subota, 28.08.2010.

Završne pripreme Hrvatske nogometne reprezentacije beskućnika pred odlazak u Brazil

Image and video hosting by TinyPic

Hrvatska nogometna reprezentacija beskućnika protekla se dva dana okupila u Splitu, gdje su održane završne pripreme pred odlazak na Svjetsko prvenstvo beskućnika u brazilskom Rio de Janeiru, od 19. do 26. rujna ove godine.
Projekt je podržao i šef omladinske škole Hajduka Goran Vučević.
Reprezentativci se okupljaju 16. rujna u Zagrebu, odakle će idućeg dana, predvođeni izbornikom Dadom Lelasom, koordinatoricom projekta Vilmom Mlinarić, te pomoćnim trenerima fra Jurom Vrančićem i Markom Piškurom, otputovati avionom u Brazil.
- 16:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 24.08.2010.

Franjevački svetac dana: Sv. Ljudevit, zaštitnik FSR-a - 25. kolovoza

Image Hosted by ImageShack.us


Sveti Ljudevit IX. bio je najodličniji predstavnik francuske kraljevske dinastije Kapetovića. Kao kralj vladao je mudro i pravedno, dajući primjer i potrebne strogosti i velike ljubavi te samilosti prema siromasima. Njega smatraju idealnim likom kršćanskoga srednjovjekovnoga vladara. Kralj se cijeloga života trudio oko mira u Europi, vodeći veoma pomirljivu politiku, a u želji za obranom svetih mjesta u Palestini sudjelovao je u VII. i VIII. križarskoj vojni na kojoj je, nalazeći se u Tunisu, zahvaćen kugom, preminuo 25. kolovoza 1270.

Ljudevit se rodio u Poissyju g. 1214. Francuski je kralj postao već g. 1226., u dobi od 12 godina, no zbog njegove maloljetnosti jedno je vrijeme mjesto njega vladala kao regentkinja njegova majka Blanka Kastilska, sveta i kreposna žena, koja ga je odgojila u pravom kršćanskom duhu. On je uvijek bio dubok kršćanin koji se ozbiljno trudio da svoje kršćanske dužnosti što bolje vrši. Bio je tipičan predstavnik onakvoga kršćanstva koje na vjernika stavlja velike zahtjeve i koje traži žrtve. Od majke je primio i vrlo uzvišen pojam o kraljevskoj vlasti.

Sveti je kralj Ljudevit ljubio Boga svim svojim srcem te nasljedovao njegove čine; kad je uvidio da je sam Bog umro iz ljubavi za svoj narod i on je više put svoje tijelo izložio avanturi iz ljubavi prema svome narodu. Da je htio, lako se od toga mogao osloboditi.ý U jelu je bio tako umjeren da ga nikad u životu nisam čuo govoriti o jelima, kako to inače čine mnogi bogati ljudi, već je dobroćudno jeo onu hranu što su je njegovi kuhari stavljali pred njega. Vino bi odmjereno razblaživao vodom, videći da bi ga ono moglo zanijeti.

Kralj je bio tako darežljiv da bi posvuda kuda je po svome kraljevstvu prolazio, dijelio obilnu milostinju siromašnim crkvama, bolnicama za gubavce, općim bolnicama, svratištima te siromašnim malim plemićima. Svaki dan bi davao obilno hrane siromasima ne računajući one koji su jeli u njegovoj sobi. Kralj je od ranog djetinjstva imao samilost prema siromasima i patnicima; i bijaše običaj svagdje, kuda bi kralj došao, da se u njegovoj kući nahrani 120 siromaha kruhom, mesom, ribom, da im se dade vina, i to svaki dan. U Korizmi i Adventu broj bi se siromaha povećavao. Više put se događalo da bi kralj sam posluživao siromahe stavljajući hranu pred njih, režući im meso te bi im na odlasku sam dijelio novac. Naročito bi u predvečerje velikih svetkovina posluživao siromahe sa svim gore spomenutim stvarima, dok sam ne bi jeo ni pio. Sa svim tim svaki je dan imao na ručku i večeri starih i hromih ljudi, dajući im od one hrane koju je sam jeo. A kad bi jeli, odnijeli bi sa sobom svotu novca što su je dobili. Povrh svega toga kralj bi svaki dan davao tako veliku i obilnu milostinju siromašnim redovnicima, siromašnim bolnicama, bolesnicima i drugim siromašnim zajednicama, siromašnim malim plemićima i plemkinjama, palim ženama, siromašnim udovicama i bolesnicima, onima koji zbog starosti ili bolesti nisu mogli raditi ni voditi svoj zanat, da bi se sve to jedva moglo izbrojiti.ý

Ideal je sv. Ljudevita, prema vlastitom priznanju, bilo poštenje.ý Kraljeva je pobožnost i nutarnja umrtvljenost sličila redovničkoj. Sudjelovanje u bogoslužju, misi, časoslovu sačinjavalo je velik dio njegova dana. Kralj se ispovijedao svaki petak, a ispovjednik mu je nalagao dosta oštru pokoru, koju bi radosno izvršio. Pričešćivao bi se prema tadašnjoj praksi samo šest puta na godinu: na Uskrs, Duhove, Veliku Gospu, Sve svete, Božić i Svijećnicu. Činio je to s najvećim poštovanjem.

Kralj je strogo postio u Adventu i Korizmi, između Spasova i Duhova, u predvečerje blagdana, u kvatrene dane, petkom. Često se tada zadovoljavao samo kruhom i vodom. Ideal je pokore uvijek bio prisutan u njegovu životu.

Kralj se bio oženio Margaretom iz Provanse i nježno je i odano ljubio. S njome je imao jedanaestero djece. Kako su mu djeca rasla, pridruživao bi ih k sebi u vježbama pobožnosti. Uvečer prije spavanja davao bi im spasonosne pouke i savjete.

Kralj je Ljudevit već za života uživao glas sveca. Svetim ga je proglasio g. 1297. papa Bonifacije VIII. Njegov je svetački život, doista, čudesan. Na kraljevskom prijestolju, u bogatstvu, u vođenju državnih poslova nastojao je ostvarivati kršćanski ideal svetosti i u tome je posve uspio. Toliko toga u njegovu životu još i danas može služiti za primjer. On je svjetionik koji svojim životom pokazuje put prema najuzvišenijim idealima. Sav je njegov život veliki ideal, pun poleta za ono što ima vječnu vrijednost.

- 14:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 17.08.2010.

Ljetni broj "Uličnih svjetiljki"

Image and video hosting by TinyPic

Od danas je u prodaji ljetni broj "Uličnih svjetiljki", prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu i srodnim društvenim temama, kojeg izdaje naše bratstvo. Riječ je o trećem ovogodišnjem, ukupno devetom broju, tiskanom u 5.000 primjeraka, kojeg se po cijeni od 8 kuna trenutno može kupiti na ulicama Rijeke i Zagreba iz ruku beskućnika-prodavača.
- 15:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.08.2010.

Proslava velike Gospe na Trsatu

Image and video hosting by TinyPic

Kao i svake godine, s posebnom se pripravom i duhovnim nabojem iščekivala današnja proslava svetkovine Velike Gospe na našem Trsatu, koja je kao i svake godine privukla veliki broj ljudi, mahom istinskih vjernika i Marijinih štovatelja u njezino Svetište na Trsatu.
Raduje cjelodnevno pomaganje braći franjevcima od strane naših sestara i braće, kao i framaša, u prijemu velikog mnoštva vjernika, s ciljem služenja Bogu i braći ljudima. Pomoć u kuhinji, suvenirnici, primanju misa, te čitanju i skupljanju milodara na svetim misama, nije moglo proći bez značajnoh učešća i članova FSR-a i Frame, na što smo uostalom i pozvani prema zavjetima koje smo dali.
- 23:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 11.08.2010.

Sveta Klara

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Uz izvanredan lik sv. Franje Asiškoga stoji i sveta Klara, koju je on osvojio i pridobio za ideal evanđeoskog siromaštva. Klara se rodila g. 1193. kao plemićka kći Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo obitelji. Bila je to jeftina računica kojom su se služile mnoge tadašnje obitelji ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu.
Međutim, Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budućnost i svoje zvanje. Zato je u noći nedjelje Cvjetnice g. 1211. pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i Silvestar. Ondje ju je obukao u smeđu tuniku sam Franjo, otprativši je u Bastiju, u samostan benediktinki, gdje ostade 15 dana. Zatim je prešla u drugi samostan, gdje joj se pridružila i njezina rođena sestra Janja, koja je također iz ljubavi prema Kristu, u želji da postane njegova zaručnica, pobjegla iz očinske kuće.

Image Hosted by ImageShack.us


Kasnije sv. Franjo smjesti Klaru i one koje joj se pridružiše uz crkvu San Damiano u Asizu, gdje kao u svojoj matici klarise, ženska grana franjevačkoga reda, ostadoše do dana današnjega. Klara je g. 1215. bila imenovana opaticom Siromašnih zatvorenih dama od San Damiana - kako su se prve klarise tada nazivale. Franjo im je tada izdiktirao prvo pravilo života, koje će kasnije biti nadomješteno pravilom Klare, ali sačuvavši brižno glavne Franjine misli. Glavna od tih misli je potpuno i brižno obdržavano siromaštvo, i to ne samo od pojedinih redovnica nego i od cijele zajednice.

Image Hosted by ImageShack.us


Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošću i razumijevanjem, no brinući se u isto vrijeme za redovničku stegu, osobito pak za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te činila oštre vanjske pokore, noseći na tijelu kostrijet, spavajući na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio da se mora poslužiti slamnjačom. I u hrani je bila veoma škrta prema sebi neprestano posteći sve dok je i na tom području Franjo kao njezin duhovni vođa nije priveo k mjeri.

Klara je po Božjoj milosti prema zacrtanom pravilu vodila svoju zajednicu pune 42 godine. Njezin je život bio neprestana propovijed sestrama, sjajno ogledalo za nasljedovanje. Kad su jednom Saraceni opsjedali Asiz te htjeli osvojiti samostan sv. Klare, ona, premda bolesna, dade se odnijeti na vrata noseći u ruci posudu, u kojoj se nalazilo Svetootajstvo. Saraceni se tada odmah razbježaše.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Klara je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253. Njezino je sveto tijelo kroz 600 godina počivalo duboko pod crkvom klarisa u Asizu. Papa Pio IX. naredio je da se svetičin grob otvori te iz njega pokupe relikvije. Kosti, a osobito glava sa svim zubima, bijahu savršeno sačuvani. Slikari prikazuju svetu Klaru u redovničkom odijelu s pokaznicom u rukama. Očito aluzija na čudo sa Saracenima.






- 15:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.08.2010.

Ususret Svetoj Klari

Image and video hosting by TinyPic

Treću godinu u nizu, povodom blagdana Svete Klare, hodočastili smo sestrama klarisama u Zagreb. Nakon molitve upoznali smo s epobliže s načinom života kćeri Sv. Klare, koje zatvorene u klauzuru samostana u naselju Mikulići predanom molitvom i radom nastavljaju životno poslanje njihove utemeljiteljice. Među 17 sestara klarisa u zagrebu od prije nekoliko dana je i bivša trsatska framašica Ida Duvnjak, s kojom smo podijelili radost susreta i življenja u franjevačkoj obitelji.
Nakon Mikulića, svetu misu proslavili smo u franjevačkoj crkvi na kaptolu, gdje nas je lijepo primilo kaptolski FSR. Iduća postaja bila nam je župa Kotari iznad Samobora, gdje nas je u tamošnjem samostanu dočekao fra Bernard Rubinić, nekadašnji pehlinski franjevac, dok smo na povratku za Rijeku posjetili braću pavline u samostanu Svetice.


- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 04.08.2010.

Riječki beskućnici i ove godine na malonogometnom turniru "Oluja"

Image and video hosting by TinyPic

Riječki beskućnici, sadašnji korisnici našeg prihvatilišta, nastupili su na revijalnoj utakmici protiv momčadi hrvatskih branitelja na malonogometnom turniru »Oluja« koji je kraljevički ogranak Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata u povodu Dana domovinske zahvalnosti četvrtu godinu zaredom organizirao na igralištu Marakana kod dvorca Frankopan u Kraljevici.

- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.08.2010.

Trsatska framašica Ida Duvnjak pristupila zagrebačkim klarisama

Image and video hosting by TinyPic

Obredom oblačenja na današnji blagdan Gospe od Anđela - Porcijunkule, u samostan sestara klarisa u zagrebačkom naselju Mikulići ušla je trsatska framašica Ida Duvnjak. U nazočnosti ostalih sestara klarisa te nekolicine trsatskih framaša, Ida je započela svoj cjeloživotni hod u drugom redu velike franjevačke obitelji.
Raduje nas da je tako već četvero članova Frame Trsat, od njezinog početka 1993., svoj život posvetilo služenju Bogu i bližnjima u samostanu fratara i časnih sestara.
- 20:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.08.2010.

Blagdan Gospe od Anđela - Porcijunkulski oprost

Image Hosted by ImageShack.us


U subotu, 2. kolovoza slavimo blagdan Gospe od Anđela, kao spomen na događaj koji se zbio toga dana u maloj crkvici Porcijunkuli u Asizu. Sv. Franjo Asiški, 1216. godine, nadahnut riječju Božjom i u molitvi od samog Gospodina Isusa Krista po zagovoru njegove Majke isprosio je milost potpunog oprosta što ga je papa Honorije III. potvrdio i odobrio, ponajprije za istoimenu crkvicu podno Asiza, a potom na sve franjevačke, pa onda i na sve župne crkve i svetišta po svijetu.

Pozvani smo doći na svetu misu te ispuniti uvjete za dobivanje potpunog oprosta.

Crkva za davanje potpunog oprosta na blagdan Porcijunkulova traži i neke uvjete: tj. da se od podneva 1. do ponoći 2. kolovoza pričesti na svetoj misi u crkvi, prethodno obavi sakramentalna ispovijed te izmoli Očenaš, Vjerovanje i molitva na nakanu Svetoga Oca. U tome je najvažnije raspoloženje duše, koja mora biti u potpunosti odlučna da odbaci svaku sklonost prema grijehu.

Svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu. Oprost od vječne kazne dobivamo u ispovijedi, a vremenitu kaznu okajavamo na zemlji (molitva, dobra djela) ili u čistilištu.

O POTPUNOM OPROSTU VREMENITIH KAZNI

U čovjeku postoji mogućnost da se ne otvori potpuno milosrđu Božjemu i da ne probudi dovoljno jasno i duboko potrebne osjećaje i odluke. Iz iskustva se zna da kod ispovijedi, daljnjeg sakramenta oproštenja grijeha, sudjeluje i čovjek svojim opredjeljenjem i kvalitetom obraćenja i kajanja. A vjernik u svojoj iskrenosti osjeća da nije nikad siguran da li je izrekao sve grijehe koje je počinio i da li ih je izrekao onako kako su oni u kontekstu zbivanja učinjeni. Već ta nesigurnost može pokorniku umanjiti radost sakramenta oproštenja. Nadalje, pokornik nije nikada siguran u dubinu i iskrenost svoga kajanja, tj. žaljenja počinjenih grijeha i u snagu obraćenja u vidu početka novog života s Kristom.

Fra Zvjezdan Linić
- 15:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.