subota, 13.06.2009.
recesija.vulgaris.
Budući da u posljednje vrijeme javnost, a i lokalna zajednica zuji i bruji te stalno plaši i straši ovom riječi, osjećam potrebu reći jednu-dvje o tom pojmu. Držim kako je većina Hrvata polupismena te vjerojatno ne posjeduje u svom domaćinstvu niti najobičniji rječnik (a da ga i posjeduje teško da bi koji od njih i digao svoju lijenu guzicu do police i otvorio ga), u nastavku donosim definiciju pojma recesija iz Hrvatskog enciklopedijskog rječnika.
Dakle, recesija = opadanje ekonomske moći zemlje, stanje ili razdobllje usporenih privrednih djelatnosti; blaža gospodarska kriza i sl.
Ono što ja ne razumijem je, koji se pametnjaković sjetio priljepiti upravo ovaj pojam trenutačnom stanju naše zemlje? Kao, ako je imaju svi u svijetu, onda je moramo imati mi!
Ako recesija podrazumijeva opadanje ili slabljenje ekonomske moći jedne zemlje u gospodarskom iliti privrednom smislu, kako je moguće da je jedna Hrvatska, koja nikada, ponavljam, ama baš nikada nije imala strateški dobro rješeno gospodarstvo, a da ne spominjem poljoprivredu, može osjetiti slabljenje u tom smislu i još kao da to nije dosta, upakirati svoju lošu politiku u pojam recesije? Zemlja čiji političari nemaju blagog pojma o gospodarstu općenito a kamoli o održivom, ili bilo kojem drugom sektoru toliko da bi predvidjeli moguće pogreške i zamke svojih planova te ih na taj način izbjegli prije samog početka. Ajde što ne znaju samostalno osmisliti iole dobar zakon, to još mogu podnijeti, ali što ne znaju barem prepisati o onih koji znaju. Dobro, s tim prepisivanjem također imaju loših iskustava, no i najgluplji učenik koji prepisuje test od razrednog štrebera zna da prepisane odgovore mora malo izmijeniti kako bi ih prilagodio svojem rječniku i nivou znanja kako ga profesorica ne bi skužila da je prepisao. Jesu li naši donositelji odluka i zakona baš toliki idioti?
To je neosporno, ali ja bih ovdje zagrabila malo dublje.
Govoriti o recesiji meni znači govoriti o ljudskoj gluposti.
Ne želim posvetiti više od napisanog glupim i nesposobnim političarima. Oni su na svom položaju više – manje legitimno. Ono što mene muči je činjenica da oni predstavljaju glupi narod (barem njegovu većinu) koji ga je izglasao na demokratskim izborima. Znači, izborima na koje vas nitko ne tjera, niti vam pritom nameće (bar ne direktno) koga da izaberete. Otom – potom, jer u manjim sredinama zasigurno djeluju autokratski nametnici koji diktaturom održavaju svoje pozicije plašeći narod koji nema mogućnost izbora – u mjestu postoji jedna škola, jedna pošta, jedna benzinska crpka, jedna trgovina...u kojoj mogu raditi. Znači, biramo ih svojom voljom. Svojim slobodnim izborom većina Hrvata opet je izabrala budale da ih predstavljaju u zemlji i svijetu. Čast iznimkama. Zabrinjavajuća je činjenica da se pametni, školovani, pošteni ljudi (kojih ima u ovoj zemljici, minimalno, ali postoje) ne žele baviti pitanjima politike i brinuti za svoj narod. Biti političar od najpoželjnijeg zanimanja na svijetu, po novome ispada najmanje poželjno jer im više nitko ne vjeruje. Političari su u našoj zemlji predmet sprdnje i pomalo postaju dijelom narodnog folklora. Ridikuli, kako bi se reklo.
Ono o čemu razmišljam u ovo vrijeme je koliko ljigavi i nehumani vladajući mogu biti. Donijeti i provesti zakon o neradnoj nedjelji u doba nazovi recesije, kada se ljudi otpuštaju jer ih poslodavci ne mogu priuštiti (i to je diskutabilno, koliko zapravo realno ne mogu priuštiti, a koliko im se čini savršenim recesiju koristiti kao izgovor da manje radnika radi isti posao za manje novca!) čini se u najmanju ruku zločesto. Kao da to nije dovoljno, ministar zdravstva Milinović dosjetio se zabraniti pušenje na javnim mjestima taman pred sezonu u (turističkoj) zemlji koja se najvećim dijelom oslanja na doprinose turističke sezone (i ugostitelja koji propadaju pogođeni zakonom koji im tjera goste iz lokala!!!). Drugim riječima, ljudi koji vode ovu zemlju žele da ona propadne! Gdje je tu logika, pobogu??? O čijem zdravlju ministar zapravo brine? O zdravlju obitelji koje ostaju bez posla, novaca, mogućnosti i budućnosti ovim ministrovim potezom?
Kojom brzinom političari obole od amnezije i zaborave kako je to biti građaninom. Ne bilo kakav građanin, nego građanin vulgaris. Bez posebne škole, bez zaleđa, bez rođe, bez para, bez dvoličnosti, bez trunke nepravde i pokvarenosti. Hrvat vulgaris.
Brzinom svjetlosti. Čini mi se.
- 00:48 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (0) - Can' touch this! - #
