~ Forever Young ~

subota , 06.09.2014.

_________________________________________________________
Danas sam uhvatila sebe kako pjevušim staru melodiju.
Nisam se mogla sjetiti tačnog teksta...
Nije ni bitno,to je ona melodija od prije 10 godina i više.
Pjevala sam je trčeći livadama ili tumarajući prašnjavim ulicama svoje mladosti. Kad sam bila dijete.
I gledam Mali šlager,brzo nađem i tu pjesmicu. I onda se sjetim. Naših nada,nevinih želja,pogleda na svijet.
Tada sam već znala mnogo o svojoj zemlji,znala sam da je tu nedavno bio rat. I vjerovala sam da će moja budućnost biti bolja.
Sada na pragu punoljetnosti,znam da je sve bila samo laž.
Neću da spominjem kako današnja djeca drugačije provode godine rane mladosti. Meni je žao. Ni moje nisu bile savršene. Ali kad pogledam,svake nove su sve gore.
I tad smo,dobro se sjećam znali za probleme. Početkom 2000. činilo se i nama djeci,kao i starijima,da ćemo uspjeti.
Sad gledam ovu državu,ovu Bosnu. Hercegovinu. A osjećam samo bol.
I zatvorim oči,da bi barem na tren opet vratila nešto što se zvalo nada,ljubav i sreća. Ali traje prekratko i opet nas čeka samo teška realnost koja ne štedi nikoga. Bilo smo mi bistra djeca,pametni prije škole,najbolja generacija u osnovnoj... i pitam se zašto nam to nije bilo dovoljno. Da li su stvarno morali da nam poruše snove koje smo gradili godinama,polako i detaljno. Ne .
Kad smo bili pri vrhu,neko je reko :"Ruši !" I sve je nestalo za sekund,kao da nije ni postojalo. Ali postojalo je i postoji još uvijek u nekom zabačenom kutu moga srca.
Kažem bili smo djeca koja su trebala promijeniti sve,i trebali su nam dati šansu za to. Vjerovali smo naivno i čvrsto u ideale naše mladnosti,u slobodu koja je tako lijepo zvučala kada bi se izgovarala glasno.
I iskreno,možda i sad vjerujem.
Znam, ja sam prokleti idealist. Ali ipak u meni živi još jedan mali buntovnik, jedan borac. I da; jedan dio mene vjeruje da još nije gotovo,iako je sve samo gore, taj dio mene me budi. Ponekad. Ne često.
Samo da mi taj tren da do znanja da sam drugačija,da se ne predam.
I koliko god se trudila i odrastala,to dijete živi u meni. I čeka. A šta, to još uvijek ne znam.


_______________________________________________________




Rebel With A Reason

Oznake: nostalgija

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.