četvrtak, 19.04.2012.
Ja te vidim, u snove ti dođem i gledam šta sanjaš, gledam kako spavaš…i slušam te dok snivaš, ljubavi.
Dok ova noć lagano tone u beskraj, a kazaljka na satu spokojno odbrojava vrijeme, pokušavam tu, na drugom kraju svijeta, da budem sretan što znam da postojiš, stvarno postojiš, ali si jako, jako daleko.
Kad bi bar bila malo bliže i ova bi noć manje boljela. Ali neka mila moja - kao što sve prođe - i ovo će proći, i vidjet ćeš – bit ćemo opet zajedno i biće lijepo kao prije.
Ljudi kažu da se vremenom svi snovi raspadnu ko trošne lađe i raspuknu kao baloni od sapunice... Polako, jedan po jedan... Ako se to i dogodi - valjda tad shvatiš da to i nisu ni bili pravi snovi, da je to samo bila iluzija sna, samo dodir magličaste žudnje.
Znaj mila moja - nema te crne sile zla koja bi mogla da se javi, pa da prestanem da te sanjam, da te želim, da ti pišem, da te iščekujem, da s tobom pričam do iznemoglosti, da te slušam kako simpatično vrtiš svoj naglasak, da te izluđujem svojim izjavama, da te čekam da mi pričaš o ljubavi, o pogledima na svijet, da mi "otvaraš oči", da mi nježno šapućeš i da me tiho voliš, onako bez riječi o ljubavi, da me tiho voliš, samo bojom svoga glasa., da me voliš kao ja tebe što volim.
Nema te stvari koja bi mogla da baci u sjenu sve ono lijepo što smo jedno drugome rekli, kroz što smo prošli, što smo doživjeli i što smo podijelili jedno s drugim.
Ne boj se sunce moje - ne mogu nemiri ono što može spokoj.
Ne pogađa sreća - koliko boli tuga.
Nije sutra ni crnije, ni bjelje - nego što je bilo svako juče....
Uvijek je nekako. I uvijek se može... I dalje se mora.
Potpuno razumijem svaki tvoj oprez. Svaku tvoju stanku. Svaki tvoj strah. Svaku tvoju ranu. Svaku tvoju bol. Svaku tvoju nesreću i svaku tvoju tugu.
Svi mi imamo pravo na neke svoje tišine. Na neke svoje neizliječene rane, na neke svoje patnje i na neki svoj tihi i nijemi mir.
Postoje neke stvari o kojima se šuti. O kojima se ne priča nikom.
I neke o kojima se priča.
I neke o kojima se priča samo prijateljima.
A postoje samo one koje pričam s tobom, ljubavi.
Znaš, duboko sam uvjeren da je i tvoja i moja čitava nesreća u tome što smo se rodili na pogrešnim mjestima. Da smo kojim slučajem svijet ugledali na drugoj strani svemira sve bi bilo drugačije. Sve ovozemaljske patnje bi nam bile daleke i svi problemi nepoznati i tuđi.
Na to ne možemo utjecati niti se to da promijeniti.
Možemo jedino da se iz sveg srca trudimo da pronađemo one naizgled male i beznačajne sitnice koje boje život nježnim tonovima i uz koje će nam možda biti ljepše i lakše da preživimo ovo malo što nam je još ostalo da odživimo....
Znaš, svi smo mi iz neke ljubavi rođeni. I tako je počelo. Dat nam je ovaj život na poklon, kao listić za tombolu. Možemo puno dobiti, ali ne moramo. Možemo sve izgubiti, ali ne moramo. Sreća uvijek ima dvije strane - sjaj i tugu. Nikada još nisam sreo nekog tko je nenormalno bogat i bezgranično sretan. Ali znam mnoge koji su tako siromašni, a imaju tako velike radosti...
Znaš, kad god ti pričam o sreći osjetim se pomalo nesretnim. Valjda shvatim da je sreća o kojoj sanjam tako nedostižna.... I to me rastuži....
Svako ima nekog koga voli.
Ja imam tebe. I ti imaš mene.
Zar to, za početak, nije dovoljno da krenemo dalje, tješim se.
Svako ima nekog koga nema.... I koga žali. I bez koga mu je teško.
I koga ne može nitko i ništa vratiti. I bez koga se život ponekad učini težak. I siv. I nemoguć. I uzaludan...
Ali ni to se ne da izmjeniti...
Mi moramo ići dalje. Svaki dan odživjeti kao da je posljednji.
Ne zaboravi ljubavi moja - uvijek postoji neko tko te čeka na kraju puta. Na kraju dana, na kraju svega. Uvijek...
Uvjek postoji neko tko te voli baš takvu kakva jesi, tko te baš takvu prima, kome si baš takva draga... Uvijek postoji neko tko te želi saslušati, tko samo čeka da nešto kažeš...
Ja znam da si ti jedna velika i čista duša. I znam da me voliš.. I znaš da te volim..
I znam da ovu samoću i daljinu moram izdržati.
Ja te vidim, u snove ti dođem i gledam šta sanjaš, gledam kako spavaš…i slušam te dok snivaš, ljubavi.
Volim tvoje varljive dane, tvoje razbarušene misli, tvoja pomiješana osjećanja, tvoje nježne riječi, tvoja brižna i čežnjiva pitanja kad sam neraspoložen.
Volim tvoje izgubljene snove, tvoje ispreturane emocije, pomalo stidljive ljubavne izjave, pokidane iluzije.... Tebe cijelu, takvu kakva jesi, kakva si stvorena, kakvu te znam....
I sad vidiš, dok ispijaš prvu jutarnju kavu čitajući ovaj post - u ovoj dalekoj noći, poput one tako davne i obične listopadske noći - tu sam, s tobom, i tako snažno mislim na nas. Nema te sile koja mi te može ukrasti iz srca.. Ni provalije vremena i prostora koja vječno može da nas dijeli.
A volio bih s tobom vječnost da podijelim. Možda čak i više od toga: mali komadić raja. Da odmorim malo dušu.
Želim ti dobro jutro, ljubavi moja nježna...
I šaljem poljubac za sreću, za dobar i lijep dan.....
Svaki novi dan....
- 23:16 -
