subota, 16.04.2011.

800. obljetnica Reda sv. Klare

Image and video hosting by TinyPic

S Prvom večernjom Cvjetnice 16. travnja 2011. godine počinje proslava 800. obljetnice utemeljenja Reda siromašnih sestara svete Klare, a završava 11. kolovoza 2012. godine, svetkovinom svete Klare.
Autorica loga proslave i tumačenja je s. M. Tarzicija Čičmak, klarisa iz Zagreba, a grafički ga je pripremio Tihomir Marjanović Šima. Logo svojim oblikom podsjeća na zaručnički prsten što ga klarise primaju prilikom svečanog zavjetovanja. Sv. Klara svojom franjevačkom kordom (pojas) zatvara krug, simbol klauzure u kojoj sestre žive i simbol njezina savršenog Oblika života. Klara ujedno izlazi iz kruga, kako lijepo opisuje Bula proglašenja svetom: »Ovo svjetlo, doduše, bijaše zatvoreno u skrovitosti zatvorenog prostorja, a vani je zračilo svjetlucave zrake: zadržavano u tijesnom samostanu, a razlito diljem prostranoga svijeta; čuvano unutra, a izvana se širilo; da, Klara je živjela skrovito, ali je njezin život bio očevidan; Klara je šutjela, ali je njezin dobar glas vikao; krila se u ćeliji, a bijaše poznata u gradovima« (BuKl 4); svojom svetošću nadilazi svoje sestre, ona je prva u tome pozivu, prednjači im. Njezin smeđi habit Gospođe siromaštine plodna je zemlja koju je Klara uzorala – evanđeoska zemlja kojom stupa povorka njezinih sljedbenica. Klara im prednjači poput stijega, suobličena Kristu raspetomu i uskrslomu, na kojega podsjeća i njezino svjetlosno ime. Svojom evanđeoskom novošću i odvažnošću svoje osobe, Klara također izlazi iz kruga društvenih i crkvenih struktura svojega vremena. Za nju ne postoji život u klauzuri i život izvan klauzure, nego život nutrine, prožet Duhom, i izvanjski život, neduhovan život. Klarin veo simbol je Duha Svetoga i duha njezine karizme koja se prenosi na njezine sljedbenice. One, uhvativši se za njezin veo (aluzija na Ilijin plašt i Isusove haljine) te držeći se međusobno za ruke, prenose jedna na drugu radost istoga poziva te »brzim trkom, laka koraka, ne spotičući se, da se ni prašina ne dotiče« njihovih stopala, »sigurne, radosne i hitre« lete (zaljubljeni lete!) »stazom blaženstva« (usp. 2PJa 12-13). Samostan Svetoga Damjana jest mjesto u kojemu je započeo Red siromašnih sestara, u kojemu je Klara najprije živjela a onda i sastavila vlastito Pravilo za sestre. Na pročelju samostana nazire se obris Svetodamjanskoga raspela, simbola Isusova poziva, povijesno upućenog Franji, a duhovno upućenog svakomu njegovom sljedbeniku: »Idi, popravi moju kuću koja se ruši!« Klara i sestre čuvarice su toga poziva i te uspomene u šutnji i sabranosti kontemplativnoga života kojega simbolizira čempres.
Siromašne sestre sv. Klare u Zagrebu, Požegi, Splitu i Brestovskom povjeravaju nas Bogu u zagovornoj molitvi, mole za vjernost u zvanju i za nova zvanja u Crkvi, evangeliziraju u jednostavnosti i siromaštvu svjedočenjem kontemplativnoga života i pozivaju mlade da slijede način života sv. Franje i sv. Klare. Dar su Duha Svetoga Crkvi.

- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.