With flowers in my hair ... http://blog.dnevnik.hr/flowergirl

utorak, 08.07.2008.

Mislim da sam se preselila

Nakon 70 objavljenih postova, jedne skice i jednog otpada, napokon sam odlučila preseliti se na drugi blog. Novi početak? Pa ne znam baš...

Nisam ljubitelj povišestručenih ega na blogovima, ali ne mogu si pomoći. Gledam to s dvije strane: ne bih htjela da moji prijatelji, kolege i znanci čitaju neke od stvari koje sam ovdje pisala. Zapravo, mislim da se većina mojih struja misli ne tiče velikog broja ljudi koji me znaju ili barem misle da me znaju. A opet, nastavim li ovdje pisati, uvijek ću tajiti neke stvari iz svog života kako ne bi neki slučajni čitatelj zbog previše danih detalja uočio: "vidi stvarno, to je ONA!" i obznanio to svijetu ili barem na virtualnoj fakultetskoj oglasnoj ploči... Obrisati sve ovdje do sada napisano i nastaviti dalje isto mi se ne čini kao neka solucija.

Pogledajte samo ovaj prethodni post: tko? što? gdje? kada? zašto? kako? Previše nepoznanica. Uostalom, uzmemo li u obzir koliko često pišem i koliko je ljudi redovito čitalo ono što sam pisala prije (radi se o jednoznamenkastom broju koji teži k nuli :)), bilo je jasno da će se ovo prije ili poslije dogoditi...

Imam namjeru redovito pisati na novom blogu, mislim, ja jednostavno volim blog, volim pisati, trenutno sam u posebnoj prokrastinacijskoj fazi i imam više inspiracije, a i kao što rekoh, blog je moja garancija za psihološku ravnotežu.

Nova verzija mene - Flowergirl Reloaded - s više egzibicionizma... je li to moj novi blog? Vidjet ćemo.

Jesam li se stvarno preselila? Ne mogu sa sigurnošću reći da je ovo stvarno moj posljedni post na ovom blogu, ali kad se već opraštam, očito nemam namjeru ponovno se vratiti.

Hvala svima koji su pratili ovaj moj "alter ego", vjerojatno iskreniji od mog pravog ega... A ako me poželite tamo gdje se selim čitati i dalje, napišite to u komentaru ili pošaljite mejl... I da, naravno: moj će vas novi "alter ego" s cvijećem u kosi čitati i komentirati i ubuduće.

Pozdrav

Flowergirl

08.07.2008. u 21:20 • 2 KomentaraPrint#^

srijeda, 23.04.2008.

Da, davno je prošao Uskrs

Stvari su se zalaufale. Nije da ne stignem pisati, jednostavno se ne sjetim, a i ne znam što bih. Čitam blog.hr i vas blogere relativno redovito. Ali sama da nešto napišem teško mi pada.

Pa da nabacim nekakvu retrospektivu.

Kradem dane dok još mogu, uživam, nije mi loše u inozemstvu. Daleko od mame i tate, učim kuhati i ostale house-chores, sjeda mi grižnja savjesti svakodnevno jer još uvijek nisam razriješila sa svim ispitima i diplomskim. Već mi je sada žao što ću se morati vratiti u sivu realnost. I dalje ne znam što mi budućnost piše (ne znam što ću u listopadu, ali znam što bih htjela - opet u inozemstvo). I tako...

Kad bolje razmislim, predugo sam izbivala s bloga. Blog je moja garancija za psihološku ravnotežu.

Propustila sam vam ispričati priču o obnovljenim starim prijateljstvima i kako ih je zapravo teško zaista obnoviti, o polovičnim novim prijateljstvima i kako ljudi s kojima živiš nisu nužno i ljudi koji te razumiju, o jednoj od najboljih frendica koja je isto uzela put pod noge i otkad je daleko, daleko uopće se više ne javlja. "Ne stigne", kaže njena mama (e ovdje stvarno nešto ne štima - više se s njenom mamom čujem nego s njom!) A ja pišem svakih 10-14 dana kilometarske mejlove i nalazim se s ljudima aranžirano na chatu kako ne bi pomislili da ja sad imam nove prijatelje, novi uzbudljivi život u koji se prijatelji doma ne uklapaju...

Propustila sam vam ispričati još jednu totalno neinteresantnu priču o učestalom déjŕ-vu događaju koji se svodi na ono da nakon svih oženjenih, zaručenih, zauzetih, gej, nezainteresiranih, napornih i ostalih tipova ja još uvijek nisam naučila ispitati nečiji status na vrijeme, nego samo pogledati je li naveden na onom blesavom Fejsu.

Nije mi baš loše. Novi svijet i jedinstvena prilika za istraživanje istog. A i nisam se tako daleko maknula od Zagreba...

U biti, opet mi je sinula ideja da se preselim na javni blog (onaj na kojem pišem jedan post godišnje) pa da kako spada iznesem dogodovštine i iskustva. Ali nekako mi se ne da. Teška neka bolest, ta lijenost ili pak kreativna blokada.

Pozdrav

Flowergirl



23.04.2008. u 21:45 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 24.03.2008.

Sretan Uskrs

Želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs Image Hosted by ImageShack.us


Iako se čini kao da na ovom blogu čestitam isključivo nekakve blagdane, to je zapravo posljedica u prvom redu nekih tehničkih problema kod mene u posljednje vrijeme. U drugom redu to je posljedica stresa. Ne biste vjerovali, ali jedno 10 dana nisam čak niti pomislila na blog (to mi se još nije dogodilo Image Hosted by ImageShack.us) Stvarno velik stres...

24.03.2008. u 16:49 • 5 KomentaraPrint#^

četvrtak, 14.02.2008.

Sretno vam Valentinovo

Kad bolje razmislim, svadbe su veliki rođendani, a Valentinovo rođendan u malom. Cvijeće, kolači, pokloni... Nije li to, zapravo, divno? I to čak i za promatrače? cerek

14.02.2008. u 17:37 • 2 KomentaraPrint#^

subota, 09.02.2008.

Nakon dosta vremena

Ovoga puta nije bio posrijedi kreativni zastoj. Krivi su bili tehnički problemi. S druge strane, ne mogu garantirati da bez tehničkih problema ne bih imala kreativni zastoj.

Gdje sam ono stala...

Pouke za novu godinu. Na novogodišnjem dočeku naučila sam barem 3 vrlo bitne stvari:
1) Treba izbjegavati tipove koji piju.
2) Vidi pod jedan.
3) Vidi prethodno.
Iako se na prvi pogled čini da je riječ o istom, vjerujte mi, nije. Naime, pripiti/pijani ljudi mogu ostaviti na vas 1. fizičke, 2. psihičke i 3. emocionalne posljedice. Fizičke osjećam redovito u obliku boli u nozi, psihičke mi se vraćaju svaki put kad pogledam fotografije s dočeka, a emocionalne potiskujem u međuvremenu s popriličnim uspjehom.

Traktat o mami. Zapravo, ne sjećam se više što sam točno htjela ovdje napisati. Vjerojatno da mi majka pokušava utjecati na sve segmente života, krećući od frizure, odjeće, obuće, kozmetike, preko toga kako trebam provoditi dan, kada dolaziti kući i koliko se često javljati ako se vraćam iza ponoći pa sve do načina na koji trebam reagirati na okolinu i poimati svijet oko sebe. Naravno, moja mama ima najbolje namjere (a dobrim namjerama popločen je put znamo kud). Problem je taj da to nisu savjeti, to su spasonosne sugestije koje se moraju prihvatiti jer je inače posrijedi duboko nepoštovanje s moje strane, ignoriranje "konstruktivne kritike", a kada se na nešto požalim, onda je moje nezadovoljstvo zapravo posljedica "neprimanja savjeta".

Digresija. Na svu sreću, uskoro se selim. O čemu se točno radi drugom prilikom.

Traktat o tati. I dalje ne znam kako će točno izgledati moja bliža budućnost (recimo listopad 2008. na dalje). Ima par mjeseci kad me tata uhvatio ispitivati da što ja sebi mislim, kad ću ja diplomirati, kad ću se zaposliti itd. Imam li ja predodžbu o tome kako će izgledati moje naredne 4 godine života. Izvukla sam neki stari plakat, okrenula ga, prislonila na televizor, nakon natezanja tata je televizor i ugasio, uhvatila boardmarker i skicirala lentu vremena, u detalje iznijela za svaki period plan A i plan B, navodila raznorazne nazive tvrtki u kojima bih tražila praksu vani, nazive stipendija za koje bih se prijavila ako mi se pruži prilika postdiplomskog vani - kako bih bila što uvjerljivija, uzimala u obzir i negativne ishode svih solucija itd.
Moj otac se i dalje ne može pomiriti s činjenicom da ja želim nastaviti školovanje u inozemstvu. Njegov idealni nacrt jest da čim prije diplomiram, da se zaposlim, iselim ili ne (ne znam što je u njegovim očima bolja solucija: da plaćam podstanarstvo kod kuće ili da odem od kuće). Neki dan mi je predbacivao da kako ja to već 7 godina studiram?!? U mom brojčanom sustavu 7 je puno više od 5 i pol. Osobito uzevši u obzir koliko mi studij traje te da mi je trenutak diplomiranja trenutno strogo određen s 2 stipendije (jedna određuje najraniji, a druga najkasniji trenutak diplomiranja). I ne tvrdim da sam se tijekom zadnje godine iskazala na fakultetu, ali bar bi moji ukućani trebali razumjeti da i nisam baš u nezavidnoj situaciji s obzirom da mi institucije diktiraju kada diplomirati, gdje i kako brzo se zaposliti, koliko dugo tamo raditi itd. Svi žive moj život osim mene same.
Mislim da je njegova frustracija da bih mogla i tijekom postdiplomskog biti financijski ovisna o njemu. Iako je meni jasno da on za to para nema. Iako ja s tim uopće ne računam. Osim kad se pitam može li mi postdiplomski ovisiti o kreditu za kojeg trebam jamca - a iskreno, mislim da mi tata jamstvo ne bi potpisao (ili bi napravio čitavu paniku zbog toga i još mi dugo predbacivao). Naravno, mama ne pomaže nimalo kada kaže "pa naravno da će ti tata financijski pomoći, tome služe roditelji"... A kada kažem da ja ne želim biti financijski ovisna o njima, onda se mama uvrijedi...

Valentinovo. Ove godine odlučila sam slaviti Valentinovo. Nije da imam s kim. Jednostavno sam odlučila promijeniti strategiju. Umjesto ignoriranja, preziranja i iziritiranosti Valentinovom, ove godine ga slavim. Vjerojatno sam tom namjerom popustila pred komercijalizacijom Valentinova, ali teško je uvijek biti kontra.
Ove godine poštedjet ću vas predvalentinovskih priča o svojim luzerskim neiskustvima tijekom prošle godine:
onaj koji me nije pozvao na rođendan, jedan pripiti, jedan s kojim se dopisujem - iako ga nikad nisam srela, jedan kojeg sam srela - ali zapravo nisam nikada imala prilike s njim razgovarati, drugi pripiti i onda opet onaj koji me nije pozvao na rođendan. Mislim da mi je ovo već druga nominacija za Bridget Jones.

Pozdrav

Flowergirl

09.02.2008. u 14:18 • 3 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< srpanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Tko je Flowergirl?

Zagrepčanka u 25. godini.
Sve dalje i dalje od diplome.
Pomalo podvojena ličnost.
I što je najbitnije: svjesna (poput Matissea) da uvijek postoji cvijeće za one koji ga žele vidjeti.


Opis bloga

When the head of state didn't play guitar,
Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything

I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair

[All]

Iz arhive



o Blog i ja
o I opet FloraArt
o Što je muškarac bez auta
o Kad narastem bit ću televizor
o Apstinencijska kriza ili kako preživjeti kvar televizora
o Zašto sam Flowergirl
o Pet stvari koje još niste saznali o meni
o Strpljen-spašen (penzioner)
o With faded flowers in my hair
o Kad već političari lažu, vjerujte crtanim likovima
o Kako sam postala voajer
o Žene, žrtve mode: 10 sigurnih znakova da robujete modi
o O dokumentarnim sapunicama i (ne)posvajanju unuka
o Seizmološka aktivnost mog života

Brojač


Free Counter
Free Counter


Kontakt


Moja e-mail adresa

Shortcuts


Filozofica
Hrvoje
Mary
Pegy
Alan
Run
Sinke
Bosa pjevačica
Eugen

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se