Frozen https://blog.dnevnik.hr/frozen

petak, 28.11.2014.

I just wanna be happy

Miriše na snijeg.
U obitelji i među rodbinom već čujem razgovore o Blagdanskoj trpezi.
Mnogi nazovi prijatelji već planiraju doček Nove, puni su planova, donose novogodišnje odluke, okreću "ploče za 180 stupnjeva" i tomu slično a ja se pitam, čemu su toliko pompozni?
Čemu sva ta silna drama i tolike najave da će sljedeće godine možda napraviti nešto?

Nekako imam osjećaj da su mnogi, na van velike face, junačine, koje osobito dobro izgledaju na profilnim slikama, svojih facebook profila, dok su u životu zapravo nesretni i sami.

Ali nitko to ne smije znati? Što će reći susjedi, s kojima ne pričamo i frendovi iz osnovne s kojima se nismo ni čuli od osnovne, ako se uslikam bez šminke i u trenirci? Što će misliti o meni?

Ma koga briga?
Misliš živjeti zbog privida?
Ili misliš živjeti zbog sebe?

Ako smo svi toliko savršeni, tko su onda ovi obični ljudi koje svakodnevno susrećem na ulici?
Zašto većinom svi moramo nešto uljepšavati, donositi javno "važne odluke", šepuriti se k'o purani i stavljati naprlitane "selfije"?

Da se razumijemo, meni je taj popularni selfi odlična stvar kad želim zabilježiti trenutak, ali moram priznati da ni na jednom nisam savršena i rijetko imam šminku.

Glupo bi mi bilo šminkati se za potrebe fejsa kad ruku na srce u stvarnosti, tu žbuku rijetko stavljam na lice i furam svoj rakun look, jerbo od kad sam operirala kralježnicu imam podočnjake i čak su mi ponekad i simpa.

Hoću reći, da smo svi mi od krvi i mesa i volimo ljude koji su jednako tako stvarni. Ponekad maštamo o zvijezdama s tv-a ali izvan pozornice i oni su samo ljudi s rakun look-om i čini mi se da mnogo više cijene jednostavan, svakodnevni život no mi ostali.

Bit ću iskrena, nemam blagog pojma gdje ću dočekati Novu. Ako budem imala sreće imat ću gažu. Ako ne, bit ću doma uz vatricu u kaminu i mutavi punč za koji nikako da nađem pravi recept...

Znam koga ću kissnuti u ponoć i to mi je najvažnije.

"Biti sretan" - rekao je Lenon kad su ga pitali što želi biti kad odraste.
"Nisi shvatio zadatak" - rekli su mu tad.
"Ne, mislim da vi niste shvatili život." -odgovorio je.

Pronaći svoju sreću najvažniji nam je životni zadatak. To je obaveza koju imamo prema sebi i prema ljudima koji nas okružuju. To je najveća ljepota i bogatstvo koje možemo imati a nema trgovine u kojoj se može kupiti ni kreme kojom se može nanijeti... i to je jedina odluka koju moramo donijeti, sad odmah, a ne tamo "iza Nove godine"....

<	studeni, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (6)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Prosinac 2012 (14)
Studeni 2012 (6)

*frozen

...blog govori o nekim životnim trenucima, usputnim razmišljanima i dilemama
...kud će me ovo piskaranje i mozganje odvesti? tko zna.
...tko sam ja? Vrijeme će pokazati

Citati na ovom blogu...

...ako nije naveden autor izdvojenog citata, onda je autor citata moja malenkost :)

Cigančići

40 dag oštrog brašna,
40 dag čokolade,
1 margarin,
20 dag oraha,
20 dag šećera,
2 jaja,
2 vanilin šećera,
1 prašak za pecivo

Priprema:

Sve sastojke pomiješati.
Čokoladu narezati ili natrgati na komadiće, (izlupam je najčešće dobro).
kad dobiješ tijesto, oblikuj ga u male hrpice veličine oraha.
Peci 10 - 12 minuta na oko 200 stupnjeva.

Kad se izvade iz pećnice, moraju biti mekani.

Dobar tek!