Jel' vi kad razgovarate sa svojim računalom? Ja ne, samo vičem na njega, ponekad... Ali on i dalje po svome. Ali neka! U nedostatku ljudskih bića u bližoj okolini možete razgovarti i s njim i pažljivo osluhnuti što ste rekli. Razgovori i primjedbe vašem računalu sasvim će vam sigurno reći da ste ovisni. Obzirom da uVjetna inteligencija još nije stasala, rezultat svega je ipak malo dobre vježbe za neke buduće dane. Vidiš, ovi na Star Treku su već sasvim navikli razgovarati sa sveznajućom mašinom. Divota jedna. A oni se i ne sekiraju zbog toga. Ovisnici. Da mi je sad replikator pa da naručim hladno pivo.
Jednom sam pronašao neki program za prepoznavanje govora, koji sam uredno namontirao na Pentium 166MMX (tada sam bio glavni u regiji jer jačih nije bilo baš puno). I kako su se programeri dosjetili tako sam i ja započeo s nečim što su nazvali kalibracijom. Fino sam na screenu dobivao tekst Odiseje u svemiru u malim odlomcima koji sam morao čitati prirodno kako bi beštija navikla na moje izgovorne finese. Baš zgodno je izgledalo. Nakon 3-4 pokušaja riječ bi se uredno obojila crveno. Yess! Ali nisam smio okrenuti glavu ni za pola stupnja, puhnuti u mikrofon, a nedaj bože da je pokraj kuće projurio kakav noćni vozač. "Try again!". "Try again!". "Try again!". Nakon dobra četiri sata gnjavaže stigao sam do kraja teksta, pritisnuo čarobni gumb i moj Pentium je odlutao u neku svoju digitalnu svijest tražeći finese mojeg fenomenalnog engleskog izgovora. Ja sam i dalje kao pravi ovisnik pušio, gutao kavu i buljio u pješčani sat na ekranu. LED-ice na kućištu su žmirkale (swapalo se sve u šesnaest), paučina iza napajanja je potamnila od naleta prašine. Buljim li buljim, hodam po sobi nadajući se da će se ova preteča replikatora probuditi i reći nešto u stilu "you talking to me?". Ma kakvi! Sat vremena! Dva! Zaboravljeno, ništa od toga, deinstalacija! Moje računalo je odahnulo, poklopci kućišta su se ponovo izravnali, LED-ice su se pogasile, hard se sparkirao, žarulja u mojoj sobi je ponovo radosno zasjala usljed normalizacije napona. I žena se pojavila: "Kaj ti još ne spavaš?". Shvatio sam da su Zvjezdane staze još vrlo daleko i da počinju tek na kraju Zemaljske staze koja će očito biti vrlo, vrlo duga.
Danas nemam najjače računalo u grabi ali je od onog prvog 10 puta jače. I još uvijek razgovaram s njim.
Samo što ovaj put ne očekujem da će nešto razumijeti.