Možemo mi bolje !

subota , 17.05.2014.

Na ovu malu, napačenu Bosnu i Hercegovinu pored svih problema nakomila se i kiša.
Sa ovim nemoralnim,nevaspitanim i što je najgore neobrazovanim vlastima se nismo mogli izboriti do kraja a sad su nam tu i novi problemi.
Ipak,da li je ovo neki znak ?
Jedno je sigurno,nakon što se ovo nebo nad nama smiri i smiluje,ostaće još veći jad,veći broj ljudi koji su preživjeli toliko nesreće da više ne vide izlaz,jednom riječju - ostaće još veće sranje.
Da ne pričamo o odronima,o evakuaciji,o nesposobnosti (čast izuzecima) da pomognu vlastitom narodu.
Gdje je tu pravda? Demokratija ? Imamo li pravo više i živjeti ?
Protesti nam nisu uspjeli,i danas se pitam zašto. Možda smo prerano odustali,trebamo je smirenije,pametnije...Pamet,to je jedino što nas može izvuči iz ovog belaja. To je jedino što nas može izvući iz ovog belaja.
U gomili nesposobnih,mi mladi sebi tražimo uzore,borbu,slobodu... a opet uvijek udaramo glavom o zid,i ponovo,svaki put jaće.
Znam da neki studenti nisu smjeli na proteste, jednostavno je zabranjeno (jedino ako si lud da zbog toga izgubiš godinu) i sad ovo.Skačem s teme na temu,ali sve se skupilo.
Kiša je stala,očekuje se poboljšanje vremena.
I pitam se gdje ćemo onda biti.Čekati da se još nešto desi da bi pogledali dnevnik ili pak dali neki iznos u humanitarne svrhe. Ne ide to tako,nije dovoljno.
Upravo sad,kad je najgore,treba da se djeluje,da se digne ovo poštenog svijeta.
Kad izvlačim ljude iz vode nije bitno da li se zovu Marijo,Ivana ili Ahmed.
Svejedno je,život je život. A mi svoj trošimo i trpimo.
Ja vas pitam... do kad ?
Ovo je moja Bosna.. prkosna. Bila je to,a sad...
Ma čitav Balkan se kupao u govnima, a sad se kupa u bujici vode. Da li je to dovoljno.
U Bosni već više od 20 života,20 života dok ti sjediš i gledaš,možda se čak i ne osvrneš.
Na kraju sve nas slijedi isto,svi ćemo pred istoga Boga ! I zato mi nije jasno gdje je ljudima savjest.
Zar mladima nije dosadio Facebook i ostale gluposti. Zar smo stvarno toliko plitki ?
Ima ba u Bosni i Hercegovini još humanosti,ima srca... to nam dokazuju primjeri svaki dan.
To nam dokazuju više stari nego mi mladi,oni koji su okusili sve strahote još uvijek nalaze nadu i snagu.
Pišući ovo samo se nadam da će doći do nekog,bar nekog.
Nije bitno šta drugi misle,već ono što osjećaš... dosta smo bili kukavice.
Sigurna sam,dok god ima ko slušati i boriti se ima nade. A znam da vas ima,nemojte bježati od sebe,vi ste mladi,vi ste budućnost.
Znam da se bojite,ipak čovjek u sebi može ubiti sve ali uvijek ostaje strah. I treba se bojati,posebno toga da sad ljudi umiru,plaču a ti sjediš u udobnoj stolici i ne mariš. To je bolesno.

Jer naša budućnost ne zavisi od mračnih sila,vlasti...ni od mene,nego isključivo od vas svih ! Nemaju pravo da nas ušutkaju.
U mojoj općini mladi se već organiziraju da bi pomogli,učinite to i vi.
Ma ne dajte se ljudi.Gamadi je bilo i biće,ali gdje su one pametne glave,bistre i spremne za bitku.

Ovdje ne postoji moj život,ne postoji smisao već samo HAOS ! I baš u tom haosu ne smiješ da si u frci,ne smiješ da sidepresiji... TO JE JEDINA ŠANSA DA NAPRAVIŠ NEŠTO NOVO !
JER AKO VEĆ ŽIVIŠ,ŽIVI K'O ČOVJEK,A NE K'O HAJVAN !


P.S. Neka ne ostane na ovome,probaj. Ostaje nam prkos i ponos... mi nemamo šta izgubiti. Zato smo jaki !


* Azra Z.

Pozitiva !

nedjelja , 11.05.2014.

Razmišljajući o životu postajem svjesna da je to samo još jedna borba u kojoj mi ne možemo biti pobijednici... ali moramo biti borci.
Ali ipak,u ovom svijetu u kome smo samo igračke treba pronaći razlog za sreću.Treba živjeti!
A šta nam drugo preostaje ? Putevi sudbine će nas odvesti Bog zna gdje i upravo zbog toga moramo pronaći sebe.
Pronaći sebe u prirodi... stopiti se sa nebom,osjetiti vjetar s juga,uživati u letu ptica.... Pogledati nebo koje smiruje dušu.
Jednostavno je,samo trebamo pronaći tračak svoje sreće. A to uveliko zavisi od nas. Jer šta vrijedi život ako se ne borimo,to je kao vino koje čuvaš ali nikad ne probaš.
I samo se treba stopiti sa svim oko sebe,sa svijetom da bi na kraju postali dio njega... i negdje duboko u našim dušama znat ćemo da nikad nismo sami. Jer ne postoji samoća,samo beskrajne granice naše sreće koju sami odabiremo izlaskom sunca svakoga jutra.


Evo par slika sa izleta od nedjelje wink











I ne zaboravite,samo pozitivno ! :*

Rebel With A Reason :D

Oznake: priroda

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se