|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
''Hrabrost je strah koji je izgovorio molitvu.''
(K.W.Baker)
Ovo je blog jedne djevojke koja ne zna što želi…
…niti je vidjela išta u životu što bi bilo vrijedno življenja….
…ona mijenja uloge….
…ona živi u filmovima i svaki put je druga osoba…
…još uvijek nije stekla svoju pravu osobnost…
…ako ju želite upoznati čitajte njezine postove….
….možda s vremenom nekto shvati njena lutanja, maštanja…
''Istina rečena s lošom namjerom gora je od svake laži.''
(W.Blake)
Atena
Apolon
Mojre
Tanatos
Artemida
Hodam. Ili se priroda oko mene sama miče.
Sjena tamnih boja prešla je preko svega.
U daljinu. Nema mu kraja.
Tražim ljudska lica. posvuda.
Ne želim biti unikat.
Hodam. Ili se priroda oko mene sama imiče.
U magli (kroz koje su sjene tamnih boja prešle)
uviđam nešto.
Ali ne. To nisu ljudska lica.
To su samo maske.
Maske dvoličnih ljudi.
Hodam. Ili se priroda oko mene sama miče.
Gledam samo u svoje korake.
Udarih glavom.
U ravnini mojih očiju golema su prsa.
Pogledah gore. Ljudsko lice. Da.
Ono se topi u temperama tamnih boja.
I nestaje.
Hodam. Ili se priroda oko mene sama miče.
Strah me.
Plačem.
Moj život prolazi. A ja u strahu plačem.
Više ne hodam. Niti se priroda sama miče.
