golly&bossy

nedjelja, 12.06.2016.

golly&bossy na svjetioniku Ploča

 photo gollyampbossy-ploca--5_zpsmwjp3lwu.jpg

Dragi Naši,

Nakon što smo u prošlemu postu bili na O'ahuu i Mauiu (klik), ovi put smo skoknuli na Pločicu. Island hopping!

Ali, zapravo, nema ni toliko velike razlike. Jer kako smo čuli da je reka jedan njemački geolog, Pločica je zapravo vulkanskog porijekla, puno mlađa i od Korčule i od Hvara. Kad joj pogledate lagano zaobljeni oblik, onda je sve puno jasnije.



Dakle, Pločica, ili kako je lokalno stanovništvo naziva Ploča (jer Dalmatinci nisu skloni umanjenicama). Svjetionik na kojem su nekad bili lanternisti, danas se može iznajmit, ali koji je zapravo najpoznatiji jer je Penelope Cruz na njemu snimala film Dvaput rođen. Slavni dani kad se Penelope Cruz s Javierom Bardemom šetala po Prigradici u pauzi snimanja filma, ovjekovječeni su i na našem blogu (
klik).



Evo, foršpan se otvara s Pločom. Na Ploči je još podsjetnika na Penelopin boravak. Na primjer, ostaci scenografije.

 photo gollyampbossy-ploca--2_zpsexacicx4.jpg

 photo gollyampbossy-ploca--17_zps4tuz4fl3.png

Rekli smo, na Ploči su nekad bili lanternisti, ali sad se iznajmljuje. U kući su dva apartmana, prilično skromno opremljeni, ali onima koji izabiru litovat na svjetioniku, komfor i nije na prvemu mistu. Cijena je oko 1000€/tjedan u sezoni. Ako vam se to čini puno zamislite ovo: iznajmite apartman na Pločici i više nemate troškova. Nema po večericama, nema na ribarske večeri, nema na kafu i sladoled, nema u ljetno kino. Zapravo, na kraju litovanja i uštedite.

Uz to, ne morate slušat iritanto cičanje po plaži ni odurnu muziku od gostiju iz apartmana do. Neće vam naletit prika iz kvarta ni prija s posla na kavu, dapače, em je Ploča daleko, em im je zabranjen pristup kući.

 photo gollyampbossy-ploca--1_zpsbcwyzkej.jpg

Inače, pripreme za sezonu na Ploči su u trenutku našeg boravka bile u punom jeku. Sve se zračilo, čistilo, vitrilo...

 photo gollyampbossy-ploca--8_zpsytwpphng.jpg

 photo gollyampbossy-ploca--13_zpskrivz9p6.jpg  photo gollyampbossy-ploca--9_zpsrugwe3ai.jpg

Iznajmite li apartmane na Ploči, jedini susidi bit će vam galebi. Koji baš nisu sretni s tim što ste im se doselili i to će vokalizirat. Ali, ako prihvatite njihovo kričanje kao najumilniji pijev, bit će vam svima skupa OK u miroljubivoj koenzistenciji.



Ali, istrpit ćete i galebove kad vas svako jutro čeka ovakvi pogled kroz punistru.
 photo gollyampbossy-ploca--11_zpsycsxltmm.jpg

I ovakvi put do plaže...

 photo gollyampbossy-ploca--15_zpsvp4m7aqk.jpg

I ovakva plaža...

 photo gollyampbossy-ploca--6_zpsrtzepm6o.jpg

A, fore je i da se Penelope penjala gore-dole istim skalama kako i vi
 photo gollyampbossy-ploca--18_zpsgnlwgw68.png

Uz galebe i slične morske ptice, drugi stalni stanovnici su gušteri. Nema zmija, a jedina opasnost prijeti vam, zapravo, od indijskih smokava. Naime, puna ih je Ploča, a svi znaju kako su neugodne one sitne male iglice kad vam se zabodu u prst. Nikako ih izvuć. Ali, donesite one građevinarske rukavice i naberite indijskih smokava. Možete od njih onda i napravit marmeladu.

U vrime kad smo mi bili, kaktusi su taman cvali predivnim žutim cvitima.

 photo gollyampbossy-ploca--3_zpsk73fhape.jpg

Još malo flore i faune za kraj. Svaka udubina na mrkenti puna je koštica maslina, to je zato što ih galebovi volu jest. Aha, uz ribu jedu i puno maslina. Prava mediteranska dijeta.
 photo gollyampbossy-ploca--7_zpsw5uhcrfd.jpg

Mediteranske dijete smo se držali i mi i marendali netom skupljene lumpare.
 photo gollyampbossy-ploca--16_zpsgcyugrqj.jpg

Onda smo ostali bez baterije i išli se kupat. Pozdrav od nas i Penelope.
 photo gollyampbossy-ploca--19_zps9fxe4h6g.png

Vaši

- 21:23 - Komentiraj (2) - Isprintaj - #

srijeda, 01.06.2016.

golly&bossy vježbaju

Dragi Klingoncy,

Kad nam je prije tri miseca doša pak iz Australije našoj srići nije bilo kraja. Pažljivo smo otvarali paket da ne oštetimo poštanske marke na koale i čudnovate kljunaše i otkrili unutra predivnu haljinu boje leda koju nam je poslala teta iz dijaspore. Prije nego smo je obukli, fotkali smo je i poslali Vama priko whatsappa, a Vi ste odgovorili da je možemo odma obuć za svetu Vicencu. Našoj srići ni bilo kraja do momenta kad smo išli obuć predivnu opravicu. Na jedvite jade provukli smo se kroz Scilu i Haribdu tisnih rukava, a kopčanje patenta na leđima bila je nemoguća misija. Razočarano smo se pogledali u zrcalo i shvatili da nam prelijepa haljina ne stoji nikako. Rezignirano smo je stavili u ormar, ali ne da visi među drugom robom nego smo je ukopali u zimsku robu na vrh da je ne gledamo. Međutim, unutrašnji glas nam je reka da nama teta ni slučajno poslala tisnu robu nego da je to božanski znak za uzbunu. Izvadili smo haljinu, još jedan put je obukli i rekli sebi: „Sad stojiš kako stojiš, ali kad te obučem za par miseci bit će to druga slika.“ Vratili smo je u ormar, ali ne na vrh nego na višalicu da je svaki dan vidimo. A sve je počelo ovako:
S brojem naših putovanja rasla su i kila na vagi. Kad bi došli npr. u Napulj, naravno da smo išli na pizzu. Kad bi došli u Englesku, navalili bi na fish&chips. Kad bi bili u Španjolskoj, samo smo jili paelu i oduševljavali se tapasom zaboravljajući da smo zagazili u godine kada se svaki zalogaj viška ćapaje kako lumpar, a skida kako maća od piture. U Austriji bi samo gledali di ćemo kupit Mozart kugle, u Belgiji smo kupovali čokoladu na kila i tako sve nekoliko puta od Kopenhagena do Gibraltara. Lokalne ture tipa stonske pohane kamenice, medin brlog u zagrebačkoj pivnici ili pašticada u splitskoj varoši bolje i ne spominjat.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Uf! Kad bi došli doma, hvalili bi materinu spizu i sa svakim zalogajem zaključivali kako je ipak doma najboje. U početku se nisu kila primjećivala, nastavili smo ić na rođendane i večerice s prijateljima kamuflirani u asimetrične višeslojne opravice, dok jedan dan nismo shvatli da se jedva penjemo uz skale i da jedva nosimo dva kila spize u saketiću.
Kad smo stali na vagu nakon situacije „Australska haljinica“, pali smo u afanat i shvatili da nam ništa ne može pomoć: ni masaže, ni yoga, ni brčkanje u moru, ni šetnja do butige ni to što tu i tamo ne večeramo.
Hjuston, Hjuston, vigadaproblem!!!!
Ne da nismo mogli stat u australsku opravicu, nismo mogli više ništa obuć i tada smo znali da je dosta. Zbogom kraljevski kolačiću i pito od jabuka, zbogom banana bread i zbogom kokice, zbogom žrnovski makaruni, punjene paprike, frigani kumpiri, zbogom čvarci. Jao jao!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Iz prethodnih slika vidite čega smo se odlučili odreć, skupili smo svu hrabrost svita i odlučili pronać najbolju teretanu. Dragi Klingoncy, znate starinske mudrosti: „Ko išće i nađe. Ko pokuca, otvorit ćemu se.“ Turbo mega super teretanu našli smo, a di drugo nego u Blatu. Okružena šarenim ptičicama, mediteranskim biljem i jestivim raslinjem, teretana nosi antičko ime našeg otoka i to nam se odma svidilo (uf, da znate koliko smo puta gledali artičoke u vrtlu ispred teretane i zamišljali ih parićane s pancetom).

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Trener nas je skenira, izmiri, prepisa jelovnik i stavi na traku. Odma smo vidili da je strog i da s njim nema labavo, čak smo se malo i pripali, ali smo skužili u sekundi da zna posal i da ga moramo slušat. Nakon hodanja na traci, orbitreka i još par vježbi , jedva smo se držali na nogama. Došli smo doma mrtvi, gladni, iscrpljeni. Bolila nas je glava i bila nam je muka. Sve nas je bolilo i pitali smo se što nam je ovo bilo potriba. Najboje se dignut i opalit Milku. Ili napeć kokica.
Međutim, sve nas je toliko bolilo da se nismo bili u stanju dignut iz posteje. Ni ujutro ni bilo boje. Mislili smo da ćemo četveronoške ulist u auto. Međutim, cila famija i naša Tiha koja je sve ovo isto prošla, su nam bili velika podrška. Priko noći organizirali smo povjerljivi tim, razgranatu logističku mrežu koja nam je pružala psihološku podršku, catering, baby sitting etc. Krenut s treninzima i novom prehranom zahtjeva puno ozbiljnosti i odricanja, a bez prave podrške i dobre organizacije, ovo ne bi bilo moguće. Ich will. Es muss sein.
Izbacilli smo sojino ulje, cukar, brašno, crveno meso, čokoladu, sve slatkiše i prešli na piletinu, puretinu, ribu, jaja, jabuke, kivije, maslinovo ulje, tunu, brda zelja i salate. Kavu i čaj počeli smo pit bez cukara i otkrili novu dimenziju okusa.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Nakon par treninga shvatili smo da nismo toliko off i da još imamo force u sebi. Počeli smo se ujutro dizat bez problema. Počeli smo osjećat da nam se vraća energija. Počeli smo uživat u pripremi hrane na drugačiji način. Prestala su nas bolit leđa. Počeli smo pažljivo gledat sve namirnice koje kupujemo. Postali smo promjena. Slanutak bi stavili kišat cilu noć i onda bi ga pripremili s mrkvom. Dio bi smiksali s kap maslinovog ulja.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Za doručak smo prešli na jaja, zrnati sir, gljive ili svježe ubrane šparoge. Jabuke i kivije smo ubacili u međuobrok. Kad nas je pucala kriza, jeli smo orašasto voće. Par puta smo zgrišili s datulama, brusnicama i sušenim bananama. Ali samo par puta. Na pešakriji smo počeli sami tražili ribu i informirat se kad ima čega za kupit. Blitvu i mahune i inače beremo u svome vrtlu i guštamo u kuhanju i branju. A tek šparoge!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Trener nas je cilo vrime tiska naprid. Bolilo nas je rame. Bolila nas je noga. Trpili smo. Stiskali zube. I znojili se. Puhali. Dizali utege. Ni najmanje nas ni bilo briga što nas neko vidi rasprškane, oznojne, rumene,bez šminke, u mokroj trenerci. Počeli smo se osjećat fenomenalno na jedan sasvim drugačiji način. I onda smo se nakon misec dana izmirili i rezultati su bili fenomenalni. Konačno smo stali u jedne dobre stare rebe za koje smo mislili da ih nikad nećemo više obuć. I nastavili smo vježbat. Jače. Brže. Nakon misec ipo dana shvatili smo da nas je fizička aktivnost priporodila. Mens sana in corpore sano.
Onda ste jedan dan i Vi došli u edenski gym i sve ovjekovječili i istrčali na traci tri kilometra dok smo mi surfali na valovima orbitreka. Tada smo shvatili da smo otvorili s vama novi komunikacijski kanal: tjelovježba i sport. Sad više nećemo toliko trčat po IKEI i slastičarnama koliko po butigama sportske opreme ( hote nam odma vidit za jedne dobre adidas patike, ali neka budu ljubičaste, a može i jedne rukavice bez prsti da se možemo pravit važni. Isto ljubičaste).
Hvala našemu treneru koji nas je stavi u red, hvala Tihi koja nas je bodrila kad bi zapali u krizu i nosila nam male fine obroke u plastičnim tećicama,

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

hvala materi koja nam je svaki dan kuhala posebnu hranu,

Image and video hosting by TinyPic

hvala sestri koja nam je pazila dicu, hvala našemu Čoviku koji nas je hvali i govori da smo super i da vidi razliku kad je mi nismo vidili nigdi. I hvala teti u Austaliji koja ni imala pojma koliko nam je značila srebrna haljina u koju nismo mogli stat i koju nismo obukli za svetu Vicencu, ali hoćemo sigurno za svetega Roka.

Vaši Ustrajni&Fit

- 18:45 - Komentiraj (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se