|
|
...:::Marija:::...
...:::Girl of darkness:::...
...::::Ekonomistica:::...
...:::Balavac:::...
27.09'
4b. ekonomske
maturantica
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here ...
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
Don't know what you're expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes
Can you forgive me again?
I don't know what I said
But I didn't mean to hurt you
I heard the words come out
I felt that I would die
It hurt so much to hurt you
Oprosti mi što ti ovo ne mogu reći u oči.
Oprosti mi jer drugačije ja neću moći.
Oprosti mi što sada drugoga volim.
Oprosti mi ja te molim.
Da te volim to je bila moja želja, ali
srce ne sluša, ono te voli….
Ali kao prijatelja.
(samo za njega, koji nije uspio dobiti moju ljubav.
Iako smo blizu a tako daleko znaj da imaš
Posebno mjesto u mom srcu. Volim te)
Sumrak se eto spušta čuje se zvona glas. .
žalosno pismo ti pišem rastanku našem
došao je čas.
U ruci pero mi drhti kao da želi reći,
Suza za suzom lije kao da nešto krije.
Zašto je tako moralo biti?
Zašto mladost mora da vene?
Zašto sada život ne napušta mene?
Tko je prvi izmislio ljubav?
Tko je prvi počeo voljeti?
Zašto nije pomislio da i ljubav može boljeti?
Opet. . . nakon toliko vremena...
baš kad sam mislila da sam te preboljela...
od bola sam zaplakala...
opet kiša iz očiju mi lije. . .
nitko ne zna kako teško mi je...
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sjetit ces se jednog dana sto bio si mi u zivotu,
shvatit ces koliko si mi...znacio.
Jedne noci kada zuti ce mjesec past nad hladan grad
znat ces da nema me vise,
a shvatit ces da nitko te nikada...nije volio kao ato sam
te nekada voljela ja.Otici ces...na moj grob i uz zapaljenu
svijecu moliti za oprost,ali umjesto glasa mog sto
oprost ti daje,ti cut ces samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vjecnoj postelji
Nadam se da pitati tada ces sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otidi uz pratnju tisine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreci se i
ne vracaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.
od dana: 8.srpnja.2008 u 18:53 ima vas....
Boomp3.com
Get a Free Site Counter
Zabava i nagrade
The Darkness Inside
Killia
lady grenouille
Ivchy-kumica
Hypnoticc
Eric Corvus
2LUDAKUMA
Labia
black angel92
Magic dreams
_dark_angel_of_death
Bucik@....Luda Pitomačanka
nosen dahom sna
I will not make the same mistakes that you did,I will not let myself cause my heart so much misery,I will not break the way you did...You fell so hard,I've learned the hard way, to never let it get that far...
Možda misle da preuveličavam ali to je dio mene.
Možda sam sve umislila, ali tako je bilo.
Iako su bili uz mene u dobru i zlu nisu trenutno tu.
Potreban mi je samo mali zagrljaj da osjetim toplinu…
I kome da priznam kako mi je?
Nitko ne razumije.
Tko će mi reći dobro je ?
Nikoga nema.
Pitam se hoće li netko ustati i doći do mene!
Prazno je.
Zar je uzalud sve što sam činila?
Sva ona dobrota u meni, a sada….
Kada je najpotrebnije nema nikog!
Ima li smisla živjeti ovako?
Uz toliko tuge i ustajalih osjećaja. . .
Jednom ću stati i reći sve na glas.
Bojim se da taj dan neće doći.
Nitko neće slušati.
I ja ću kao i uvijek biti sama.
Sama u svijetu u kojem sam rođena.
Sama među ljudima koji su oko mene.
Sama….
Ali doći će dan kada će svi pomisliti na mene
I upitat se: Dali smo mogli pomoći?
A ja ću i dalje biti sama daleko od njih.
Umrla sam.. .
Večeras kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce, koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša koja je zbog tebe tolike
Godine patila.
Umrlo je moje tijelo…
Moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj.
Moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni, a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol
Nanio, za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te, jer ti ne znaš voljeti,
Ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca iz moje duše dok moji snovi kao kule
U pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti, jer znam da jednog
Dana ću te zaboraviti.
I znaj da ne mrzim te, ja opraštam ti sve....
If we could see tomorrow
What of your plans
No one can live in sorrow
Ask all your friends
Times that you took in stride, their
Back in demand
I was the one who's washing
Blood of your hands
I got a
Heart full of pain
Head full of stress
Handful of anger
Held in my chest
Uphill struggle
Blood, sweat and tears
Nothing to gain
Everything to fear
Ponovno su bili na kraju jedne priče. Na pragu ka novom rastanku.
Pisala je posljednje stihove namijenjene njemu. Nije vjerovao da ga voli više od svih. U očima budio joj se sjaj. Gorjela je beskrajna čežnja za svime što je bilo, i što se nikada neće ponoviti. Nije ga smjela zavoljeti. Samo je htjela njegovu ljubav osjetiti barem na trenutak, a ne sve laži i lažne osjećaje ostaviti za zadnji trenutak rastanka. Možda će naći neku ljubav novu ali srce će ga uvijek vući ka njoj. A nju duša boli i tuga se spušta u svakoj suzi koja pada niz obraze. Samo jedan dodir bio bi dovoljan da osjeti ponovno toplinu.
Prolazili su dani a ona je patila:!
Stajala je nepomično promatrajući zvijezde. Birajući najsjajniju zvijezdu u nadi da će pronaći njegovu…. Htjela je sakriti sve tajne u toj noći. Ostavit ih zvijezdama.
Sjetila se svih događaja. Smiješak se pojavljivao na licu. Legla je na travu. . . . Sjaj bijele haljine dolazio je do izražaja. Tratinčice su odavale osjećaj mirnoće, nevinosti. Povjetarac je njihao travu i čuo se zvuk šuštanja lišća drveća. Latice drveća letjele su po zraku. Osjećao se miris prvog proljetnog cvijeća. Ptice su pjevale svoje pjesmice koje su uspavljivale.
Željela je oprost! Osjećala se slobodno. Bila je slobodna od svih problema, od svih laži.
Zaklopila je oči i razmišljala je! Cvrčci su upotpunjavali noć iz snova. Otvorila je oči i pogledala ponovno u nebo. Iznad sebe vidjela je mjesec kako joj se smiješi,a u mjesecu njegove oči kako svjetlucaju. Ustala je i krenula ne znajući kamo. Sve latice su kretale prema njoj. Kretao je i on! Ugledala ga je i trčeći krenula prema njemu. Oboje su trčali ali nikako da stignu jednu do drugog. Napokon zagrlili su se. Podigao ju je i zavrtio. Osjećala se voljeno kao i on! Ponovno je živjela svoj život iz snova. Osjećala se kao leptir koji leti u najljepšoj proljetnoj večeri. Zažmirila je i nije htjela zaboravit taj trenutak. Nije htjela zaboraviti njega i puštati ga kao prije. Osjetila je hladnoću. Nije htjela otvoriti oči ali nešto ju je vuklo. Ipak otvorila ih je. Stajala je sama na sred livade. Njega nije bilo. Vjetar je i dalje puhao a ona je bila sama. Jeli to bio samo san ili? Jeli samo maštala o tome ili. . . . ? znala je da je bio stvaran, ali kako je odjednom nestao. Pogledala je u nebo i tek sada vidjela najsjajniju zvijezdu koju je toliko tražila. Mjesec je bio prekriven oblacima, a ona je bila sama. Kao nekad. Pustila je suzu niz obraz. Suzu koja je sjala u noći.
Probudila se u hladnoj sobi. U svom krevetu. Oko nje su bili samo prazni zidovi koji su odavali tamu . Smijeh je napustio njene oči! Bio je to samo san. Ustala je iz kreveta i pogledala kroz prozor. Vjetar je puhao, latice su padale. Otvorila je prozor i osjetila miris proljeća kao u snu! Pogledala je u nebo i vidjela ponovno najsjajniju zvijezdu. U mjesecu je vidjela njegov odraz. Odraz tuge i bola. Izgledalo je kao da mjesec plače. Znala je da ga više neće vidjeti. Bio je to zadnji san u kojem je bio on. Barem je bila malo sretna. Okrenula se od prozora. Krenula je u krevet ali nešto joj je privuklo pozornost. Vuklo ju je da pogleda prema ormaru. Pogledala je i . . . i ugledala je bijelu haljinu kako visi na ormaru. Bijela haljina kao i ona kakvu je imala u snu. Sjela je na krevet i gledala u nju. Zapuhao je povjetarac. Topli povjetarac. Mjesec je obasjao sobu a latice su uletjele.
Srce je počelo ubrzano kucati. Suza je pala ponovno. Možda ipak sve ono nije bio san. Kako se sve ovo dogodilo. . . ? Znala je samo da on misli na nju. Barem ma