostati, neki neće. Veći broj neće, ali negdje treba početi :) Broj vaših čitatelja je proporcionalan mogućnosti da netko uopće dođe do vas. Sa koliko mjesta se može doći na vaš blog? Mislim da je HAL:UI linkan sa oko tridesetak blogova. Sjajno. Sad ni ne znam kako se to proširilo. Svaki novi čitatelj na nečijem blogu može postati i vaš, zbog poklapanja interesa. I tako se polako plete mreža. Možete i varati, ići okolo i masovno komentirati, ljudi će klikati i klikati, doći jednom i nikad se više neće vratiti. Jer ste samo vi mislili da ste zanimljivi, izigrali ste ih.

3. Želja da vas netko stavi u svoju listu ostat će samo želja ukoliko niste u stanju uzvratiti. Ako ste prelijeni komentirati, ili nemate što komentirati, barem stavite znak da ste bili tamo. Jedan smajlić bit će dovoljno, kao što to VLado voli napraviti. Komentiranje radi komentara može izazvati suprotni efekt. Zato samo dajte do znanja da ste prisutni, da čitate, da dajete podršku. Znate li cijeniti pisce koje volite, znate li biti čitatelj, moći ćete računati sa zahvalnošću. Jer i drugi bi se htjeli osjećati korisnima. Znači li vama, na vašem blogu, nekoliko komentara ili barem naznaka da su ljudi koji vas cijene još uvijek tu?

4. Vaša lista favorita mnogima je putokaz, pa čak možda i startna točka svakodnevnog blog krstarenja. Samo smo ljudi i ako takvu listu nemate (čak ni najmanju) , u redu je. Vi ionako 'pišete za sebe', pa ni ne razmišljate o 'razmjeni linkova'. Ako ste skloni promatranju tih lista primijetit ćete razne interesne grupe, mreže međusobno isprepletenih srodnih blogova koji se razlikuju u relativno malom broju linkova. Koji je vaš interes? O čemu pišete? O čemu želite čitati? Koga učite? Od koga učite? Koga zabavljate? Tko zabavlja vas? S kim plačete? Koga rasplačete? Koja je vaša interesna grupa? Upadnite, jednostavno upadnite, ostavite trag i netko će doći.

5. Ako refreshate blog dvaput mjesečno onda vam je bolje da budete prokleto dobri :). Ali vama, ako ste takvi, vjerojatno i nije stalo do čitatelja jer ništa ne dajete zauzvrat.

Posipanje (pepelom)
Auu, ovaj se post odužio. Je li vam žao što ste započeli čitati pa onda niste mogli prekinuti? Šalim se, samo sam zamislio glas iza vaših leđa: - Ti kad sjediš za tim kompjuterom, niti vidiš, niti čuješ, niti reagiraš! Događa li se to i vama? :)) Oduzeo sam vam više vremena nego ste navikli. Isprika.

Poanta (o rečenom)
Blog je druženje. Nijedan blog nije otok i izložen je javnosti, htjeli vi to ili ne. Ne možete se družiti ako sjedite u kući. Izađite van i čitajte, recite nešto i vidjet ćete što će se dogoditi. Ne postoji blog koji se nikome neće dopasti. Jer i vi ste po nečemu posebni. Tako dugo dok vaš blog ima više čitatelja nego pisaca, trud se isplati. Izdržite! Ako i 'pišete samo za sebe', nemojte odustati jer to je vaš izbor. Imate pravo.

Disclaimer: ovo nisu postulati i pravila, već samo moje mišljenje i praktični savjeti o putu kojim sam vidio svoj blog. Nemojte se pravdati jer nema smisla. Krvavi ste pod kožom i većina vas se osjeća kao i ja. A gluplji od mene niste. Ako mislite da jeste, užasno ste se prevarili i ne činite sebi dobro.