Blog naš svagdašnji daje nam mogućnost da svoje nevolje podjelimo sa nepoznatim ljudima i tada se zapravo vidi da ljudi nisu loši. Uvijek se može dobiti podrška. Nije li to normalno? Bravo za daria koji je pozvao zajednicu da izrazi svoje riječi podrške nekome tko je jako u bedu.
Kad je netko u bedu više nego ja , odjednom mislim da je meni dobro. Čudno se isprepletu sinapse. A sve je zapravo samo subjektivni osjećaj.
Prijatelju, kad se osjećaš kao zadnja rupa na svirali, misli samo na jednu stvar: bez te zadnje rupe svirala više nije svirala. I tvoj ton nekome daje muziku koja mu godi, i tvoj glas ili lik nekome može razvedriti dan. Najbolji način da se čovjek počne osjećati bolje je pomoći nekome drugome da se osjeća bolje. To nam donosi ispunjenje šupljine koja se u nama stvorila za 'kišnih' dana, daje nam i osjećaj svrhe. Jedini opipljivi trenutak je 'sada' i zato je toliko nježan i osjetljiv. Dolazi novi dan i u njemu će sve biti drugačije. Oči su nam naprijed da bi gledali naprijed. Depresija je samo znak da smo nekoliko puta za redom izgubili utakmicu. Ali emotivna statistika nikad nije štimala.
Zato, prijatelju, ako ti ne ide, stani, odmori se, uzmi zraka, nemoj ništa raditi - ali nemoj nikad odustati!