Avanture u kuhinji i šire http://blog.dnevnik.hr/gurwoman

nedjelja, 23.09.2012.

Bebu pod ruku pa pravac restoran!

Em inače volim mlatiti okolo po restoranima, konobama, gostionicama, bistroima, tavernama, prčvarnicama itd., em me sad otkad imam mladunče i nemam vremena spašava ako mi netko drugi skuha i donese na stol, a ja moram samo ubaciti u sebe. Dakle, neminovno je bilo prije ili poslije krenuti s bebom po restoranima, koliko god se to isprva činilo zastrašujuće i nemoguće, što s logističke strane, što zbog nemoći i neugode kad derište počne beskompromisno cendrati i vrištati usred ograničenog prostora koji dijeliš s još gro nepoznatih ljudi. Da ne pričam o popizditisu kad ti taman stigne fina topla klopa pod nos, a moraš pobjeći ili tražiti da ti spakiraju za van. Uglavnom, korak po korak, učeći na greškama, rano smo krenuli s treninzima zajedničkih restoranskih izlazaka. Pod time mislim na full time sjedenje i jedenje, a ne uzimanje nekog fast food pripravka i konzumaciju istog na klupi ili u hodu jednom rukom, dok druga gura kolica (iako je većinu vremena ta metoda u igri). Isipat ću sad mudro iz rukava poučke do kojih smo empirijski došli, uz napomenu da još uvijek učimo:

- Najvažnije je da je restoran baby friendly. To se odšaca još s ulaza pa ako ne zadovoljava uvjete, baj-baj. Uglavnom se svodi na to da parking nije kilometrima daleko, da možemo manevrirati s kolicima, parkirati ih uz stol uz dovoljno prostora za nunkanje simo-tamo, da ne trešti glasna i iritantna muzika, da se ne puši, da ima normalne i dostupne sanitarije, da nije prevelika gužva i da se posluga ne čeka satima. Mogu reći da je u Zagrebu Vinodol jako, jako BF, a Leutova terasa praktički i cilja na roditelje s mladuncima. Trešnjevačka Karijola je izvediva, a Lokma i Ivica & Marica u Tkalči također imaju prolazne ocjene (pričam o terasama). To su zasad osvojeni teritoriji na zagrebačkom terenu, ali ne mislimo tu stati, naprotiv.

- Podrazumijeva se da mlado mora biti relativno dobro najedeno i naspavano. Ali možda ste među onim sretnicima čije bebe u statičnim kolicima satima ćore kao klade - tad je izlazak u restoran win-win situacija. Uvijek pri ruci imati nužnu opremu, igračkicu, dudu, set za presvlačenje i sl. Ako silom prilika dođe do potrebe za vađenjem sise na licu mjesta, majka mljekara neka bude prikladno odjevena za brzu, praktičnu i diskretnu uslugu.

- Nema kilavljenja oko narudžbe i proučavanja jelovnika kao da čitaš Prousta. Informiraj se s ploče na ulazu, ako može, a ako ne, pitaj konobara za preporuke. Isto tako, poželjno je što prije platiti, idealno bi bilo čim stigne klopa, u slučaju potrebe za brzim bijegom. Nećeš naručiti nosoroga ispod peke nego neko jelo koje je odmah ili brzo gotovo. I koje se lako i jednostavno jede, po mogućnosti jednom rukom, jer nekad treba kmečavo mlado držati u krilu da se smiri. Dakle, škampi na buzaru nikako, a varivo ili rižoto, to već da.

- Nepomično, tiho i usnulo čedo restoranski je ideal, ali s druge strane, nije zgorega malko ga eksponirati jer se onda osoblje restorana zna raznježiti pa imate razne beneficije. Ako ništa drugo, barem će vam brže donijeti i naplatiti.

- Ako dođe do toga da netko mora usred jela otići vozati mlado uokolo u kolicima da se smiri i zaspi, unaprijed se dogovorite tko je manje gladan pa da ga zapadne dežurstvo za tu nemilu zadaću. Još pomniji majstori planiranja tad i naruče nešto što se ne mora nužno jesti toplo i može odstajati. U normalnim uvjetima, majka, a još k tome i dojilja, ima pravo prednosti pri krkanluku wink

Da, sve su ovo više-manje zdravorazumske i logične stvari koje ne zahtijevaju neko posebno otkrivenje. Ali osjećam se korisnije i ispunjenije koristeći ovih slobodnih sat vremena da ih tu javno podastirem umjesto da se, recimo, tuširam i sjeckam nokte. A i ovo piskaranje je trening da mi vokabular skroz ne atrofira na "taši taši tanana", "buji paji", "buci muci" i slično. Zapravo samo želim prenijeti dobre vibre i valove samopouzdanja roditeljima gurmanima u sličnoj situaciji. Nakon nekoliko odrađenih restoranskih vizita i utvrđivanja šablone sve će biti lakše. Mi to možemo! Prije sam mrzila ljude koji bi navlačili plačljivu i glasnu klinčadiju po restoranima, a sada je to naša stvarnost. Vi ostali, strepite!

BONUS Kad restoran nije opcija, a gladna friška majka želi pojesti nešto iole kvalitetno, hranjivo i ne skroz nezdravo, dostave na jugozapadu Zagreba za kojima rado posežem i mogu reći da su "approved by Gurwoman" spadaju na tek nekoliko imena: Hanafuda (japanski), Bamboo garden (veganski), Fianona (solidna pizza) i najslabija karika među njima, ali geografski najbliža - La Boca (svaštara). Tu su još i zdravljak Sršek (pitice i kiševi), bistro Žar (mesina) i kineski Tian Tan na Trešnjevci, koji nemaju dostavu, ali ako je putujući muž u blizini, valja ga iskoristiti i podsjetiti da nije on deset sati rađao.

23.09.2012. u 17:09 • 5 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30



Komentari da/ne?

Opis bloga

Što je bilo prije: pečeno pile ili jaje na oko?

Linkovi

www.tasteofcroatia.org


Free Hit Counters
Get a Free Hit Counters

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se