GREŠNICOM NEKAD SU ME ZVALI
slika: digital artist
Grešnicom nekad
mnogi su me zvali,
što nemam onog
što kraj mene spava,
što mamuran se budi
i novac mi dava,
mužem i ocem
(da bi bili sretni ljudi)
trebah ga "častit",
a dijete je, naše, želio ubit!
Prsten i potpis...
za koga i zašto?
titulu žene il'
pokriće jasno?
Ne, sama ću koračat'
u životne ralje,
sama se borit'
i krenuti dalje...
Da gledam kako prati
dijete kao kaznu,
da se smije
ne ljubeći mene,
proklinjuć' vječno,
u meni, njegovo sjeme,
žaleć' što ne spava kraj
voljene žene?!
Ne želim i ne mogu
obraćat' se Bogu,
jer sudeći majku
koja rodi dijete
pitam se:
što to govore knjige svete?
Il' se tumače
kako tko želi,
kako "moćnici" su htjeli?
Sama ću se budit',
probdjeti noći
(plakat' u samoći)
i ljubavlju za dvoje
čedu mom pomoći,
podignuti glavu
i čekati...(znam)
za nas dvoje
ljubavi ruke
koje će zgazit'
lažnu sramotu
moje duše muke
i morala sram.
Tko je grešan
neka sebe vidi
u zrcalu vlastitoga puta
i onda nek se stidi,
osuđujuć' druge
peru svoje grijehe,
sliježu podlo rame,
odraz svoje svijesti
nek' prihvate ljudi,
ako to ne žele
onda nek se...srame.
http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-7673-43-7
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
