Nadasve zanimljiva metafora života je nebo iznad oblaka. Tamo je uvijek sasvim jasno, sunčano ili zvjezdano.Tamo vlada potpuna sloboda. Život ispod oblaka je hod po zemlji, čvrsto i s obje noge. Real life. Znate li sanjati? Znam da znate, ali se ne usudite. Sanjati znači u mislima biti iznad oblaka. Mnogi će vam reći: - Spusti se na zemlju, get life! Točno, ne možete sanjati hodajući po zemlji. Ispod oblaka su smog, kiša, problemi, razočaranja sve ono što nas okružuje. Pravila koja su nametnuta su neumoljiva i nalažu da se ostane na zemlji. To je kao normalno. Ako sanjaš i želiš nešto više onda nisi normalan. Jer svaki 'normalan' čovjek treba raditi do penzije, imati toliko da preživi do smrti, odlaziti na posao svaki dan, moliti za slobodne dane i godišnji odmor, mučiti se s bankama... to je ono što rade normalni ljudi!

Ja na to ne gledam tako, ali nemojte misliti da sam daydreamer. Snovi bez cilja su samo sanjarenje. Niš' koristi. Ali i ciljevi u kojem nema dreama, strasti i želje za postignućem ostaju samo neostvarene želje koje se nisu ostvarile zbog jednog od brojnih razloga koji se uglavnom ne tiču nas.
- Nisam dovoljno obrazovan, država je u ku***, vlada nam ne vrijedi, župnik nije dobar, moje susjedstvo je bezveze, firma mi propada, nemam dovoljno vremena itd. Inače, kad bi to sve bilo kako treba pa gdje bi meni bio kraj, ja bih rasturio....
Ljudi možda misle da je to hodanje po zemlji. Ma kakvi, to je tek sanjarenje. Kad bismo imali državu blagostanja, zmaja predsjednika, vladu koja dijeli novac, da smo slobodni po čitav dan, dovoljno novaca za život i za luksuze, e onda bismo mi nešto napravili. Što bi napravili? Pa što bi trebalo napraviti? Kad imaš sve! A hodanje po zemlji je samo čekanje da netko drugi nešto pokrene, da stvori uvjete koji bi nama odgovarali, pa bismo opnda mi kao nešto napravili.

Sami trebamo kreirati okolnosti oko nas umjesto da okolnosti kreiraju nas. Nije lako. Za let treba energije. Svaki početak je težak. Sve teži mirovanju. Treba uložiti sebe i ne obazirati se na 'normalna' pravila. Zašto se pomiriti s činjenicom da je i drugima loše pa onda naša situacija i nije tako strašna. S kim se uspoređujemo? S lošijima od nas? Zar je to jedino što nam može dati osjećaj da smo bolji? Po kojim pravilima igraju ljudi koji su pošteni i uspješni? Po tome da misle na sebe, vole sebe, i rade za sebe. Imaju san koji žele ostvariti, pretvaraju ga u cilj, u misiju i ne odustaju dok ga ne ostvare. Krv, znoj i plač... ali nagrada je ogromna za one koji su spremni na promjenu i koji su spremni platiti cijenu.