Biste li htjeli ostaviti trag za sobom? Nešto po čemu ćete ostati u sjećanju onima kojima nešto značite. Hoće li to biti nalik sluzavom tragu lijenog puža ili blještavi trag repatice. Ne tako davno u jednoj sam knjizi pročitao taj pojam, 'ostaviti trag za sobom'. Od tog trenutka nisam ga nikad više zaboravio. Razmišljao sam o toj metafori sve više uviđajući da se u te četiri riječi može smjestiti čitav jedan ljudski život, svo stvaranje koje smo namjerno ili pak nehotice pokrenuli.

Čiji smo sve život dotakli svojim bivanjem i na koji način? Koje smo riječi izrekli pa su se nekome urezale duboko u svijest? Koliko smo promjena izazvali u ljudima i u kojem smjeru? Koliko smo suosjećanja i razumijevanja pokazali prema ljudima u nevolji? Koliko smo radosti i simpatija podijelili s onima koje volimo i s neznancima pri slučajnom susretu? Koliko smo svijetla unijeli u nečiji mrak postojanja? Kamo smo poveli one koji su nas slijedili i koliko smo iskreno opraštali onima koji nisu? Koliko smo ponizno priznavali vlastite pogreške i koliko smo predano iz njih nastojali nešto naučiti? Koliko smo cijenili prijetelje a koliko neprijatelje iako se nismo slagali s njihovim mislima? Koliko smo bezuvjetno voljeli? Koliko smo vremena posvetili samom sebi u pronicanju vlastitih vrijednosti? Koliko smo energije posvetili životu koji nam je poklonjen da od njega nešto napravimo? Koliko smo pozitivnih ljudskih vrijednosti ugradili u svoj život i u naše potomke?...

Vjerojatno bih mogao do kraja posta razmišljati o ovakvim pitanjima. Kad bi odgovore mogli izraziti brojevima njihov zbroj bi pokazivao snagu sjaja tog traga koji ostaje za nama u vremenu dok putujemo kroz život. Komarac, da bi preživio, mora znati slijediti trag topline naših tijela i ugljični dioksid koji izdišemo. Skromni ljudi, da bi bolje živjeli, mogu izabrati da slijede nečiji zvjezdani trag.

Našim tragom osvjetljavamo grbavi put života generacijama koje dolaze poslije nas. Našim primjerom usmjeravamo druge pri izboru. A davati primjer nije izbor, osuđeni smo da ga dajemo stalno, i kad je dobar i kad nije. Trudimo li se da uvijek bude dobar, svijetlit ćemo neprestano. To je naš cilj.