Ne vjerujem osobito u sudbinu,barem ne u onom dijelu da nam je sve unaprijed određeno i da ne postoji kontrola nad vlastitim životom. Naravno,neke stvari su vjerojatno „zapisane u zvijezdama“ – mjesto u kojem ćemo se roditi,koliko ćemo dugo živjeti,ljudi koje ćemo sretati....i mislim da je to otprilike to. Svakodnevni izbori koje radimo,mjenjaju ostatak našeg života. Da ne govorim o načinu na koji ćemo iskoristiti pružene prilike ili o tome kako ćemo se ponašati prema ljudima koje srećemo i s kojima živimo. Cijela ta koncepcija mi se čini prilično optimističnom...jer nam ne treba osobita pomoć da stvorimo život kakav želimo živjeti. Sve se svodi na našu volju i vjeru u samoga sebe,koliko god se nešto nemogućim činilo...Znam da zvuči kao klišej,ali to se,barem kod mene,pokazalo potpuno točnim. Vjerujem da rođenjem dobijemo nešto što nam olakšava shvaćanje pojma sudbine ili jednostavno olakšava naše kratko življenje...a to je uloga našeg postojanja (ili osobna legenda,kako je striček Coelho to ljepše rekao). Sigurna sam da u svakom trenutku kad se osjećamo ispunjeni i sretni zbog nečega što samo napravili ili zbog nečega što radimo,ostvarujemo ono zbog čega smo rođeni...Svatko posjeduje to unutrašnje znanje i dovoljan poticaj da ide u pravom smjeru,ali negdje se na tom putu počnemo gubiti...radimo kompromise zbog drugih i počnemo vjerovati da ono što mi želimo,možda i nije toliko važno...ili može čekati...ili je teško za ostvariti pa povjerujemo da je nemoguće...I tako napravimo najgoru od svih izdaja - izdamo sami sebe. Mislim da nema dovoljno dobrog izgovora za isprazno životarenje,jer kad radimo ispravne izbore i donosimo dobre odluke i bez posebnog napora,sve ostalo nekako liježe na svoje mjesto...Ne kažem da je to uvijek lako,ali nije nemoguće...
Bez obzira na našu individualnost,vjerujem da nam je svima ipak u jednom dijelu dodjeljena ista uloga – dijeliti ljubav i razumijevanje prema drugima koji,kao i mi,proživljavaju osobne borbe i traže vlastiti put...
„S obzirom da izbacivši iz sebe svu mržnju,
Duša ponovo stječe prvobitnu nevinost
I spoznaje napokon da je samoj sebi radost,
Samoj sebi mir,samoj sebi strah,
I da je njezina slobodna volja,volja Neba
Ona može,makar svi prijekorno zurili
I svi vjetrovi tulili
I svi mjehovi prsnuli,ipak biti sretna...“
Yeats: „Molitva za moju kćer“
< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
... "mogu me tresti i lomiti, nadam se da ću zato biti bolji čovjek!"
Ne idi onamo kamo bi te put odveo. Kreni tamo gdje puta nema i ostavi za sobom trag...
Blog.hr
Kalendar umjetnosti davanja
Jyotiš analiza za 2007. godinu
The dash movie
The interview with God
Vi ne živite svaki dan da biste otkrili što vam život nosi,nego da biste ga stvarali.
Vi stvarate svoju stvarnost svake minute,a da to vjerojatno ni ne znate...
Život je čist plamen,a mi živimo od nevidljiva sunca u nama samima.
sir Thomas Browne
Nije strašna nesreća umrijeti neostvarenih snova već je nesreća ne sanjati... Nije sramota ne dosegnuti zvijezde već nemati zvijezde kojima ćeš težiti.
Benjamin Mays
Pravilo za sreću:
Imati nešto čime ćeš se baviti,
nekoga koga ćeš voljeti,
nešto čemu ćeš se nadati.
Immanuel Kant
Dragi su mi.....jako dragi....