četvrtak, 18.09.2008.
Dossier
Zapela sam danas za Dossier.hr.
Dakle, može se političare i na finjaka izbaciti iz takta. Sve slušam pa ne vjerujem.. Ana Jelinić me baš oraspoložila.
Nažalost, zaključak je: ako imate stvarnu zdravstvenu dramu, a bolnice vas ignoriraju i tretiraju kao psa lutalicu..- odite na TV.
Obratite se novinaru koji će imati političara u emisiji. Glavonja se neće smjeti obrukati pred javnošću i već sutra ćete biti operirani, dobiti termin etc.
Eto, ipak ima nade.
A Đamonja me ostavio onak, nekak.. kaj ja znam, bez riječi.
Valjda čovjek stvarno misli da je Bog. Na stranu 'dokazana umjetnička veličina' i slično, čovjek živi i radi u vrsarskom raju, ma čitav život pratio ga je uspjeh- nagrade, otkupljeni radovi, ljudi koji rade za njega itd.
I sad se snuždio jer nikako pa nikako da dobije svoj muzej za života.
Ti bokca, Hrvatska bu propala bez toga.
Još se čovjek duri što su mu radovi kakti raštrkani po raznim parkovima u raznim gradovima, i ljudi sve to mogu slobodno gledati.. Zamisli molim te.
A on treba jedno određeno mjesto di će ljudi hodočastit, platit ulaznicu, i možda reći: 'Je, vidite.. to je Umjetnik sam postavio još za života..On je to stavio u ovaj kut.'
I onda će valjda pasti u nesvijest od prejake svjetlosti.
Ma mislim.. budi majstore sretan da te život pazio i mazio, da su razni likovni teoretičari doktorirali na tvojim kuglicama i rupicama.
Baš oni koji propagiraju 'živu' umjetnost namijenjenu svima.
Kaj još više??
Tekstopisac Dossiera, kao i umjetnik glavom, puno su spominjali Bandlolića i njegovo još neispunjeno obećanje za muzej.
Ali raditi nekome muzej, i to za života, daleko je od uobičajene prakse. I još je dalje od stvarne potrebe. Bolje da ne počinjem o hr realnosti, kanalizaciji, penzijama, invalidima, rodiljama, dj.doplacima itd. A muzeji.. stvarno su posjećeni, nema šta.
Napokon, dotični umjetnik već ima časti i masti čiji bi stoti dio bio dovoljan bilo kojem umjetniku.
Ak on to ne uviđa, netko bi mu trebao reći.
Mora da mu je teško živjeti ovako, s kompleksom besmrtnosti i tugom zbog neispunjenog obećanja.
Ajajaj...
