Imam ja i kutiju za vikanje... samo napiši poruku, ostavi svoje ime i adresu bloga ako ga imaš i to je to!
Linkovi i blogovi
blog doma
zdravstvena stranica
budite velikodušni
ako znate francuski
Iskonov portal
katolička stranica
svijet tenisa
tu studiram
želite volontirati?
super knjižara

ispočetka blog - ima jedna učiteljica, mama i supruga koja je naučila što to znači ostati na nogama...


europski blog - ona radi u muzeju, još k tome u Londonu, mrzi podzemnu i voli komentirati novine


afrički blog - zanimljiv, ali ponešto lijen za pisanje naš čovjek gastarbajter


kulerski blog - ona ima najduže postove, ona ima pametne postove, a i išla je u moju školu, sada živi u Beču


preeedobar blog - ničemu sličan, piše o svačem na samo sebi svojstven način - ovaj blog fakat jako volim, a ja sam mu i "sponzor" ma što to bilo...


lijep blog - jedna mama jedne Stelle, i mlada i lijepa i pametna i udana i jednostavna...


pjesnikov blog - momak koji cijeli svoj život nastoji pretočiti u pisanu riječ, a još je k tome zarazno iskren


za dušu blog - VLado nam piše razne priče, s kojima je najljepše započeti dan


mudar blog - Georg ima životnog iskustva i nevjerojatnu sposobnost da otipka ono što mi je stalno u glavi


teeeeežak blog - "moja porcija paranoje" - dečko istražuje masone, otvarajte ovaj blog samo ako imate puno vremena i živaca; nakon njega ništa više nije isto jer mijenja pogled na svijet


spisateljski blog - njemu je ime Udo Čoroje, što još reći?


katolički blog - kod Matije volim svratiti po citate mnogih katoličkih pisaca, mislioca i drugih velikana


arkanđelov blog - on je rječit, jasan, jednostavan i jako mi se sviđa njegova sposobnost da svoje mišljenje upakira u svima dostupno i pregledno izdanje


poseban blog - ona je cura koja puno voli, ima veliku vjeru u život i uvijek me nanovo iznenadi svojom blagošću


bosančev blog - još uvijek nisam uspjela dokučiti zašto je on pepeljara, ali možda mi je baš zato sve draži


ifin blog - kaj? još uvijek tu niste bili? ova mala je institucija


blekičin blog - jednom su joj uništili njezino blogovsko carstvo, ali ona ga je ponovno podigla - uvijek je zanimljiva, pametna, puna dobrih priča i raznih savjeta


jazzie blog - ovo je jedna normalna cura, s dlakavim nogama, koja ima odlično dizajniran blog i baš je volem

Da vam kažem dvije - tri o sebi
godine: 20
spol: ž
državljanstvo: hrvatsko
JMBG: top secret
zanimanje: studentica
bračno stanje: evo samo što nisam
težim kilograma: poprilično

najdraži mi je film: Život je lijep
pjevam uz: Ninu Badrić
definitivno obožavam: Gibonnija
ne volim: Josipu Pavičić Yo
kolutam očima na: Andriju Hebranga
sline mi cure kad vidim: Antonia Banderasa
nije mi mrzak: Robert Knjaz
u slobodno vrijeme: čitam, pišem, pjevam, trčim
navijam za: Maria Ančića
jako zgodan tenisač je: Patrick Rafter
a odmah iza njega: Roger Federer
najgori dan u tjednu je: ponedjeljak

kod ljudi ne volim: laž
jako cijenim: iskrenost
od svega me najviše napaljuje: inteligencija
neispunjena mi je želja: tetovirati se
željela bih postati: psihoterapeut
a volim: ružičasto, čokoladu i tamnopute muškarce
ali ne volim: brokulu, telefonski račun i rat
drugi su rekli o meni: razne prostote
mislim da sam: poštena
i još: darežljiva
ali zato nisam: strpljiva
i više puta ne znam: šutjeti
mislim da je bezveze: trčati za novcem
zato što: je ljepše voljeti
sada ću: prestati
zato što: sam već dosadna :-)

..............................


Malo mudrosti Phila Bosmansa

POTRAŽI UVIJEK DOBRU STRANU

Ne poznajem te. Ali znam
Da je i tvoje srce gladno
Malo radosti i nešto sreće.
Zato na brzinu nekoliko recepata:

U svim stvarima potraži uvijek dobru stranu.
Pođi svake večeri u krevet s nekom dobrom misli.
Tada ćeš zaspati mnogo mirnije i tvrđe,
I dobra će misao i preko noći dalje u tebi djelovati,
A ujutro će se u tvom srcu opet javiti sunce.
Ako imaš jako velikih briga a nigdje ne nalaziš utjehe,
Tada se najprije dobro isplači.
A zatim pođi i pomozi drugome.

..............................

Nemoj iz svake nevolje praviti katastrofu.
Prihvati svaki novi dan kao dar.
Uvijek se nečemu veseli.
Ta još je toliko lijepoga na zemlji:
Dijete koje na tebe zrači,
Cvijet koji za tebe cvate,
Zvijezda kojaje na nebu za tebe.
Tvoja radost i tvoja sreća leže
U tvojim rukama.

..............................


Obećaj sebi
Da ćeš biti tako jak da ništa neće moći narušiti tvoj mir.
Da ćeš govoriti o zdravlju, sreći i napretku svakome koga sretneš.
Da ćeš pomoći svojim prijateljima da se osjećaju vedrijima i posebnima.
Da ćeš gledati uvijek sunčanu stranu stvarnosti i činiti svoj optimizam
stvarnim.
Da ćeš misliti, raditi, očekivati ono najbolje.
Da ćeš biti oduševljen uspjehom drugih kao svojim vlastitim.
Da ćeš zaboraviti pogreške prošlosti i prionuti na ostvarenje budućnosti.
Da ćeš uvijek imati nasmijano lice i svakom živom stvoru podariti osmijeh
kad ga sretneš.
Da ćeš svoje vrijeme uložiti u svoj osobni rast kako ne bi imao vremena
kritizirati druge.
Da ćeš biti prevelik za brigu,
preplemenit za ljutnju,
prejak za strah.
I presretan da bi pobjedu prepustio brigama.
Kao talas

Negde se pipnu naši mali svemiri
Kada već pomislim da spavaš...
Zašumi saten... Tama se uznemiri...
I kao talas naiđeš...

U školjki tvoga pupka leto zimuje...
Tu čuvaš mrve sunca za nas...
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje...
Dok kao talas nadireš...

I ništa više nije važno...
Lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas...
I niko više nije bitan...
Svi su pesak prezren i sitan pesak ispod nas...

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst...
Niz tvoje sapi zvezda pala...
Zalud te privijam uz sebe, ko uz krst...
Kao talas izmičeš...
Ostavljaš slane kapi bistre...
I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš...
Ostavljaš varljiv zalog pene...
U srcu ove napukle stene koju razbijaš...

Dobar blog

ponedjeljak, 10.01.2005.

Teški su mi ovo dani, moji blogovci. Ne znam odakle krenuti.

Od mojeg dede žena, koja mi nije prava baka ali je s dedom duže nego kaj ja postojim, prije šest dana završila je u psihijatrijskoj bolnici. Imala je u posljednje vrijeme nekoliko verbalnih i fizičkih ispada, no ovaj je put u sve bila uključena i policija, a kasnije i hitna. Eh, za tih tjedan dana otkako je tamo puno se sjećanja u meni prevrtjelo i puno emocija je isplivalo. Naime, nikad u svojem životu nisam je voljela. Otkad znam za sebe, iz nekog je razloga bila prema meni zla. Ali baš – zla! Dedu sam jako voljela, ali nju nikad nisam prihvatila. Između ostalog, nabila mi je neke komplekse i dala mi materijala da je ne volim sve do sada, makar su već godine prošle otkako je izgubila svaku moć da svojim ružnim riječima i postupcima učini da se osjećam loše.
I cijeli život, paralelno s našim neslaganjem, furam film da je ne volim. Da je prezirem. I uvijek sam mislila – doći će meni ta prilika, da samo jedan jedini put osjetim nadmoć nad njom i barem joj malo vratim za sve suze koje mi je priuštila kao djevojčici.
I onda, prije tjedan dana, ona je završila na psihijatriji. Znate li što to znači za moju želju za osvetom? Ona je NEOPRAVDANA. Da, baš tako, jer sad kad se počelo odmotavati klupko, dolazim do spoznaje (zajedno s još nekim članovima obitelji) da ona nije zla, nego bolesna. A bolesnom čovjeku ne smiješ zamjeriti ništa, nije li?
I nemate pojma kako bih voljela da mi je netko kao osmogodišnjakinji pokazao prema njoj prstom i rekao – vidiš, ova ti je teta bolesna, nemoj je nikad slušati jer nije sposobna zdravorazumski razmišljati. Ali, prije nego smo konačno sada došli do te potvrde, užasno sam patila zbog nje...žao mi je sada, ali vrijeme se ne može vratiti. Iskreno se nadam da će joj pomoći u toj njezinoj situaciji, ma koja god ona bila, i molim za to da možda dobijem priliku upoznati onu stranu nje koju nisam nikada imala prilike vidjeti, onu stranu nje kao tople i ljubazne žene kakvom sam čula da je opisuju.

Usto, mama je dobila dobroćudan tumor. Ovo je daleko preteška tema da bih o njoj mogla pisati. Evo, dvije rečenice i već mi krenu suze...

Nego, sasvim druga tema: čitam danas studentski časopis svog Fakulteta, kadli tamo u cijeloj zbirci članaka iz svakojakih područja medicine, jedan kratki članak o blogu. I moj je blog tamo spomenut, kao – ima nekoliko medicinarskih blogova – i sad bubne moju adresu! ŠOKIRALA sam se, totalno! Mislim, fora mi je to, kaj su me spomenuli i sve, ali se ipak nadam da nitko neće obratiti pažnju na link.

Aha, da, i moj prvi obožavatelj mi i dalje piše! I dobila sam, nakon onog prethodnog članka, još jednu obožavateljicu. Znate kaj? Guba je ovaj virtualni svijet – počinje i završava kad ja to odredim, u njemu se događa ono na što ja stavim naglasak, ružne stvari kojih se ne želim doticati nemaju pristupa... I ništa više nije važno...

JOŠ NEKAJ: večeras sam gledala Latinicu s temom trgovine janim stanicama...sad mi se ne da o tome ali ovih ću dana baciti i svoj osvrt, kako na ovu škakljivu temu, tako i na samu emisiju.

Smijte se puno blogoljupci!

- 23:08 - Ok, a sad ja čitam! (14) - Ispiši i zalijepi na zid - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

uputstvo za uporabu



Dragi blogočitači, dobrodošli na glup.blog.hr. Čitajte, ali i pišite - kliknete li ispod teksta na "Ok, a sad ja čitam!", otvorit će vam se mogućnost da i vi kažete svoje mišljenje / prijedlog / pohvalu / kritiku / utisak. Na ovom blogu nemamo predrasuda prema nikome, bez obzira na rasu, narodnost, vjeru, političku orijentaciju i slično.

Pomoć za Bengalski zaljev - telefon Hrvatskog crvenog križa za donacije: 060 888 201.



ponešto iz arhive
moj prvi post
ulomak knjige o Toscani
o pisanju pjesama
mom prijatelju kojeg više nema
o djeci iz ulice
ujutro
još jedan ulomak iz knjige
o mom hobiju
o nekoj tamo ljubavi
dan sumnji i strahova
tramvaj
razgovor s Bogom
pjesma
parada
moj tata
osobe s posebnim potrebama 1
osobe s posebnim potrebama 2
osobe s posebnim potrebama 3
Vukovar
bubamara
jadni naši doktori
Isusu


Tears In Heaven

Would you know my name
If I saw you in heaven?
Would it be the same
If I saw you in heaven?

I must be strong,
And carry on,
'Cause I know I don't belong
Here in heaven.

Would you hold my hand
If I saw you in heaven?
Would you help me stand
If I saw you in heaven?

I'll find my way
Through night and day
'Cause I know I just can't stay
Here in heaven.

Time can bring you down
Time can bend your knees
Time can break your heart
Have you begging please, begging please

Beyond the door
There's peace I'm sure
And I know there'll be no more
Tears in heaven.

Would you know my name
If I saw you in heaven?
Would it be the same
If I saw you in heaven?

I must be strong
And carry on
'Cause I know I don't belong
Here in heaven.




Jednom kad noć...

Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisi tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.

Jednom kad usne
Ne budu htjele
U stranicu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Gdje je jedno voljelo.

Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćeš li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?

Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sad kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.




Naopaka bajka

U suterenu tunel ka nebesima... Na tankoj gazi jutro mračan goblen tka...
Sumorna lica, nasamo sa gresima... U hodniku bez povratka...

U crni grm se moja ptica zaplela... Zaneta titrajima zvezde danice...
I kasni dah dok hladni čelik skalpela klizi niz nit brojanice...

Postoji plan da je anđeli ukradu... Il bar na čas... Da je vrate među njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu... I traži rimu za glavni stih...

Na grad juriša nežna bela legija... Januar prostire svoj prefinjeni sag...
U tajnom dosluhu smo prvi sneg i ja... Da zima pričeka njen trag...

Ne vrede priče koje znam... Laže za oči pospane...
Izmišljam bajku... Čudnu naopaku uspavanku... Da od nje budna ostane...

Postoji put koji namernike bira... Tajnovit drum... Uvek najboljima sklon...
Jer nekad Nebo samo crne dirke svira... I traži notu za taj ton...

Negde sad dečak jedan zbunjeno na mostu stoji jer tek sluti da postojiš...
Negde u tebi čeka okovana neka pesma koju niko živ još ne zna...
U tebi lanac zvecka tajnim alkama... Bićeš ti majka majkama...

Postoji plan da te anđeli ukradu...

„Dok postaje gospodar prirode, on ujedno postaje i rob stroja koji su njegove vlastite ruke izradile. Uza sve svoje znanje o materiji, on ne zna o najvažnijim i najfundamentalnijim pitanjima ljudskog postojanja: što je čovjek, kako treba da živi i kako se ogromne energije u čovjeku mogu osloboditi i produktivno upotrijebiti...
Ideja dostojanstva i čovjekove moći, koja mu je dala snage i hrabrosti za ogromna dostignuća u nekoliko posljednjih stoljeća, ugrožena je zahtjevom da moramo ponovno prihvatiti čovjekovu potpunu nemoć i beznačajnost. Ta ideja prijeti da razori samo korijenje iz kojega je izrasla naša kultura...
Sve veća sumnja u ljudsku autonomiju i razum stvorila je moralnu konfuziju u kojoj je čovjek ostao bez vodstva, bilo objavljenja, bilo razuma. Rezultat je prihvaćanje relativističke pozicije koja pretpostavlja da su vrijednosti, sudovi i etičke norme isključivo stvar ukusa ili slučajne naklonosti. Ali budući da čovjek ne može živjeti bez vrijedosti i normi, taj ga je relativizam učinio lakom žrtvom iracionalnih vrijednosnih sustava. On se srozao na poziciju koju su grčko prosvjetiteljstvo, kršćanstvo, renesansa i prosvjetiteljstvo XVIII stoljeća već prevladali.
Zahtjevi države, zanos za magične osobine moćnih vođa, snaži strojevi i materijalni uspjeh postali su izvor njegovih normi i vrijednosnih sudova.
Trebamo li to ostaviti tako?“ (Erich Fromm: Čovjek za sebe)
U molitvi
Vrijeme može biti odgođeno
Način može biti neočekivan
Ali odgovor će sigurno doći
Nijedna suza tajne patnje
Ni dah svete čežnje
Bogu izliven
Neće biti izgubljen
Nego će u Božje vrijeme i način
Poput vjetra dopuhnuti u oblacima Milosrđa
I pasti poput pljuska blagoslova
Na tebe
I na one za koje moliš.
Tajna vještina

Postoji tajna vještina - biti jedno za drugo.
I kad potamni zlatnina i ćutim da je gotovo...
Ja plovim, miran, i čuvam to što imam - tu varku da sam za te ipak drukčiji od svih bivših.

Još ti se radujem, a nemam zašto biti ponosan na nas.
Još ti se radujem i svoje tajne tebi govorim na glas...
Ko da sve je s nama isto kao prije, a nije...

Postoji tajna vještina - srcu se pokoriti.
I to su priče za djecu u koje ne želim sumnjati.
I plovim, miran, baš kao da još te imam. I lažem da sve je dobro i da bolje ne može, a može.
...mojim prijateljima...

Vi, čije glasove odavna nisam čula i čija lica vidim samo u sjećanjima. Vi, koji više ne koracate zemljom i kojima su oblaci pod nogama.
Vi, kojih ću se uvijek sjećati i koji ste zauvijek dio moje stvarnosti. Vi mi budite zvijezde, moje male vodilice.
Toplina zagrljaja vašeg u snovima nek se osjeti u svakom mojem djelu uvijek i svugdje.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se