Diverzije zdravog razuma i ostale slučajne misli

Uh, jebote.

Surfam ti ja i surfam.

The End.

Ma, ne, uvijek se nešto baš zanimljivo i ne tako ugodno dogodi baš meni.

Čitam nešto za faks na wikipediji (koji iskreno preporučam), i pitam se, "Da li onda imaju i članak o Turbo Injection Folku?" Pa, znate, nisam pretjerano pametan, i često radim sranja koja kasno i požalim.

Zato utipkam turbo folk u search.

Sada čitam ja: nastao radaradarada, postoji u radaradarada, malo dalje surfam i naiđem na zanimljivi link. Odlučim ga kliknuti. Bože, glup sam.

Nađem se na sajt momka imenom Baja Mali Knindža. Zašto Mali Kninđa? Pa vidiš, neupučeno blago moje, on ti je iz Knina. Sada, kninđe su bili članovi postrojbi koji su činili štrašna nedjela. Mali? Pa, zato što je na početku rata imao 13 godina.

Kako je cijeli sajt na ćirilici, a to je kao da pred mnom staviš, pa, ruski, nekako dođem do video sekcije i downloadam par spotva. Sada, repetoar našeg malog momka se sastoji od hitova poput:

"Ja ne volim ljude te"

Ref: "Ja ne volim ljude te, koje vole HDZ, koje vole Hadezeeeeee...."

Mislim ne volim ni ja, jebo ga, ali isto ne bi napisao pjesmu o njima.

"Šta ti bi" u duetu s Nadom Obrlić ili kako god već

Kada sam vidio ovaj spot, susjedi su mi kucali na vrat (najozbiljnije) misleći kako ću imati infarkt. Nekontrolirano sam se smijao pola sata pušteći stvar ponovno i ponovno i ponovno...

Uglavnom, u spotu je u igri računalna animacija u kojoj momak stoji na lebdećem komadu zemlje koji putuje kroz neku plavu crvotočinu dok pokraj njega lete harmonike, violine, note. Kako se radi o vrhunskom umjetničkom djelu, zaključio sam da ovo rade i s razlogom, naime, note i instrumenti koji lete u govnaste vakume dubokog svemira predstavljaju totalan nemar pisca za ikakvu glazbenu formu, za pravilnosti te za dobar ukus.

Isto tako mogu simbolizirati zlostavljanje instrumenata i glazbe, što mali Baja i radi. Glazba, ne da je narodnjak, nego je fucking ultra turbo nabrijan superduper mlažnjački Energija raketa narodnjak. Ritam na bubnjevima me podsjeća na neku Grind Core stvar. Ozbiljno.

Nadalje, najviše mi se pozornost skreće na njegove crvene sunčane naočale.

Nevenu Ciganoviću, obraduj se!

Sada ako očekujete neki dubokoumni komentar, e pa jebite se, nećete je dobiti. Ne možeš primjeniti razum tamo gdje ga nema.

Whatever! (izrečeno u feminiziranom tonu i hodjaući kao manekenka)

________________________________________


Neki dan čitam Jutarnji u ispijući kafu i listam tv prilog. I naletim na fotografiju Nevena Ciganovića na nekoj premijeri ili što god već.

Majke mi Božje, izgleda kao da ga je netko upravo progurao u onaj stroj u policijskoj upravi koji plasticira tvoju buduću osobnu kartu. Bojim se što bi bilo da neki avionski pilot ugleda njegovo bještavilo i odluči spustiti avion u njegov stan, zamjenjujući ga sa avionskom pistom.

Lik je fakat pretjerao. Toliko je puta čovjek bio na plastičnoj kirurgiji da mu brada ne može narasti. Brada mu je gusta kao crnogorične šume saharske pustinje.

Evo, ja sam osoba koja nema homoseksualne sklonosti, ali ako čovjek nastavi ovim korakom i ubrzo si ugradi sise i obrije ono malo brade što ima, bojim se da će mi se početi dići na njega.

Bogare ti, čudnog li svijeta!

Later...

Ako ste ikad malo pročešljali linkove na desnoj strani, vjerojatno ste vidjeli, ne da sam fan Zvjezdanih Staza, već da sam potpuni jebeni fanatik.

Zato, ako ne volite Star Trek, preskočte ovaj post.

Surfam ti ja i ja kada naletim na "popis" najboljih episoda ST-a, koji je, u najmanju ruku smiješan, kako većina epizoda na njemu su one u kojima se samo bori, ili ona sa lezbijskim poljubcima itd... Totalna nerdovska izdrkotina. Zato sam sastavio svoj popis, biatch!

Da počnemo:

The Original Series:

"The City on the Edge of Forever"
McCoy bude slučajno bačen u 20 stoljeće tik pred Drugi Svjetski Rat, Kirk ga slijedi kako bi ga vratio u svoje vrijeme tj. u 23. stoljeće, no tamo se zaljubi u gospođu koju je spasio od jurećeg auta. Ustanovi se, naime, da je ta žena, koja je zapravo trebala poginuti, organizirala pokret za nesvrstanost SAD-a u II svjetskom ratu, te da njenim spašavanjem su omogućili Hitleru da izvrši invaziju na SAD i uništi vremenski tijek, pa tako i Ujedinjenu Federaciju Planeta. Iako je zaljubljen u nju, Kirk zna da ona mora umrijeti...

Bez komentara, nisam shvaćao kako netko može biti zaljubljenik Zvjezdanih dok nisam pogledao ovu epizodu. Klasika.

"The Trouble With Tribbles"

Kada idu u posjet svemirskoj posati K-7, posada U.S.S Enterprise-a otkriju da je u posjet došao Klingonski razarač, čija je posada na odmoru. Njihova misija je sačuvati posebno genetsko modificirano žito namjenjeno Federacijskoj koloniji, no planove im može zamršiti Klingonski agent i mala, čudnovata bića koja svi obožavaju...

Ovo je definitivno najdebilnija epizoda koju ću ovdje navesti. Mislim, nekoć je bila komična, no danas je itakako zastarjela, ali sam je naveo samo zbog scene tuče. Fun.

"Day of the Dove"

Čudan stroj izaziva sukob između klingonaca koji su se našli na Enterprajzu i ljudske posade. Dok je stroj preuzeo kontrolu nad brodom koji juri nezamislivim brzinama prema drugoj galaksiji, ljudi i klingonci se bore, samo da bi na njihovo čuđenje, mrtvi poginuli u njihovom sukobu svako malo oživjeli...

Epizoda koja ilustrira svu uzaludnost oružanog sukoba kao takvog, ali i iracionalnost mržnje od koje uvijek profitira netko treći. Najjača mi je izjava klingonca na kraju epizode:

- "Samo se budala bori u gorećoj kući!"

"Let That Be Your Last Battlefield"

Na Enterprajz dolaze posljednja dva primjerka humoidne vrste. Lica su im crno-bijela, s tim da je jednome bijela boja na lijevoj strani a drugom na desnoj strani. Na privid su složno, no njihova međusobna mržnja ubrzo izlazi na vidjelo.

Najbolja episoda, uz jedne DS9-a koju sam također uvrstio, koja se bavi rasizmom i njenom glupošću. Najdojmljivija mi je zadnja scena u kojoj se jedan od njih teleportira nazad na njihov planet, koji nema atmosferu zbog nuklearnog rata, i drugi odmah za njim kako bi ga ubio.

The Next Generation:

"The Inner Light"

Enterprajz susreće sondu koja je posljednji testament civilizacije uništene kada im se zvijezda pretvorila u supernovu. Sonda uspostavi kontakt s Picardovim umom, i dok taj kontakt traje samo 25 minuta, on zapravo proživljava jedan cijeli život. Nakon, ljubavi, djece i unučadi, sonda prekine vezu s Picardom i priopći mu neka neka nikad ne zaboravi ljude koji su sačinjavali njegov život na toj planeti, jer su bili stvarni prije 3000 godina. Jedina uspomena na njih koju ima je mala frula koju je u drugom životu dobio na dar i koja se nalazila u sondi...

Jedna od najdirljivijih epizoda. Ikada. Točka.

"Darmok"

Kada Enterprajz uspostavi prvi kontakt sa Tamarancima, ni ne slute da će se Picard i Tamaranski kapetan naći u situaciji u kojoj moraju zajedno ubiti nevidljivu zvijer na pustom planetu. Iako Univerzalni Prevoditelj (tm) može prevesti svaku rijeć Tamaranskog kapetana, ne mogu se razumijeti kako je njihov jezik sažet metaforima koje se odnose na njihovu bogatu povijest. no ako žele preživjeti morati će komunicirati...

Epizoda koja na najbolji način oslikava ideale Zvjezdanih Staza a to su komunikacija, suradnja, prijateljstvo. Mora se ovdje pohvaliti glumu Patrick Stewarta koji, vidno potresen gubitkom prijatelja, mora reći Tamarancima o pogibju svoga kapetana. Njihova borba je oslikana u metaforu kojju će Tamarnci korisiti u svakodnevnom govoru: Picard i Dathon na El Adrelu (Smrt druga).

Nastaviti ću kasnije.

Later...

Čudo je to pravo.

Nikad nisam shvačao zašto se tolika buka diže oko Nove Godine. Ovako bi to inače izgledalo u srednjoj školi:

Skupi se nas desetak i kažemo početkom 12. mjeseca - "Pa, jebo ga, ajmo nešto organizirati!" Zatim tražimo prostor tjedan dana, zatim ga nađemo samo da bi nas deset dana kasnije sjebao ili susjed, ili malo dijete istog susjeda, ili majka momka čiji je prostor ili rezidenti susjedne zgrade, itd... Kad bi napokon našli prostor ostalo bi tjedan dana do nove. To je tjedan dana da zoveš ljude koji več imaju druge planove, tjedan dana da skupiš paru za piće i hranu koju nitko neće dati zato što im jedno piće nije po volji, tjedan dana ozvučiš, kako često se razglas sredi točno dva sata prije...

I na kraju bi uvijek bilo ovako: svi bi bili pijani do 23 i 30, muzika bi bila ok i atmosfera dobra, zatim bi došao ponoć, svi bi zakomili i netko bi preuzeo komjuter da pusti svoju muziku... Kako ta muzika česot nije po ukusu 99% ostalih se oni koji nisu previše pijani razbježe ili su prepijana da priseru i zatim - mrtvilo.

Inače danas izbjegavam masovna okupljanja zato što su uvijek prikrade jedan kreten kojim je cilj ostalima sjebati zabavu, i barem jedan koji će stvoriti sapunicu, za koju sam jednostavno prestar. No, ove godine sam odlučio, prvenstveno zbog inzistiranja dobrog prijatelja pridružiti se derneku kakvog sam opisao.

I, stvarno, ništa se promijenilo nije.

Poanta: pametnim ljudima ne treba izlika da se opiju. Lijepo ušeću u najbližu birtiju, naruče duplu lozu i tako redaju jednu za drugom dokle ne vode ljubav sa školjkom u kurvaluku. Drugi ljudi nisu toliko spontani. Njima treba izlika.

Ali tješu se i jedni i drugi. Nismo mi pijanci. Nismo mi ovisnici.

Ma, što se mi tješimo: mi smo jebene pijandure!

Ako ne možeš se zabaviti bez pola boce vina u sebi, ti si ovisan. Ako se ne osječaš ugodno u društvu drugih bez poremećaje ravnoteže, ti si ovisan. Koja je razlika između opijanja ponedjeljkom, i opijanja nedjeljom?

Nikakva.

Ne volim piti. Ne volim kada nemam kontrolu nad sobom, i u zadnje vrijeme moja tolerancija prema alkoholu prestaje s čašom vina ili s jednom pivom. Davno sam shvatio da ako več imam sukobe sam sa sobom, alkohol ih neće riješavati. Samo će ih pogoršati.

Najgori osječaj na svijetu je kada se dižeš ujutro, i ne možeš se sjetiti što si sve radio. "Uh, jebate, možda sam nekog uvrijedio!" "Uh, jebate, moža sam nekog povrijedio!"

Možda večina ljudi koji čitaju moj blog misle da sam protiv svakog oblika običaja na planeti. Da budem iskren, ja ne bi se protivio sujedovanju u smislenim običajima, koji imaju nedvosmisleno značanje i koje su u skladu s mojim vjerovanjima.

Ovako, mislim da NAŠI običaji su za kurac. Isto tako i Nova Godina.

Čudno, ali kad pogledam narodne običaje Japanaca, Kineza, Aboridžina, Indijaca, Arapa... sve to ima nekakvog dubljeg značenja i nekakvog smisla. Ja se ne sječam narodnog običaja u nas koji se NE svodi na opijanje. Fešte, vjenčanja, dani raznih svetaca, pjevanje huškačkih pjesama za logorskom vatrom s bocom nečega u ruci... Naša kultura prema njihovim izgleda prazna, bez nekih utemeljenih vrijednosti, s jednim površnim prividom zajedništva.

Sve je to za kurac.

Ali što tu možemo?

Sišimo Motiku!

Later...