G2G

srijeda, 20.07.2005.

Zastave (XV)


Portugal, Leiria/Pombal


Promijenili smo grad, promijenili smo hostel.
Smjestili smo se u onaj grad u kojem sam ja još jućer radio, tj. radio sam u Marinha Grande, mjestu pokraj, a danas u Pombalu.
Stacionirani u Leirii jutrima ćemo se opet razmiliti u smijeru istoka, zapada i juga (možda i preostalog sjevera), a večerima se vraćati.
Sada, svi smo ovdje.
O-o Bože, hvala Ti!
O gradu nešto kasnije, a hostel je u redu kao i onaj u Portu;
čist, uredan, osoblje korektno (iako to mi nismo uvijek)!
Opet su nas dopale dvokrevetne sobe i ja sam, nekako po staroj garnituri, u sobi sa Sašom, mojim kao nekim rođakom.

Napisati ti prvo moram da je prva krpica pala.
Pala kao zrela voćka.
Zadovoljan za sada iako mislim da ću uskoro trebati još.
Naime, kako smo i ovdije tek nekoliko dana i kako se raspremao nisam, a nisam ni odjeću davao onoj guski neurednoj na pranje, ostadoh bez ijednog čistog komada odjće. Nije samo to slučaj sa mnom.
U deficitu smo sa odjećom svi. Ja sam imao najviše pa sam prvo vrijeme i posuđivao.
Hm, Daliju recimo, gaće.
Dakle, ova kupnja bila je nekako i nužna. No, za cijenu gaća sam se zajebo kao nitko. U dućan sam uletio u zadnjoj minuti, a i Murtrador sa ostatkom divizijona trebao me pokupiti na uglu ulice tako da si nisam mogao priuštiti više od nekoliko minuta.
Onako sav ni na nebu ni na zemlji, pomalo zbunjen (zbog ograničenosti vremenom, a i jer sam skontao o kakvoj se trgovini radi!) započeo konverzaciju sa trgovcem koji je (neobično ljubazan) razletio se onuda noseči me sad ove sad one gaće. Nije da su bile loše. Odbijao sam ih zbog cijene. Sve potpisi neki ludi i još luđi. A meni su samo trebale što čišće!!
Jebeš potpis.

I zbog te njegove ljubaznosti, a i radnog vremena (u tom trenutku više ništa nije radilo) ja sam kupio najjeftinije; 20,-€
Jesu, dobre su, samo me cijena jede.
Kako je među svima vladala pomama za čistim gaćama, nakon večere i kupanja pohvalio sam se Daliju! Puko je!
Odma' bi on to vidio. Pogotovo te za 20,-€.
Ja, ah ljepote, nisam mogao a da mu se ne skinem kada me već traži. No, morao je pitati dva puta. Ipak!
I tako, on je sjdio na rubu kreveta ja sam stajao i skidao se. Skinuo se ja najnormalnije. Sasvim, onako, 'heteroseksualno' ispred svojeg ramena za plakanje, srodne duše, prijatelja prve klase.
A rame za plakanje zinulo i zamuknulo!
Počeo se on diviti ne mojim gaćama, za koje je rekao da su dobre i da ću ih i njemu posuditi ('Oću, dušo!!), već 'kesi'. Tako je on 'to' nazvao.
A znaš mene, ovako mršav sav sam u kurcu.
Sam je, Ana, rekao da je fasciniran i još nabrojao hrpu toga. Meni je bilo neugodno, lagano, ali godilo je (naravno). Dobro da je nije opipao!
Kako sam se toga i bojao (zaista!) hlače sam u tom trenutku navukao natrag.
I to je to. To je eipzoda sa Dalijem i gaćama. Nastavak je slijedio sutradan jer koliko god da Dali preferira mene i ja njega u čitavoj grupi to ne znači da je on o svemu šutio. Tako nije zaboravio ni 'kesu'.

Danas sam se i upristojio. Svoju glavu, mislim. Šišnuo sam se!

Sama Leiria nije veliki grad, ali je stvarno prekrasan. Znam, znam da tako kažem za svaki, ali......
Smjestili smo se u hostelu na nekom malom četverokutnom trgu iz kojeg se grana mnogo starih i malih ulica. Negdje iza isprepletene su kao dječje črčkarije.
Originalno, zadivljujuće.
Nije da su si slični. Ni slučajno. Svaki ima nešto svoje. Svaki je sasvim drugačiji, a opet svi su krasni. Da ovim odlaskom, tj dolaskom ovdije ne profitiram nikako novcem ispatilo se otići samo zbog svih mjesta i ljudi, isplatilo se zbog dječaka u grupi, zbog svega.

Momci-domoroci tako su jebeno zgodni, samo ako i jesu 'gay' ...ili ih se ne prepoznaje po istim stvarima i na iste načine kao u hrvata ili ih.......nema.
A nema ih kao ni snijega zimi!!! Mo'š mislit'!!
I Leiria je od onih gradova smještenih uz Njega (ocean), ali nemamo izlaz na veliku pješćanu plažu. To mu ne oduzima na dojmu, ljepoti, mojem gledanju na njega, na svemu onome zbog čega mu se divim i zbog čega me svaki puta takne negdje duboko.
Siguran sam da sam mu jednom davno pripadao na bilo koji način.
Ja sam, sječaš se regresije, stara duša s Atlantide.

Sašina poslovna problematika nekako lagano se riješava. Ovaj tjedan konačno mu je krenulo, ali nikako da nabije još i cijenu tim slikama. No, polako!!
Što se tiče moje pozicije najboljeg prodavača Dali i Tica su mi opasni konkurenti i što se broja prodanih tiče i po zaradi po cijeni koju nabiju.
Nije da se ovo svodi na natjecanje ili da to je natjecanje. Nije da se i pomišlja na ljubomoru i/ili zavist.
Nikako, Ana!!

Razmišljam da kupim i novi mobitel. No, to je samo razmišljanje!!!
Također, opasno se bavim idejom da otvorim i račun u Portugasko-španjolskoj banci i da umjesto novaca vučem karticu. Bilo bi jednostavnije i što se tiče transakcija, unovčavljanja svih ovih čekova.

Jučer smo se još svi složili (i Saša s obzirom da mu je € donio i dašak života) da bi se konačno trebali upustiti i u noćne šetnje, izlaske i štoli su već imali na pameti.
Danas je takav dan. Izlazi se. Kuda?
Nemam pojma.
Nitko nema, ali sigurni smo da neće biti problem.

Samo, dečki........hm......
Kako da ti ovo kažem, a da ne počneš brinuti?????
OK, recimo da smo se dogovorili kako brige neće biti!;
Dečki su počeli spominjati i zelenilo, travicu, frule i td. Mislim, briju oni čitavo vrijeme o tome. To su neki stari hašišari!
Ma, dečki vole samo zapaliti, i to je to.
Ta mi se njihova ideja ne sviđa.
Mislim, ...glupo je trijeznome biti u opijenom društvu, a taj trijezni nema niakakve nakane opiti se vremenom.

Vidjeti ćemo.

I to je ono što sam trebao, a nisam ni sam znao definirati što je to u privaciji.
Ne drži me mjesto, odlazimo, putujemo, nitko nas nema, a mi imamo jedni druge. Svoji smo. Sami nismo.
I opet odlazimo. More nas samo prati. I vjetar.
Jesmo. Jednom riječju mi jesmo. Osjetiti živost, dinamiku postojanja.......tako intenzivno, tako izravno.
I koliko god da strah prati svaki, baš svaki dan, koliko god nesigurnosti imao isto taj svaki dan, koliko god rada i truda, sve to je dio onoga za čime sam bio žedan.
Nalazim se tu, u svemu tome. To isto našlo je mene.
Dečki isto – jedni drugima sve; komuna od 6 članova.

Saša i ja održavamo seksualni život (za razliku od ostalih) sada, u ovom hostelu, na čistim krevetima čistih postelja.
Nema dubine, nema prijenosa milijardi čuvstva u sekundi. Samo pražnjenje i pokoja stara slika kao asocijacija, kao sjećanje.

A tebe, tebe, čini mi se, volim više nego ikada.
Tako mi nedostaješ!

Ljubi te tvoja Životinja!
- 22:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.07.2005.

Zastave (XlV)

Portugal, Figuera Da Foz
Ponedjeljak je. Grozno. Najgori dan definitivno. Preko vikenda se isključim sasvim iz posla prodaje, a onda mu se ponovno vraćam.

Da smo promijenili sjedište, to znaš. Vidiš u kojem smo se gradu stacionirali.
Mjesto je bajka. Manji gradić, savršen.... Ja ga možda tako doživljavam jer je smješten sasvnim uz obalu, kao i naš hostal. Uz ogromnu plažu, ocean ....palme, naranče.......
Joj, znaš tu sliku. Znaš koliko me raduje. Preporodi.

A kad sam već spomenuo hostal......Užas!! Katasrofa!! Na prvi pogled mnogo je bolji od onog u Portu, ali već na drugi (pogled) skužiš sve njegove nedostatke, joj, joj.
Osoblje nije toliko ljubazno (osim što mi se 'gazdarica' sama gotovo nabila kada sam ju zamolio da mi osposobi taj TV koji stoji u sobi), nema 'full opremu', kupaonica je etažna, čistoća je, na skali od 1 do 5, na jadnom 2. I zabadava ovaj sav mramor kojim je obljepljen i fine zavjese kad bi najradije spavao obučen. No, jedino me tješi što je jeftiniji, ali ja bi plačao i onu cijenu samo da mi je čisto kao u prošlom!!!!!!
Sva sreća što za 2-3 dana odlazimo dalje, tako da je i to razlog što svoje torbe neću raspremati.
Sobe su dvokrevetne i 'team leader' je samnom strpao i Sašu. Hm. Nije me baš obradovalo, ali spomenuta činjenica da ostajemo toliko kratko i da nemamo pojma u kakvim ćemo sobama biti u slijedečem gradu, a i to da je toliko vremena prošlo od posljednje 'potrošnje' natjeralo je i mene i Sašu u jednu, hm,....blisku suradnju.
Izjeb'o bi crnog vraga u ovim okolnostima samo da mogu!!

I taj seks ne mjenja ništa među nama, ne mijenja odnos – to je sigurno!!
Ja sam na kraju sveg tog guranja, tog slatkog guranja, uguravanja, poguravanja vratio se na svoj krevet i spavao svojim putevima.
Ne moraš stoga, to ti želim reći, brinuti da bi se sada mogla desiti 'obnova veze'.
Zaista ne moraš!

Do prije sat vremena prodao sam dva komada. Zbrojeni iznos je 140,-€. Solidno.
Sjeo sam na mjesto na kojem bi se trebao naći sa Dalijem za ručak. Ja sam prekinuo sa poslom nešto prije 13.00 h jer koliko mi je ostalo od zone...... To ću sve moći običi do kraja radnog vremena i dva puta. Glavno je da obiđem sve.

I u ovom ti pismu prilažem novac i to je od današnje zarade.
Danas neće biti problem poslti ti poštu. Sama Pošta nalazi mi se u 'kvartu' pa....., a imam i jedno Ticino pismo. Dao mi ga je da ga pošaljem.

I još jedna dobra stvar;
Saša je danas, koliko sam čuo, prodao 4 komada. To što mu cijena nije bajna (svaka po 55,-€) i nije toliko važno sada. Glavno je da mu pera digne, da se on malo digne (iako je noćas stajao kao koplje najvećeg i najhrabrijeg viteza), da ga probudi i da mu više volje za posao, da mu da zdravu dozu samopouzdanja.

No, jučer je nestala jedna slika!! Od ukupnog zbroja jedna je jednostavno manjkala. Brojali smo ispočetka stotinu puta, ali uvijek je rezultat bio jednak, -1!
Nešto kako netko prodao, nije vratio osnovicu Murtadoru i tako sve zadržao za sebe.
Ne vjerujem da je to napravio netko od nas. Ne vjerujem čak ni da je to napravio Saša, ali ne zato jer je on za mene nekim čudom opet malo, nevino i čedno stvorenje.
A opet, kad apstrahiram od prijateljstva........mogao je to učiniti bilo koji od nas. Jedino u šta mogu u tom slučaju biti siguran to je da ja nisam nikako imao prste u tome. To znaš i ti!

Što se tiče vikenda, subotu smo proveli na cesti i u zajebavanju oko smještaja koji je, eto, takav kakav je. Nikakav.
Nedjelja je bila nešto bolja. Proveli smo i nju na otvorenom u još jednim našim šetnjama i zajebanciji. Proveli smo je u 'slow motion-u', polagano i lagano. Kao da je čitava vječnost ispred nas. Baš dobar 'feeling'!!
Proveli je u gradu i po gradu, ali i na obližnjoj ogromnoj plaži, na pijesku, po terasama pasteleria, a naišli smo (konačno) i na caffe', .........Koliko je trebalo da se u prostoru osjećam kao u kafiću tipa domaćeg.
Lagano svi željni tamnog tena.........Kao nekog suvenira, trudimo se pohvatati sunca čim više. No, mislim da uskoro neće biti problema – ono će tražiti nas, a mi ćemo pronalaziti svakojake zaklone.
Već sada moram, ako želim ostati koliko-toliko 'pristojan' koristiti pomalo sve raspoloživo protiv proklete znojnjave!!!

U sakom slučaju, bolje je vucarati se po gradu nego biti u hostalu. Jedva čekam da zgibamo odavde i da nas nema.
A šteta, grad je baš lijep i ne bi imao ništa protiv da, što se njega tiče, ostanemo i dulje.

Sada moram krenuti u popodnevne pohode!
Punooooooooooooooooooooooooooooo te pozdravljam!!
- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 16.07.2005.

Zastave (Xlll)

Na autocesti Porto – Figuera Da Foz.
Mi smo opet posjedali svi zajedno u ovo vozilo i nastavljamo svoj 'la seljakaš' prema jugu.
I mislim da neće biti usputnih zaustavljanja. Svima je u interesu da stignemo što prije.
Treba pronaći prikladan i prihvatljiv hostal iako Murtador kaže da on već ima favorite. Svoje, dakako!

Nije da je lijepo večinu vikenda provesti na cesti, ali .....
Nečemo se žaliti. Bolje reči, neću se žaliti ja jedini (iako svi mislimo isto).
Baš kada sam sasvim uspio sebe utopiti u masi grupe reprezentativnih primjeraka muške Hrvatske i sam primjetio/ocijenio da je tome tako, neću sada histerizirati k'o zadnja, neizderana tetkurača kojoj bi ovo bilo (???) narušavanje skladnog mira i vremena za čupanje obrva.
Jebi ga!
Za obrve čemo se pobrinuti kasnije!! J

Putujemo u istom broju, a što ne znači i da smo iste postave!!
Idioto je stvarno otišao jučer u jutro za Zagreb. Kao, vraća se vlakom, ali vjerojatno preko Madrida ili Pariza. Taj stvarno ima strica!!!
Tip je odustao, a kasnije smo svi i saznali zašto je njegova prodaja bila toliko nikakva.
Napisao ti jesam nešto od toga, pokazati ti ne mogu (kao što je to svima demonstrirao Jose koji je jedan dan prodavao sa njim), ali..... Uleti on, uleti, ali ne u svaki ured, svaku radnju, kliniku... Bira ih napreskokce, nasumice, koja mu se kako svidi. Jezik ni jedan ne poznaje pa miješa nekoliko portugalskih i engleskih pojmova, a na sve to baca glazuru hrvatskog.
A kad, Jose kaže, uleti, onda oleti. Prestraši sve oko sebe pa i samog sebe.
I otvara on mapu, napikava pojmove, nitko ni ne skuži što on hoće i što on radi.
S obzirom na to ovakav ishod je bio za očekivati.

Tako smo Saša i ja jučer na večer ostali sami, ali ne.....J), nije bilo 'udri i pogibaj'!!!
Jednostavno je bilo nekako lijepo osjetiti ne prisutost Idiotovu!
Ah.
Čistoća zraka ili veća pluća.... Ne znam, ali nešto sam tada osjetio!
ALI, kako je on otišao tako je netko i došao!
Oko 22.00 (po lokalnom) stigao je tzv. Tica. Dečko koji od ranije poznaje viđenjem i Dalija i Josea. I da, naravno da je smješten u 204, moj (naš) 204!
Ispočetka to mi se nije dopalo. Nimalo. Ali, tip je donio života u tu sobu
(za razliku od Saše koji se nije izvlačio iz krevetai samo potuljeno ili pak 'duristički' šutio),
unio je mogućnost normalne komunikacije i konverzacije.
Danas, dok smo još u jutro bili u Portu, otišli smo zajedno na jutarnju kavu.
Želio se dečko informirati. Ah, bože! Dao sam ja njemu i informacije, ali dao bi ja njemu još štošta.

Nasluhnu sam da će u Figueri Da Foz smiještaj biti nešto jeftiniji od ovog u Portu. To je dobro!!

Jučer sam se čuo i sa majkom i burazom.
Stari i stara započeli su parničenje, ljudi uzeli lawyere i počeli se prepucavati oko razvoda i imovine.
Majku sam savjetovao, kad je to već spomenula, da nikako ne pristaje na sporazumni!!

Tvoje pismo nisam primio, ali sam prije polaska razgovarao sa recepcionarem u Portu.
Dogovorili smo se da će ga preuzeti kada stigne i poslati mi ga na adresu koju ću mu javiti kasnije.
Baš su to neki dobri ljudi.

I žao mi je što nemam fotoaparat (budala.....sve sam ponio, ali svakako zaboravio neke važne stvari) da slikam i pohvatam sve ove divote!!!
No, ono što mi je prioritetnije nekako je ipak kazić. Bilo kakav – samo da radi, samo da čujem muziku!
Usahnut ću bez nje. Ne, fakat mi fali.
Uz onih 200,-€ koje sam ti poslao,..... Za sad se ipak ne bih mogao počastiti nečime. Valja pričekati.

Sam Tica pun je entuzijazma.
Tako i treba!! Samo nekako čudno pogledava Sašu.
Ne, ne,....zbog ničeg drugog doli do sumnje koja mu se rađa u glavici kad se sjeti podatka vezanih uz Sašu...dugovi, ne prodaja,..... i td., i sl. Boji se dečko. A malo je straha i zdravo.
Da se ja ne bojim svakog jebenog dana, od njegovog početka do njegovog kraja ne bi prodao možda ni upola koliko sam prodao.
Ovaj strah te goni. I nije ti potreban nadglednik. Raditi jednostavno moraš. A kada nešta prodaš u nekom danu nastupa jedan kraći period lišen toga straha. I tada procvjetaš.
Udahneš.
Zatvoriš oči pa ih otvoriš.
E, taj trenutak najbolje je stati i priuštiti si jednu kavu, odmoriti noge i ruke, odmoriti se bez mamuza i uzda...nekoliko minuta. Nakon toga imaš tri puta više volje i snage ići dalje.
Tica, dečko koji, za sada, vjeruje!!!
Čini mi se OK, samo je došlo do lagane 'centralizacije' s obzirom da se, kao što sam i spomenuo, poznaje sa Dalijem i Joseom.
Nadam se iskreno da je to prolazna faza!!

Toliko od mene za danas!
Izlaziš li ti ikuda ovih dana????????
'Ajde, nemoj samo baciti barikade na ulaz/izlaz svoje sobe!!!!

Tvoj Čelik! J
- 14:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 15.07.2005.

Zastave (Xll)

Portugal, Barcelos.
Dosta je opet vremena proteklo od kako ti nisam pisao!!
Tako nekao valjda i ide! (???)
Izdogađolo se podosta i ako ignoriramo svakodnevne anegdote sa Portugalcima, tako da mislim da će u tekstu slijediti samo kronološki pregled svega (i svačega).

Danas radim, kako i sama vidiš u nekom drugom gradu, a to bi bio već treći dan da radim u njemu. U prethodna dva dana u njemu sam prolazio dobro, ali s obzirom da je danas petak i neki praznik (opet) sumnjam da će ovaj dan biti jedanko tako unosan, plodonosan.

Što se tiče novih događaja – ima ih, a ja ću pokušati ispisati ponešto o njima što razumljivije – pokušati ti prenjeti samu njihovu ne taknutu sliku.
No, koliko ću u tome uspjeti u sljedećih pola sata kliko mi je još traje jutarnja kavica ne
znam. O nekim stvarima sada neču uopće započinjati, te ih tako ostaviti za kasnije.

Prvi, ali ne i najšokantniji podatak odnosi se na naše kolektivnog napuštanja Porta. Idemo dalje prema Lisabonu (Lisboe ili Lisbona) , ali od samog smo Lisabona je još jako daleko.
Točan dan odlaska, tj. polaska još se ne zna. Spekulira se da će to biti u ovaj ponedjeljak ili za 7 dana.

Za čuđenje nema mjesta. Stalno biti u pokretu jedno je od temeljnih obilježja ovog svega pa tako i posla.
No, brinem se za tvoje pismo koje si poslala na adresu ovog rezidencijala.
U slučaju da zgibamo prije no što ono stigne............ slobodno mogu reći da je izgubljeno.

Što se tiče Saše, a i Idiota koji su mi se sada postavili kao ona druga po redu stvar o kojoj bi valjalo pisati, o njima nešto kasnije. Ipak treba vremena da se ta dva lika obrade.

Danas me umor prati osjetno više nego inače, više nego što je to bio slučaj sa prethodnim danima. No, kako se danas radi samo do podne zbog spomenutih praznika tako će biti vremena i za odmoriti se malo bolje.
Ovaj posao nije lak. To sam ti objasnio i telefonom. Ne znam koliko kg svakog dana vučem sa sobom. Pa kad ti dopizdi ili te ruka, recimo, počne štekati jednostavno se teret prebaci u onu drugu i ide se dalje. Nitko te ne pita, nikome ni ne govoriš. Kao da se samo po sebi sve to podrazumijeva.
S obzirom da je tako, kukati i/ili posustajati nema smisla. Ponavljano kukanje i zapomaganje dosadi svima, a uz to nema nikakvog olakšanja. Uz to nitko tvoj posao neče obaviti i napraviti umjesto tebe. Dakle, zapeti, zagristi i......... to je to.
To je ovo, ovo kuda smo svi mi otišli...došli.

Znaš, mislim (a misliti je dobra stvar.......za promjenu!) da sam možda pronašao osobu kao potencijalnog prijatelja i osobu sa kojom je moguće pričati o svemu, ali i o tome kasnije. Sada je sat otkucao svoje i ja moram karpetu/mapu zahvatiti svojom rukom i upoznati ostatak Barcelosa.

Vjerujem da ti pišem kasnije, a time i pojasnim neke spomenute stavri, a o drugima sasvim počnem ispočetka jer vremena će biti.


Nekoliko minuta nakon podneva;


Ja sam, očito, za danas završio sa poslom. Obišao sam sve što se obići dalo u mojoj zoni grada. Za pravo čudo prodao sam danas dvije slike (sječaš se da sam napisao da je petak, da radimo samo do podne i da je sutra neki praznik). Što je, dakle, za ovaj neradni dan vrlo dobro.
Prekjučer je pala jedna, a jučer njih 5!!

Ja sam i danas zadovoljan sobom.
E, i da znaš da je Minotaur (tvoj M2 iliti ja) jedan od najboljih prodavača slika i to ostajem bez obzira na onaj dan kada od prodaje nije bilo ništa!!

Moram ti reči da me svi gledaju. Razlozi;
već sam primio nekoliko posjetnica od 'pikara' (kako bi ih nazavali Jose, Murtador, Dali), tj. od djevojaka i žena. Zvuči kao samohvala... Možda pomalo i je, ali ti dobro znaš što sam time želio reći.
Joj, kako mi se, jadne, predstavlju imenom i prezimenom, pitaju za mene i moje ime (kao strrrrašno ih zanima, gledaju zamnom, a to mi je, mogu ti reći, najslađe kada sam u društvu grupe ili tek dijela grupe.

Već su se dokotrljali do zaključka da me niti jedan ne želi u svome društvu kod izlazaka (kada do njih i dođe), jer je kažu ' Životinja otrov za žene!'. Dečki popušili istinu!! Pa OK. Ionako oni nemaju sa istinom veze (barem ih se ova ne tiče), a svima je lakše disati. Lakše nego kada bi bili upoznati sa pravim stanjem stavri.

E, mili moji kad bi barem znali da je meni zapravo do pušenja stalo!!!
Kad bi barem znali,...........a nikad neće saznati.

No dobro, ono što slijedi čitav je dan za dangubljenje. Uskoro stižemo u Porto
(Ovo ti pišem u vozilu dok se, kao i obično, prepričavaju anegdote, doživljaji tekućeg dana.),
u svoje sobe. Hmm.
Stigli smo. Gasim se!! Pišem ti kasnije!

Pusa!!


Nakon što sam popio kavu, odnio rublje na pranje saznao sam da se putovanje nastavlja suta u juto.
.

Sada ću se vratiti na prekjučerašnji dan. U vrijeme povratka u sobe;
Cimeri (Saša i Idioto) opet nisu prodali ništa.
Da, njihov je očaj rastao sve više. Nije se znalo tko je koga više podržavao u njemu (u tom očaju).
Vjerojatno su oni o tome već razgovarali, ali meni su prvome kazali svoj naum.

Oni se sutra vračaju u RH.
Naravno da sam zinuo bez obzira na njihovu situaciju, a koja nije ni blizu dobre. Uz to za povratak su nužna neka sredstva, jel'?!?!?
I to je djelomično riješeno. Naime, Idiotu će odmah sutra, vjerojatno Western Unionom, stric dostaviti lovu da podmiri ne podmirene troškove boravka i puta koji ga čeka, ALI Saša nema takvog strica!!

Kroz čitav dosadašnji boravak on ima plaćena tek 4 dana, a što će reči da još platiti mora 152,-€, a koje nema.
Mislio je on i zdimiti, zbrisati bez pozdrava, ali iako mi nije do takovih formalnosti kao što je to pozdrav (ne barem u ovom trenutku) objasnio sam mu situaciju, objasnio sam mu da će se njegov dug hostela dijeliti na članove grupe, objasnio mu to da je nemam nakanu plačati ijedan taj dio, već ga prijaviti Murtadoru.

Nakon tog objašnjavanja on je ipak odustao od ideje 'brisanja'. Na kraju, kuda bi i zbrisao bez love. Od grupe možda da, ali u koje sranje bi ga to dovelo!?!?!? Mislim da je i toga bio svjestan, ali to je već upitno.



Te sam večeri sav svoj novac iznio iz svoje/naše sobe i dao ga na čuvanje Daliu. Što je sigurno – sigurno je, a kao što sam negdje na početku napisao dijete nije sigurno niti se u njega možeš pouzdati!

Nakon toga usljedili su razgovori na relacijama Danijel-Saša, Boris-Saša.

U tome je pojašnjeno eksplicitno da ne može nikuda dok ne podmiri sva dugovanja.

Te noči baš i nije bilo mirnog sna.....kod svih nas.

Tako je Saša ostao i radio i jučer, a uz to je imao i vrlo oštar 'in cognito' razgovar sa mnom.
Ja sam imao potrebu još jednom, ne uljepšavajući stvari jer se uljepšati nema što, porazgovarati i utvrditi lekciju koja je trebala biti iz nas od prvog pojašnjavanja.

Osim svega toga, nakon što je odustao od 'brisanja' Saša me je tražio pozajmicu.
Pristao nisam.
Đubre ili ne (mislim na sebe), taj dečko ne zna kuda će se vratiti ako odlazi i na znanje svih nas, a još manje zna kako će posuđeni novac vratiti!
Ne baš bistre glave i Murtador predložio je moju pozajmicu Saši. Ni to nije, naravno, išlo. Rekao sam mu da novac mogu posuditi njemu, za kojeg znam gdje je i za kojeg znam da će, naravno, vratiti.
E tako!
Pristao je na to. Dakle on mi duguje.

Saša je digao toliku prašinu oko svega toga.
I tu ga razumijem.
Mislim da ga nekako razumiju i drugi zamišljajući sebe u njegovoj koži.
Nikome ne bi bilo ugodno!!
Stvarno!!
Ja mislim da bi......... Ja ne znam što bi ja učinio!!!!!

Moram pronači načina da ti šaljem lovu.
Ti češ ju stavljati na svoj račun.
Samo, ne znam kako bi bilo najpametnije slati. Svote nisu toliko velike pa se Western Unionom isplati slati. Velike su 'marže' stavili na manje iznose.
Ostaju nam pisma!!
U ovom ću ti pismu poslati (za početak i za probu) tek 10,-€. A kada dobijem posuđenu lovu mislim da ćeš u kasliću nači više koverata istog dana (ako se jedna koverta izgubi neće se izgubiti sve).

Veselim se što je prošlo vrlo dobro na ispitu!!
Tako se to radi (znaš i sama)!!
Sad si možeš priuštiti nekoliko dana odmora i opuštanja. Upuštanja svakojakih štoviše!!
Eh, 'upusti' se i za mene jer je ovdije, mila, jedna ogromna suša.
Svijet u-metn'o-sti i umjetnosti izgleda da su različiti kao nebo i zemlja!!!
Ah.

Voli te onaj tvoj.....onaj odlutali,...zalutali!!!
Ma, .....Životinja životinjska
>PUS!!<
- 14:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.07.2005.

Zastave (Xl)

Fafe
Danas sa još dvojicom radim u gradiću Fafe iako smo stacionirani još uvijek u Portu.

Danas se neću odmarati do 15.00 već tek do 14.00 jer baš tada imam dogovoren sastanak u banci. Ako uspijem nešto prodati neće mi biti žao!!

Loše za moral, ali danas još nisam prodao ni jedan komad. Tješi me samo to da vremena od ostatka radnog dana ima.
Dečki se žale na bolove u rukama (jer slike su teške), nogama, ramenima.
Ja sam počeo nositi po 20 komada u mapi. Poslom se umorim, istina, ali nekih posebnijih bolova, problema nema. Žuljevi jedino.

Ah da. Vidi se snaga kršnih momaka...kuku-i-lele čim malo jače podignu, a znaš mene i moju 'konstrukciju'!?!?!!!!!!!!!

Moji su mi javili da mi neće poslati ostatak garderobe DHL-om jer, kažu, ne isplati se zbog carine.
Nemam podatak o tvojem kontaktu s mojima,......dal' postoji ili ne, ali nadam se da sve funkcionira!

Jučer sam bio u nekoj putničkoj agenciji. Prodavao, ali i sakupljao informacije. Najjeftinije, a što bi bilo Lisboa-Zagreb je Lufthansina linija preko Frankfurta, a koja do 14.-og ovog mjeseca košta 375,-€. Nakon tog datuma poskupljuje na 400,-€.
Što će reći da ako ikako mislim vratiti se moram uštedjeti više od 400,-€.
Da li će to biti moguće u ovim mjesecima to ćemo još vidjeti.
Na kraju,.......ne znam zašto sam počeo pisati o povratku. Kao da je on planiran ili isplaniran.

Saši se snovi očito nisu ispunili. On je izgubljen.
Sa stanarinom kasni podosta i ne znam kako će se ta serija s njim završiti.

Nešto kasnije!


Da li moram pisati da je dan bio naporan i da me bole stopala?!
Zatvorio sam svoju butigu neobično rano. To je kao moja nagrada meni samom.
Nakon današnje popodnevne pauze nastavio sam obilazak ovog grada.
Do 16:15 h (po lokalnom vremenu) ja sam obišao čitav centar ovog grada uzevši i obilaske okolnih ulica.

I, pogodi!!
Ništa, niko ništa.
Sa pojavom odbijanja susrećem se svakog dana, ali ovo je drugi dan do sada da u danu nije bilo ni jednog kupca.
Takva situacija je ostala sve do, rekoh, 16:15 kada sam beznadežno uletio u neku banku (upravu banke, točnije, jer same bake ovdije rade do 15.00).

Banka ko banka, uprava isto, ali tamo sam naletio na jednu ženu (djelatnicu) koja je odmah izletjela da voli pomalo 'orjentalne stvari' (valjda me misleći tako 'skinuti' ako ne s kurca na kojem nisam dugo bio, onda sa....... ma šta ja znam čega).
No, he, imam ja i slona.
Mislim, slonove. Baš kao rađeno za nju od tehnike do tematike. I osim slonova ona se nasukala na još jednu sliku.

Cijenio sam ih 80 i 75,-€.
E, to joj je bilo previše i ma koliko je ovo jedan od naroda cjenkanja . cjenkanja i nije bilo.

Da skratim, spustio sam cijenu na 120,-€ pod uvjetom da uzme obje.
Tako je i bilo – obje!
Kada me je ispatila, slike uzela digla je takvu galamu (temperamentna neka mujer!!) da sam se uplašio.
Uzbunila je kolege i svi su sjatili oko mene.
Trajao je taj skup 1 i 25 minuta. A kako je svima ispričala koliko je platila svoje slike više nitko nije želio čuti za 80,-€.
No, u toj sam igri prodao još pet komada.

Tako.
Za tih 7 komada ja sada u novčaniku držim 420,-€.
To je moj rekord i u broju prodanih slika i u dnevnoj zaradi.
Pa da,......rekorder.......grupni!!

Video...rekorder!!

Joj, mislim da bi Ľ duše prodao da mi je na paspolaganju. Mislim, video! Baciti bezbrižnu drkicu......... Jebate, pa to je san svakog od nas!!!!!!!
Kako smiješno to tebi mora zvučati – znam, ali.......... dobro znaš kakve su atmosferske prilike što se bilo čega seksualnog tiče.
No, svejedno, danas okupiram i zauzimam kupaonu.......na jedno dulje vrijeme pa će biti brćkanja i bućkanja, prsnog i leđnog, poplava nadasve. Ah!


Ipak, zadovoljan sam sobom.

Joj, udavio te brojkama. Sorry.
Sada sjedim u pastelerii, pijem espresso sa mlijekom
(što ovdije nije isto što i kava s mlijekom jer onda dobiješ onu čuvenu čitavu copa-u od jednog decilitra)
i razmišljam kako da zbrišem s tom lovom. Zezam se!
Pušim i pišem ti.
Daj, zamisli da nisam ušao u tu banku?!?! A istina je da sam ju umalo zaobišao.

Eto, ali jesam, ušao sam.
To je razlog što se na temelju tog čistog slučaja
(i na temelju činjenice da vučem najveći broj slika sa sobom zbog veće ponude......zato sam možda i imao slonove!!!)
sada odmaram.

Nemaš pojma koliko mi je drago što sam se u ovlikoj mjeri (sasvim)
uklopio u društvo pogotovo što sam u to sumnjao i toga se bojao (priznajem).
Nisam poseban, nisam drugačiji, nisam ništa vanredno. Tek pomalo udaren kao i drugi i .......... Kako u tome uživam.
Godi.

Zaista sjajno!!

TEBI JEDNA SJAJNA PUSA!!!
- 22:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #