petak, 29.07.2011.
Mojoj Sunčici...
Ti si ta čijeg mi dodira nikad dosta nije... Ti si ta zbog koje se moje srce smije... Ti, čije nježnosti ja trebam i bez tebe života nemam... Ti, koja me ljubiš sa strašću za koju do sad nisam znao, i tvoje oči koje vide duboko u moju dušu, za njih bi sve dao... Ti činiš da stvarnost postane ono što su nekad pusti snovi bili... Iza tebe sreća ostaje... Ti si moj život i moja istina... Ti si mi ljubav jedina...
HVALA TI ŠTO SI UZ MENE, HVALA TI ŠTO MI PRUŽAŠ NAJLJEPŠE TRENUTKE U ŽIVOTU I HVALA TI ŠTO MI PRUŽAŠ BEZGRANIČNU LJUBAV... I... HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ... JEDINA MOJA SUNČICE.
P.S. Danas je nekako poseban dan....provodim ga u strepnji, osluškujem svaki zvuk i gledam prema zgradi na brdu. Baš se fino vidi s mog prozora. Danas je nekako poseban dan jer točkica završava svoje putovanje...i sve se mjenja a opet ostaje isto...zar ne živote moj....kad ću te vidjeti? ......pitam se KAAAAAAAD! Volim te...
- 11:40 -
