Flat Finder

Što ima novo?

Potraga se nastavlja, i dalje pregledavam ponudu, zovem, obilazim. Uključio sam i Internet siteove u popis, ima nekih prastarih koji su dizajnirani tamo sredinom 90-ih i nitko se ne trudi obnoviti ih tako da njih ni ne gledam, ali ima novih koji su fakat OK.

Za sada me se najviše dojmio, jer ima najviše oglasa, puno slika i tu famoznu kartu gdje se vidi gdje je točno stan (iako neki oglasi to nemaju, ne kužim zakaj , meni fakat pomaže) KupiProdaj!, a uz to sve gratis! I friška ponuda, pa ima valjda preko 150 novih stanova dnevno (barem koliko ih ja gledam, možda sam samo naletio)! Ima još nekih sajtova, čak i **beno dizajniranih, ali imaju mizernu ponudu. Jedino što me muči je da imaju too much agencija, barem za mene koji ih trenutno izbjegavam .

Jedina je banana što sam morao malo smanjiti tempo potrage. Ova potraga za stanom uzima mi više vremena i energije nego što sam mislio da hoće.

Počeo sam se pitati koliko je pametno bilo dio godišnjeg odmora utrošiti na to. Loša?

I još jedna stvar vezana uz to. Kaže mi kumpić, koji je auch u potrazi za stanom, pričicu koja me je zaintrigirala (pogotovo kada znam da GUBIM SVOJ GODIŠNJI!!!). Naime, on je također odlučio riješiti svoje famozno 'stambeno pitanje', ali in a bit different manner.

Frajer je nazvao par 'agencija za promet nekretninama' sa popisa tvrtki koje su potpisale pravila poslovanja posrednika u prometu nekretninama udruženja poslovanja nekretninama pri HGK. I rekao im nešto u smislu: 'Želim takav i takav stan na toj i toj lokaciji u rasponu cijene od do. Molim vas kontaktirajte me radi razgledanja odgovarajućih stanova'.

I legenda im još veli da ide na godišnji i da ga ne zovu prije nego što prođe tjedan dana. Kaže da za tih 2 – 3% kupuje kvalitetnu uslugu, pomoć pri papirologiji, a njemu ostaju živci i vrijeme. Kol'ko ga poznajem mislim da je to sve dobro promislio i da mu neće biti žao… nadam se.

Of kors, zainteresirao sam se za taj popis agencija (obzirom da enormne količine vremena i ostaloga trošim na traženje, zvanje i, opet, ostalo) koje bi trebale biti provjerene i koje posluju po pravilima struke. Dao mi je link
Pa i vi pogledajte. Biti će u URL boxu.

Naravno, kako se i tu mogu naći crne ovce, dao mi je još savjet kako se može vrlo jednostavno provjeriti da li je agencija koju ste odabrali ozbiljna ili ne.

Also - potrebno je pregledati ponudu dotične agencije (again – kupoprodavači i tu kickaju ass - nađite neki stan koji vam je OK i kliknite na tipku 'oglasi istog oglašivača' i voila! ako je agencija, svi su stanovi tamo, genijalno) i odlučiti se za jedan stan, nazvati agenciju i pokušati dogovoriti razgledanje. Ukoliko vam oni odmah predlože termin to znači da imaju sklopljen dogovor (ugovor, ekskluziva, kužiš?) sa vlasnikom i da mogu bilo kada dođi na razgledavanje s potencijalnim kupcem. Ako ne mogu odmah dati termin, ako «nisu sigurni da li je taj jedan termin slobodan…» onda znači da oni nakon takvog jednog upita moraju i sami još zvati vlasnika i dogovarati/moliti ga da dođu, pa onda zvati vas…. što znači da nisu ozbiljna agencija nego... «truba-agencija». Pazikajte se.

Ekonomist, kao što sam rekao pa čitam Poslovni Dnevnik jučer - za oko mi zapne naslov «Kilometar udaljenosti – razlika od tisuću eura po kradratu».

Link > URL box.

Ako nemate vremena čitati, evo višnje. Ili šlaga. Ah whatever. Dakle - piše kako se za luksuz stanovanja u centru Zagreba plaća premija, tako da kvadrat u strogom centru košta 4000 eura po kvadratnom metru (!!?!!). Iako se tu u velikom broju slučajeva radi o secesijskim zgradama s kraja 19. stoljeća koje su često u lošem stanju i iako stanovi u njima često od novih vlasnika zahtijevaju znatna ulaganja u obnovu i uređenje, lokacija, brojni sadržaji u blizini i komotnost da samo kažete «centar» (fensi šmensi ) kada vas netko upita gdje živite, kupcima su i dalje jako privlačni i tjeraju cijenu prema gore. Nadalje, u dijelovima Donjeg grada koji su i dalje centar, ali ne ispunjavaju kriterij «za deset minuta pješice do centra» cijene se kreću od 1600 do 2500 eura , u kvartovima poput Trešnjevke, Maksimira, Črnomerca i Jaruna 1500 do 1800 eura, a u rubnim dijelovima 1300 do 1500 eura. Na sve to naravno dodatnih 200 eura ako je riječ o novogradnji. Ako se uzme u obzir da prosječna cijena gradnje stana iznosi 550 eura po metru kvadratnom i ako se tome pribroje troškovi zemljišta i papirologije, dobiva se da investitori mogu računati sa 30 % dobiti (not bed, ha? ). To znači da će oni nastaviti graditi sve dok ima raspoloživog zemljišta i zainteresiranih kupaca, a za sada ni jednog od toga ne nedostaje.

Situacija je slična i na moru gdje su aktualne redukcije pitke vode (pa vi pičite na Zrće) samo znak da je tempo građevinsko-apartmanske industrije pretakao tempo ravnomjernog održivog razvoja u kojem infrastruktura prati gospodarsku strukturu. Ali hej, apartman na moru je apartman na moru, nema veze što je kvadratni metar zemljišta uz obalu na kojem je sagrađen skuplji od hektara najplodnije slavonske zemlje.