Ha Dva O

četvrtak, 28.12.2006.

E, moj narode

Inspiriran sam postom prijatelja blogera:
van svake pameti -> Oduzmimo im koncesiju

Da se u potpunosti slazem, onda bih ostavio komentar na post. Ali kao sto vidite, ja pisem poseban post, dakle...
Ovo nije samo post o koncesiji RTLa, nego se moze poopciti i na mnoge druge stvari u zivotu.

Izdvojit cu zanimljiviji dio:
Slaven Letica bi da se oduzme koncesija RTLu jer imaju strasno debilan i zatupljujuc program, i mogu reci da se slazem sa njim u potpunosti, kao i vecina normalnih ljudi. Osim sto na programu nemaju doista nista pametnog, toliko su jadni u prenosenju vijesti da je to sramota.


Ne slazem se. Zabrane obicno ne koriste puno. Sjetimo se poznete narodne izreke insipirirane Knjigom postanka: "Zabranjeno voce je najsladje." I bi tako. Ono sto nam je zabranjeno uvijek nam je posebno interesantno. Kod ljudi za koje pricamo da su buntovnici je to posebno izrazeno. Dakle, nema puno koristi od svega toga.

Televizija je javan medij i kao takav treba imati potpunu slobodu. Pogotovo RTL, ne placam nikakvu pristojbu kako bi ih mogao gledati za razliku od znate vec koga. RTL meni nije obecao (niti verbalno niti pismeno) ama bas nikakvu kvalitetu, niti ista drugo. Zar vama je? Osim toga, tu je i samo pitanje slobode. Zalazem se za slobodu i raznolikost. Neka prikazuju sto hoce, neka budu slobodni i razvijaju svoju kreativnost. Ako ce svi tako raditi, ja cu si izabrati sto mi se najvise svidja i za svoj gust koncentrirati se u pojedinim trenutcima na nesto ciljano, npr. gledat cu RTL dok mi se svidja.

Nitko te ne sili da gledas RTL, ako hoces gledati TV, ima tu jos TV programa. Neka isplivaju van sa svojom kvalitetom, a to mogu samo uz slobodu. Ako ni jedan TV program ne valja, ima i drugih stvari u zivotu! Nismo biljke, bar ne vecina nas...

Ne tvrdim da RTL ima kvalitetan program. Hocemo ukinuti koncesiju? Mislim da je tu problem. Prepoznao bih cilj koji se ovdje zeli ostvariti: ukinuti emitiranje RTLa (u daljnjem tekstu RTL spominjem kao X-tv jer se ovo moze primjeniti na opcenito) . Posto ne zelim krasti nikome slobodu, predlazem da se djeluje na narod! I prije tisuca godina su mnoge poznate licnosti prepoznale moc naroda, pogotovo oni koji su vodili politiku i ratove. Sjetite se starih Rimljana i cezara, Hitlera... O cemu ja to? Ako zelimo ostvariti onaj cilj, pametnije je djelovati na narod. Uvjeriti narod da je X-tv smece od programa. Utjecati na narod da vise ne gleda X-tv. Time bi X-tv izgubio gledanost i ne bi vise ispunjavao jednu od bitnih stavki svoga postojanja. Izgubio bi financijska sredstva jer nitko ne bi htio placati reklame na programu kojega nitko ne gleda, to bi bio bacen novac. Na kraju bi RTL sam odustao od emitiranja jer bez novaca ne bi imao resursa za nastavak emitiranja.

No, ljudski um ima svojih problema. Zelje koje ne ostvaruje pa misli da moze ostvariti zadovoljstvo u primitivnijim stvarima ili usporedjivanjem s drugima ili... Tako su npr. stari Rimljani "uzivali" gledajuci klanje u areni, zar su se tako osjecali mocnijima pa time i zadovoljnijima? Htjeli su da im je tako, ali sigurno nisu bili sretni, bar ne iskreno i dugotrajno. Tako i mi jadni ne znamo sta bi sa sobom (pored milijune milijuna stvari koje mozemo raditi) gledamo Big brother i pricamo kako je dosadan, ali opet to gledamo. Ma bravo!

Isto svi kenjaju protiv sadasnjeg predsjednika SADa: Georga Busha. Vec godinama. Cak i mnogi Amerikanci kenjaju po njemu, smiju mu se, vrijedjaju ga. Jadan covjek. Kenjaju po njemu godinama i onda dodju izbori i ponovno ga izaberu. Odlicno! Mozda je Bush i mogao namjestiti odredjenu kolicinu glasova, ali sigurno nije mogao namjestiti da vise od pola Amerike glasa za njega. A to je vec velika brojka, ne znam osobu koja bi bila bas toliko vjesta. Mozda je Bush idiot, ali sta su onda svi oni koji su glasali za njega? Zapravo ih je vecina ljubomorna sto osoba od takvog intelekta ima toliku moc. Ako vam to smeta, djelujte na narod.
Hocemo opet na junaka 20.st.? Zlocesti Hitler, zlocesti! Nije on zapoceo 2.svjetski rat, nije on pobio milijune Zidova (eventualno nekolicinu) i sva ostala zla koja mu se pripisuju. Nije on sam napao svijet. Iza njega su milijuni sljedbenika kojima je Hitler inspiracija. Ne moze se covjek sad izvlaciti na foru: ah, ubio sam Zidova, Hitler mi je tako rekao, nisam kriv, Hitler me naveo. Pa ni u osnovnoj skoli vise nije palila ta fora. Uciteljica je uvijek rekla: A da ti je osoba XY rekla da skocis kroz prozor, bi li skocio? Tada bi se svi grohotom nasmijali. A da vam je Bin Laden rekao da se zaletite avionom u neboder, bi li se zaletili? Ali pustimo proslost, budimo pametniji u buducnosti.

Kada vam jedan mrav prodje kroz krevet, nece vam biti nista. Ali ako prodju milijuni, onda sigurno nebute mirno spavali.

Tko kontrolira narod, ima moc. Tko ima moc, moze...

Ali ja zelim slobodu za sebe i za druge. I raznolikost da biram. A nesta od toga cu si morati i sam osigurati wink
- 10:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 27.12.2006.

20060915 Pratim ljude

Drugi je dan Derive radionice. Jucer sam imao partnericu s kojom sam obilazio grad. Jedno vrijeme sam ja vodio, drugo vrijeme ona. NeVoditelj nije znao kamo se ide. Samo je pratio i opisivao dozivljaje. I na kraju izradio "mapu", ali ne onu klasicnu, nego samo oznacene zanimljivosti i dozivljaje.

Danas pratim neku osobu nasumce. Ovo je zaista posebna stvar. I ne znam hocu li se sjetiti svega sto sam mislio da je vazno za reci.

Biram osobu. Naravno, padne mi napamet da pratim neku trebu. Ali tako bih mogao cekati cijeli dan dok se ne odlucim da je neka cura dovoljno zgodna da ju pratim. Osim toga, fulao bih bit svega. Pa odlucim da je to zaista svejedno. Kasnije se ovo pokazalo kao sasvim istinito. Izasao sam iz SCa i hodao i skuzio da zapravo hodam iza nekog lika. Mislim si, sta cekam, evo mi osobe koju cu pratiti. I tako sam ga pratio.

Sta je tu fora? Pa ljudi zive na razno-raznim mjestima, a i poznaju svakakva mjesta. Sigurno ne poznajem sva mjesta koja poznaje i "lovina". Tako me ta osoba odvede na neka nova mjesta. Osim toga, ne treba se zamarati s pitanjima hocu li skrenuti lijevo ili desno kada stignem do raskrizja. Mnogo lakse se koncentrirati na upoznavanje novih mjesta.

Naravno, promatras i osobu koju pratis. Ovo je vrlo posebna stvar. Pocinjes promatrati nacin kojim se osoba krece, gledas geste, slusas glas kada prica. Imas osjecaj da mozes toliko puno saznati o toj osobi, toliko puno toga imas za vidjeti. Vrlo brzo osoba postaje iznimno interesantna i pozelis sve vise toga saznati o njoj. Nevjerojatan fenomen. Neka osoba koja mi se cinila sasvim bezveze, odjednom postaje sasvim nesto posebno, a zapravo ju samo pratis. Kasnije sam mnogo razmisljao o ovome. Pokusao sam si to objasniti. Dok nekoga pratite, trudite se da to osoba ne skuzi. Zato osoba ne zna da ju pratite. Osjeca se slobodnom. Kada je slobodna, bude ono sto istinski jest. Posto ne pricate s njom, ona se ne mora praviti da je ovakva ili onakva, ne mora se truditi da bi vam se posebno svidjela. Bude ono sto zaista jest i sasvim iskrena. Ovakvu priliku necete uvijek naci. Kada jos mozete vidjeti neku osobu koja nista ne glumata niti se trudi glumatati nego je sasvim opustena? Skinuli ste joj masku, a da ona to niti ne zna. I mislim da su to vrlo vazni razlozi zasto te osobe koje pratim postaju tako interesantne. Zato sto su ono sto jesu, bez pretvaranja, a ja imam to priliku vidjeti.

Dok sam pratio onog prvog lika, vozio sam se u tramvaju s njim. I nazove me frend. Pita on: kaj delas? A kaj da mu kazem. Nemrem mu reci da pratim nekoga! Pa lik bi me cuo. Osim toga, bilo bi vrlo smijesno, vjerojatno bi se svi u tramvaju poceli lomiti od smijeha da glumim nekog detektiva.wink Pa sam rekao da sam na nekoj radionici i da idem u Buksu u XX:XXh. Izlazi lik van i ja se isto tako zaletim. Ali ne zelim zata prenapadno se okretati da ne budem uocljiv i sto se dogodi? Pa zgubim lika. Nestao je.

Nis, idemo dalje. Biram sljedecu osobu. Nije to zapravo neki problem. Gledano iz perspektive Derivea, dapace, ako nekoga izgubis, lako izaberes nekog novog i ides dalje. Zanimljivo je sto sam opet zavrsio na Trgu Francuske :) Kao i prosli dan. Sada pratim neku curu. Nju sam izgubio jer je usla u zgradu. Nisam bas htio kucati na vrata. Ali mozda bih jednom trebao probati. Ionako osjecam da mi je neko vrijeme promjena pa bih trebao isprobavati.

Zadnja cura koju sam pratio me dovela u neogodnu situaciju. Evo kako je bilo. Stojim ja na stanici. Zasto? Jer zadnja cura koju sam pratio, drzao sam odredjeno odstajanje i ona se tako setkara i udje u tramvaj i ovaj odmah krene. Pa cekam tramvaj. I kako mi je dosadno, stavim si ja svoje mega-slusalice na uho i slusam mjuzu. I dolazi neka treba i ceka i ona tramvaj. A tramvaja nema, ufff, secem se po stanici, dooosadno. I dodje tramvaj i udjemo mi u njega. Sidjemo na Trgu. Zuri se treba, pici sto na sat. A na Trgu guzva, moram se probijati jer ova fakat zuri. I pratim ja nju, idemo po Radicevoj. I udje ona u haustor neki. Mislim si, gotovo, sta cu sad dalje, ide nekamo u stan, nema smisla, opet pusiona. A i morao sam uskoro u Buksu na sastanak. No, prodje minuta i mislim si ja: Pa ajde, kada sam vec ovdje, pa mozda bas ima u tom haustoru nesto full zanimljivo. I udjem ja unutra. To je prolaz kroz zgradu i onda se udje u par metara kvadratnih okruzenih zidovima zgrade. I prvo pogledam nadesno, vidim stan otvoren, svijetla upaljena i buljim ja u to sa slusalicama na glavi. Nis, moram ici i okrenem se na drugu stranu. A kad tamo ona treba sjedi s frendicom na kavi, pusi cigaretu i obje bulje u mene. headbang Ja skoro umro! Znam da me skuzila jer me ziher zapamtila na stanici, nikoga nije bilo, a dugo smo cekali tramvaj. I sad se ja tu pojavim par metara od nje. Uzas! Kako sam izletio van. Adrenalin podivljao. I zurim se u Buksu. I totalno mi je zao sto se nisam vratio i nesta rekao. Rekao bih joj da sam ju pratio, ali da je to zbog neke radionice i da nisam zapravo neki ludjak. Jos.... rolleyes

Kao zakljucak, mogu reci da mi se jako svidjelo pratiti ljude. Time imam priliku na poseban nacin nauciti nesto i o gradu i o ljudima. Upoznajete osobu na nacin na koji nikada prije niste. Cini vam se da toliko puno mozete saznati, upoznajete karakter i pokusavate predvidjati puno toga o osobi, a opet strpljivo cekate i ucite. Ali pazite, vjerojatno ce vam se to svidjeti. I ta osoba. Jer svatko nosi nesto zanimljivo u sebi. Svatko je drugaciji, a ono sto je drugacije, obicno je zanimljivo. Svidjet ce vam se i pratiti ljude. Treba paziti da to ne predje u neku bolest. Lako bi moglo.

Htio sam napisati i neka upustva kako kvalitetnije pratiti ljude. Okej, ja imamo samo nekoliko sati iskustva, nije da sam neki profesionalac. :) Ali vjerujem da ce vam biti zanimljivije da to sami otkrijete. Osim toga, ako bih napisao neke hintove, to bi mozda potaklo jos vise ljudi da krenu u to, a i ljudi bi si svasta mislili o meni (a mozda i trebaju). A kada bi puno ljudi pocelo okolo pratiti ljude, meni to ne bi bilo zanimljivo. Volim biti poseban. Ali ako cu opet ici nekoga pratiti, vjerojatno cu ipak napisati neke hintove. A bar jednom cu opet nekoga pratiti njami

Treba naglasiti neke stvari:
Ovo je ipak napad na intimu i privatnost. Mnogi ljudi ne zele da ih upoznate kao onakve kakvi jesu. Ovime ukidamo slobodu individue, upoznajemo osobu bez njenog znanja i bez mogucnosti da bira. Bitno je postaviti neke granice, koliko daleko mogu ici s tim? Necu biti opsjednut s nekim. Kada nekoga izgubim iz vida, krecem dalje.
Pratiti nekoga na ovaj nacin i biti voajer su razlicite stvari i tako treba i ostati.
Dobro je sjetiti se i pocetne ideje: upoznajemo grad.
- 18:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se