MOME DUBROVNIKU
photo: Đani Bulić
Kameniti grade,
u povijesti znan,
proklete te noći
ostao si sam.
Utihnuo je tvoj
tisućljetni mir,
zanijemješe zidine
i u njima puk,
svetog Vlaha pjesma
i zelenaca zvuk…
Orlando je plak’o,
Katedrala tiha,
Stradun prazan, ranjen
i gorući žal,
pjesmu tužna stiha
jecao je val.
Htjeli su te mnogi
svojatat u svemu
rušeći tvoj ponos
i ljude u njemu.
A oni su dali
sinove za tebe,
za slobode poj,
da bi opet, Grade,
bio samo svoj.
Kameniti grade,
slava im i hvala
za vraćenu vjeru, pjesmu,
za ljepotu žala.
I sada te neki
mrze, truju, blate,
ali oni ništa
nisu dali za te!
Plemeniti Grade,
u povijesti znan
zavjet nek’ se čuje:
Nikad više sam!
Ponosita puka,
plemenita roda
neka vječno živi
tvoja sloboda!
Franka Fani Kohn/Hrvatsko nebo
http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/10/01/franka-fani-kohn-mome-dubrovniku/