Experiance through the time

petak, 25.04.2008.

Putopis: Francuska i Irska DIO 13

Datum: 06.08.2007.

Tko o čemu, ali ja još uvijek o Irskoj... Kada se o nečem piše, onda to mora biti "pošteno i dobro napravljeno", te mi je poseban "gušt" vlastiti putopis pročitati za nekoliko godina. Ponekad se nasmijem sam sebi, a ponekad me uhvati i nostalgija za prošlim vremenom. Ovisi. No, zasigurno nebih ništa promijenio. mouthwash

Ujutro smo se probudili i vani začudo - lijepo vrijeme. Nema posebnog oblačka. Puca nas optimizam i sreća. Ajde hvala Bogu. Spuštamo se u prizemlje na doručak, i dočekuje nas naša "gazdarica", koja se stvarno ne razumije u pojmove "Internet, Wireless, ..." Zbunjeno me promatrala dok sam joj postavljao pitanja o navedenim mogućnostima, pa je spomenula da ima kćer koja to koristi, pa bih o tome morao s njom. Velim ja, ma nema veze, ionako smo prekjučer skype-ali. Pri dolasku na doručak naša gazdarica nas je pozdravila jednom zanimljivom rečenicom: "Hello and Good Morning, what a beautiful morning, isn't it? You brought the sunshine in our house". rofl rofl rofl U rečenici na prvi pogled - nema ništa sporno, no trebali ste vidjeti s kojom je ona to važnošću i sjajem izgovorila. Bila je toliko ushićena i ponosna na tu rečenicu da smo se mi jednostavno morali pogledati i nakon što je otišla, ostavila je ugodno-smiješan dojam na nas. Pri tome smo ostali zapanjeni i izvrsnom "dikcijom" izgovorenog i to je toliko posebno zvučalo iz njenih usta da nam cijeli dan nije išlo van iz glave. Ponavljali bi tu rečenicu, i ponavljali. Smijali joj se, jer je bila toliko smiješno-drago-simpatična da si jednostavno nismo mogli pomoći. Moram još spomenuti da sve B&B gazdarica (ili velika većina) iznimno vodi brigu o kući. Kuće u kojima smo provodili vrijeme (a vjerujte mi prošli smo ih jako, jako puno) uvijek su iznimno čiste. Osim toga gazdarice su vrlo "sitničave". Drže do reda, čistoće, cvijeća i koliko smo uspjeli vidjeti obožavaju sitne detalje. To ih veseli i očito je da u tome stvarno uživaju.

Malo o doručku

Kako se u Velikoj Britaniji jede "Full English breakfast", tako u Irskoj postoji "Full Irish..." yes Iako je Lehrerin bila gladna ujutro, obično je njoj 1/2 doručka već bila više nego dovoljna za "doručak". zujo Naravno, mi smo se u pravilu dijelili, pa sam ja njoj dao manje kalorične sastojke (ili vegetarijanski dio), dok je ona meni prebacila gotovo svo meso. Kako izgleda i od čega se sastoji: U originalu: "A full English breakfast with scrambled eggs, bacon, sausages, black pudding, mushrooms, baked beans, hash browns, and half a tomato." Što bi značilo: jaja (kajgana), slanina (špek), kobasice (ponekad hrenovke), black pudding = (nešto kao krvavice kod nas), gljive (najčešće šampinjoni), baked beans (lagano zapečeni grah), hash browns (meso) i half a tomato (narezana i malo zapečena račica tj. paradajz). Kada se toga najedete, vjerujte mi možete funkcionirati do 15-16 sati bez da pretjerano razmišljate o hrani. thumbup


Kako to izgleda

Današnja ruta!

Danas u planu imamo obići nacionalni park Connemara, te iza parka svratiti u grad Galway. Kako izgleda današnja ruta!


Ruta - klik za uvećanje.

Connemara National park

Put od Carne do Connemare bio je prekrasan. Krajlik je zelen da zeleniji ne može biti. Na početku nema toliko drveća, već većinom prevladava trava, kamenje, voda, te se izmjenjuju slične strukture. Kako nam je od Carne do Connemare trebalo nekih 40 kilometara, krajolik se odjednom promijenio i postao još zeleniji i pretvorio se u šumu. Na putu do Connemare naišli smo i na jedan zanimljiv dvorac koji smo pronašli u turističkim vodičima, radi se o Kylemore Abbey. Sagrađen između 1863. i 1868. godine. Na početku bio Benediktinski samostan, kasnije su ga nekoliko puta prenamijenili, prije otvaranja za javnost bio i Internacionalna škola koju su pohađale samo djevojke. Znali smo da se približavamo Nacionalnom parku. Stigli smo. Nema apsolutno nikakve ulaznice, tj. parkovi su besplatni. Jako me to iznenadilo, jer u gotovo svim nacionalnim parkovima plaćate "nešto". Ovdje stvarno nema nikakve naknade, čak gratis kao gost dobivate prospekt i katalog, te upišu vaše podatke, i iz koje zemlje dolazite. Bili smo pomalo iznađeni. Naravno u sklopu parka postoji i restoran, mjesto za odmor, predivna mala rječica. Tamo kako god fotografirate aposlutno nemoguće je pogriješiti i napraviti lošu fotku. Moguće je samo dobiti preiviše zelene boje, jer je ima - posvuda. Prije ulaska u park prošetali smo kroz šumu u kojoj ima raznolikog bilja, mnoštva mahovine, paprati, gustog i zelenog drveća. Nešto prekrasno. U nekim segmentima podsjeća na Sjeverni Velebit, ali više na Plitvička jezera ljeti. (8 mjesec). Prilikom ulaska u park oko vas šeću konji (naravno u posebno ograđenom prostoru), te postoji put/šetnica kojom se penjete uzbrdo. Kako se penjete više i više, tako se pogled "otvara", i otkriva se ponovo predivna Irska panorama. Šetnja kroz park moguća je kroz 3 razine. Kratka (30 minuta), dulja (2 sata), i najdulja (4-5 sati). Mi smo odabrali neki hibrid između kratke i dulje, jer smo otišli malo i po stazi koja je vodila dulju šetnju. Naravno vratili smo se nazad i nastavili po kratkoj. Park je predivan, svakako ga preporučam svim putnicima u Irsku, i ako imaju vremena neka svakako odpješače najdulju stazu (obzirom da ja nisam - a volio bih). namcor


Krajolik se pretvara u zelenilo


Kylemore Abbey


Usput smo stali - meni se svidjelo!


Pre-zeleno.


L. uživa u Irskoj


L. trenira ravnotežu!


Detalj snimnjen na ulazu u N.P. Connemara.


Razgledavanje parka prije ulaska u Nacionalni Park.


Slap


Paprat


Zeleno - ostaje zeleno!


Fascinacija cvijećem


Fascinacija cvijećem #2 (ovog ima stvarno nevjerojatno puno u Irskoj)


Konj na ulazu u N.P. Connemara


Spoj biljaka, planina i neba.


Spoj zelenila, jezera, otoka i neba.


...


Detalj bilja!


Panorama!

Grad Galway

Iako smo neizmjerno uživali u vremenu koji smo proveli u Nacionalnom parku, bilo je vrijeme da krenemo dalje. Put nas je vodio do gradića Galway, koji i nije tako "mali". Naime, on je središte istoimene pokraine, i u njemu se konceentrira industrija i ostala ekonomsko-materijalna moć. Nismo imali potrebu u njemu zadržati se pre-dugo, već jednostavno veni-vidi-vici. Doživjeti njegovu užu jezgru, prošetati ulicama, pogledati eventualno neke suvenire i jednostavno vratiti se nazad prirodnim ljepotama. Bio je to zapravo izlet u urbanost, jer smo u posljednjih nekoliko dana bili sve samo ne vezani na neki urbani centar. I stvarno, prekrasno je to, posebno kada nisi u svojoj zemlji. Grad Galway danas je četvrti grad u Irskoj po broju stanovnika, iza Dublina, Corka i Limericka. Dobio je ime po rijeci Gaillimh (eng. Corrib), što na drevnom jeziku znači "utvrda na ustima rijeke". Kao i svi Irski gradovi imao poprilično burnu povijest.

Kada smo došli u Galway, put nas je odveo u sam centar, gdje smo parking pronašli u svojevrsnoj podzemnoj garaži koja se nalazi ispod shopping centra u samom središtu Galways. Usput smo malo razgledali, prošetali glavnim gradskim ulicama, pogledali suvenirnice, naišli na obilje svirača posebice Keltske muzike. Nezaobilazno je bilo cuganje Guinnesa u Pub-u u kojem smo imali neki manje ugodan razgovor sa polu-pijanim građevinskim radnikom, koji nas je pokušao uvjeriti u svoja politička uvjerenja i u svoje mišljenje o bivšoj Jugoslaviji. Nije nas baš dojmio, ali smo ga pažljivo saslušali i pozdravili se s njim. nut lud


Detalj iz Galway-a #1


Živi kip koji stoji


Netko osim mene fotka?!? thumbup #2


Detalj iz Galway-a #3


State of mind = State of Guinnes party


Klouser luk. party

Polako smo se trebali vraćati prema Carni. Obavili smo špeceraj-shopping, te nakon toga uputili se uz sam ocean u nadi da ćemo pronaći neku simpatičnu plažu. Uspjeli smo. Nije bila toliko simpatična i pitoma kao što smo to očekivali, ali zadovoljila nas je da provedeno neko vrijeme uz ocean.


Plaža na koju smo svratili...


Plaža #2


Neke čudne alge rastu po kamenju! nut

Toliko za danas, sutra smo u još jedoj špilji, Folk Parku, Bunraty Castle, ... yes
Do sutra, pozz od
€x-a.

25.04.2008. u 16:19 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 24.04.2008.

Putopis: Francuska i Irska DIO 12

Datum: 05.08.2007

Otkriće doručka

Iz jutarnjeg dremuckanja probudilo nas je ponovo lupkanje kiše o krovni prozor. Krmeljavi, cendravi i pomalo razočarani što nam se ne ponavlja rijetko viđen scenarij sunčanih 14 dana koji smo doživjeli u Engleskoj, spuštamo se niz stepenice u prizemlje i doručkujemo. Na doručku - interesantan prizor. Doručak nam servisa jedna mlada (dodajem zgodna i simpatična) dama, koja se nikako ne uklapa u Irski mentalitet, ni izgledom, ni svojim ponašanjem. Započinjem razgovor s njom, iako na početku malo sramežljiva - brzo se otvara i objašnjava nam da nije Irkinja, već da dolazi iz Poljske. Završila je studij ekonomije i managementa, Engleski ne govori super, ali želi ga naučiti. Došla je ovdje - trbuhom za kruhom. Nastavlja dalje - od kada je Poljska naime u EU, nama nije problem bilo gdje dobiti posao, a od kada se Sjeverna Irska ujedinila sa ostatkom Irske, u sjever se počelo ulagati mnogo novca, plaće i ekonomska moć raste, te postoji dosta potrebe za poslom. Tu sam tek 2-3 mjeseca, i odlično mi je. Zadovoljna sam. Pitam ja: A kako si pronašla ovaj posao? Jednostavno - prošetala sam cestom po gradiću Bangoru, i jednostavno kucala od vrata do vrata. Pitala sam treba li netko pomoć ili ima li kakvog posla u koji bih se mogla uklopiti. Svega dan - dva sam pokušavala na taj način i - upalilo je. Trenutno mi je super, učim i usavršavam jezik, te kasnije namjeravam pronaći posao u struci koji će biti više plaćen, za sada je ovo super. Svi vi koji razmišljate kuda i kamo - očito je da će vam Sjeverna Irska ponuditi nešto više od srednje ili juga. Lehrerin je isto prije skoro dvije godine dobila ponudu za posao u jednom od kafića na jugozapadu Velike Britanije. Svidjela im se, i bez puno razmišljanja gazda joj je prišao i pitao je, da li želi raditi u kafiću. Meni je to bilo drago i simpatično, no njoj pomalo - čudno, jer je ponudu tog tipa doživjela - prvi puta.

Iskreno, mlada dama mi je baš popravila okus tmurnog jutra. Jako je bila simpa, da smo mogli proveli bi i više vremena u razgovoru s njom, ali i mi i ona imali smo dnevni raspored, pa smo se morali oprostiti sa simpatičnim gazdom, te krenuti dalje. Tijekom današnjeg dana kilometraža je bila približna jučerašnjoj (400-tinjak kilometara), te smo namjeravali napraviti nekoliko zaustavljanja. Ipak kiša je diktirala drugačiji razvoj događaja. Evo današnje rute.


Ruta 2. dana vozikanja po Irskoj.

Kiša & Marble Arch Caves

Kako smo krenuli, padalo i padalo. Lijevalo k'o iz kabla. No nema veze. Iako smo odlučili posjetiti još par jezera i stati na pojedinim "usputnim" lokacijama, to je nažalost otpalo. Glavni atrakcija današnjeg dana postala je špilja (ili pećina) - Marble Arch. Marble arch caves nalaze se u sjevernoirskoj pokrajini Fermanagh. Ako se vozite cestom od sjeverne Irske prema srednjem tj. zapadnom dijelu Irske, svakako se potrebno zaustaviti kod mjesta Enniskillen i skrenuti do špilje. Obilazak je vođen. Mi smo pričekali na ulazak oko 30-45 minuta koje se ugodno mogu provesti u svojevrsnom dućanu, kafiću... gdje se pričeka vodič. Kada se grupica skupi, vodi u špilju i naravno detaljno objašnjava sve njene djelove, postanak, koliko je špilja stara. Koji su dijelovi otkriveni ranije, te koji kasnije, te povijesne znamenitosti špilje. Kroz špilju protjeće rijeka, koja je za vrijeme našeg posjeta toliko nabujala zbog kiše koja je padala, da u glavnu veliku dvoranu nismo niti mogli ući, već je pala ispričnica. cry Ajde dobro - oprostili smo im. Kako smo mi doživjeli Marble Arch - eto par boljih fotografija.


Trebalo je sagnuti glavu! (loše iskustvo iz Velike Britanije)


Detalj #1


Detalj #2


Detalj #3


Detalj #4


Detalj #5


Detalj #6


Detalj #7 - mene podsjetilo na "špek ili pršut" njami


Detalj #8


Detalj #9


Detalj #10


Detalj #11

Panorame, Sligo, Mayo & Galway

Kako smo se nauživali Marble Archa, tako se odjednom nebo razvedrilo i postalo je - sunčano. Planirana ruta vodila nas je kroz još dvije Irske pokrajine, a to su "Sligo" i "Mayo". Nažalost njih smo zbog rute koju smo željeli odraditi "preskočili", te smo na putu napravili neke predivne fotografije koje prikazuju kako izgleda ulazak u zapadni dio Irskog kontinenta. U konačnici došli smo do pokrajine "Galway", gdje smo se namjeravali zadržati 2 dana. Na radiju nas konstantno "spamaju" sa Beach Boysima - Good Vibrations. Već smo "ludi". Na tom području nema baš nekih zanimljivih radio postoaja, pa savijet uzmite ipod ili neki CD sa sobom. U svakom slučaju panorame koje su nam se prikazale ostavile su nas bez daha. Spoj vode, plave boje, šume, zelenila, trave i kamenja. Naravno povremeni suhozidi i nezaobilazne ovce. Divota.


Prizor #1


Prizor #2


Netko je rekao "...voljela bih da sam ovca u Irskoj..." lud


Pustim je iz auta na 1 minutu i pobježe... cry


Hakuna matata naughty


Blažene...


Krajolik je fenomenalan...


Obronak - tj. litica zanimljivog oblika.


Pitarskna kućica - u šumici (ispod obronka). party


Panorama za kraj!

Došli smo do Carne u pokrajini Galway, iako je nismo pronašli "od prve". Malo mjestašce gdje smo pronašli naš B&B (unaprijed rezerviran) s pogledom na planine, jezera i prirodu. Prekrasno. Carna se nalazi nekih 60-ak km od grada Galway. On je zapravo centar navedene regije. Ipak, nama su gradovi malo dojadili, a sama Carna bila je vrlo blizu nacionalnom parku Conemara. Gazdarica nam je bila jako simpatična - no pomalo smiješna. Anegdota sa doručka slijedi sutra. thumbupthumbup

Komentirajte, čitajte & uživajte u putopisu,
€xperiance-

24.04.2008. u 23:35 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 23.04.2008.

Putopis: Francuska i Irska DIO 11

Datum: 04.08.2007.

Krećemo na sjever

Pozdravili smo se sa našim pre-dobrim hotelom i oko 9 ujutro krenuli smo put sjevera. Mene je malo držao skepticizam oko sjevera, a to isključio iz razloga jer su se kroz povijest pojavljivali nemiri na relaciji Irska vs Sjeverna Irska. No razloga za bilo kakvu "paniku" nije trebalo biti. Granica je skinuta, ljudi su prihvatili cjelovitu Irsku i mislim da cijela stvar ide u povijesne udžbenike. Tijekom današnjeg dana trebalo je prevaliti put od 400 km. Nije puno, ali kad većinu puta prelazite lokalnom cestom postaje malo zamorno pri kraju. Rutu prikazujem slikom.


Današnja ruta - klik na sliku za uvećanje

Vožnja je bila i više nego ugodna. Naš Focus nažalost nije imao klimu, no činjenica je da nam nije bila niti potrebna. U vrijeme kada smo mi bili tamo, bilo je ugodnih 15-18 stupnjeva. Irske ceste su iznimno ugodne. Nitko ne "luduje" ili ne vozi opasno. Kamera koje mjere brzinu, za razliku od Velike Britanije i nije bilo. Policiju nismo uopće niti vidjeli, a solidarnosti na cesti ima posvuda. Ako to usporedim sa Zagrebom, tj. sa situacijom uključivanja u promet u slučaju velike gužve - mogu reći da su Irci 100x kulturniji u prometu, jer u Zagrebu nažalost vlada prometni kaos. Prolazimo prvih 200-tinjak km i prolazimo mjesto gdje je nekada bila granica prema sjevernoj Irskoj. Nema više ničeg. Vidi se novoasfaltirana cesta, no granica k'o da nikad nije niti bilo. Stižemo do Belfasta, zaobilazimo ga, jer današnji cilj našeg puta ipak se nalazi još sjevernije.

Giant causeway

Upravo to bila "atrakcija" koju smo namjeravali posjetiti. Prolazimo na nama pomalo smiješne nazive gradova: Ballymena, Ballymoni. Dolazimo do Bushmillsa tj. sjevera. Vozimo se pored oceana. Prekrasno. Puše lagani vjetrić. Stižemo do Giant causeway. Što je to zapravo? Navedena atrakcija je zapravo površina uz sjevernoirsko more koja se zastoji od 40.000 bazaltnih šesterokutnih struktura. Nastale su prirodnim putem tj. kako stručnanci tvrde polakim hlađenjem užarene lave. Najmanji su tek nekoliko centimetara iznad površine zemlje, dok najviši dosežu visinu i do nevjerojatnih 12 metara. Od 1986 pod zaštitom su UNCESCA.

Do podnožja litice moguće je lagano pješice ili se jednostavno ukrcate na jedan od 2 busa koji voze svakih 15-ak minuta. Mi smo odabrali pješačenje, što svima preporučam koji se odluče posjetiti ovu atrakciju. Nakon što se spustite u podnožje pažnju privlače visoki valovi oceana koji stvaraju poseban ugođaj. Dolazak do struktura. Osjećaj, wow - pa ja sam na mjesecu. smokin Pravi je gušt doživjeti nešto takvo. Dalje vas prepuštam foto-doživljaju.


Šetnja do Giants causeway-a.


Šum oceana


Lehrerin fascinirana kombinacijom trave, oceana i kamenja


Pogled prema obali


Giants causeway #1


Giants causeway #2


Giants causeway #3


Giants causeway #4


Giants causeway #5


Giants causeway #6


Giants causeway #7


Pogled "odozgo"

Carrick-a-Rede Rope Bridge

Nakon obilaska Giant causeway-a, jedna od lokacija koja vam je svakako "usput" i to svega desetak ili malo više kilometara udaljena od prethodne atrakcije jest "Rope Bridge". Nešto stvarno zanimljivo za posjetiti i obići. Posebno tu moram istaknuti prekrasan krajalik, te strmu i neprohodno-nepreglednu obalu. Nakon dolaska do mjesta parkiranja i samog Rope Bridge-a, pješačenje ne gine. I to nekih 30-40 minuta u jednom smjeru. Pri tome morate uračunati vrijeme koje ćete izvdojiti za fotkanje. Konačno - dolazimo do mosta. Most je uzak, tanak i poprilično se ljulja. Ide preko prilično duboke provalije i napravljen je baš kao na onim strašnim filmovima gdje ćete vidjeti ta takvi mostovi obično lako puknu ili se pokidaju. No ovdje to nije slučaj. Sa svake strane je osiguran, te nema nekontroliranog prijelaza. Uvijek je određen broj ljudi na mostu i teško da će se na njemu dogoditi gužva ili neki "krkljanac". Ono što je strašno kada prelazite preko njega, posebice preko njegove sredine - strahovito se vija i ljulja gore-dolje, te to izgleda pomalo scary. Lehrerin koja je hodala ispred mene mislila je da ga ja ljuljam. fino A kako bi ja mogao zaljuljati tako cijeli most? cerek Na njemu je u isto vrijeme oko 10-ak ostalih ljudi koji svojom težinom utječu na njegovu elastičnost.


Ususret "rope bridge-u" (krajolik)


Krajolik


Rope Bridge


Nekima je prelazak bio zabavan...


...a neke je bilo prpa....


...dok je Lehrerin bila samouvjerena (i mislila da ja tresem most)! fino


Jedna od nekoliko panorama koje su se mogle vidjeti na putu prema Rope Bridge-u.

Povratak u Belfast tj. Bangor

I na kraju polako se dan bližio svom kraju. Morali smo krenuti nazad, jer nas je do Belfasta tj. susjednog gradića Bangora (gdje sam pronašao relativno povoljan smještaj) dijelilo nekih 150 km vožnje. Usput nas je počela "prati" i kiša, koja je praktično padala do samog mjesta gdje smo bili smješteni. Na kraju smo pronašli smještaj i bili ugodno iznenađeni da apslutno nikog nije bilo kod kuće. Ključevi od sobe uredno su nas čekali sa porukom da ih uzmemo i smjestimo se u sobi. Hvala bogu imali smo Wireless internet pa smo mogli i skype-ati prema Hrvatskoj.

Sutra - novi post!
Kometari? nut

23.04.2008. u 21:16 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 22.04.2008.

Putopis: Francuska i Irska DIO 10

Datum:03.08.2007.

Rijeka Liffey

Nakon odlično prespavane noći i odličnog doručka (ranije opisanog u jednom od postova) ponovo razgledavanje Dublina. Na TV-u saznajemo da je u Velikoj Britaniji izbila bolest slinavke i šape (Foot & Mouth disease). Nismo bili niti približno svjesni da će posljedica te bolesti izravno utjecati i na naše putovanje kroz Irsku. Kako i kada - kasnije. Ponovo busem do centra grada. Odluka je da danas nećemo biti nadobudni, već jednostavno malo uživati u Dublinu, te kupiti kofer koji smo zagledali već 1. dan, jer su se stvari samo gomilale, a tako smo i računali od samog početka. Jedan od planora bio je napraviti veću šetnju uz Rijeku Liffey, rijeku koja protjeće kroz sam Dublin. Izvire u pokrajini Kippure i Tonduff u planinama Wicklow. Duljina rijeke je oko 125 km, a protjeće kroz Wicklow, Kildare i naposlijetku kroz sam Dublin prije ulaska u Irsko more. Poznata po mnoštvu hidrocentrala koje su sagrađene na njoj. Preko nje ide i mnoštvo mostova, a najpoznatiji koji je u Dublinu izgrađen preko nje je "Ha'penny Bridge". Šetnju uz rijeku Liffey konstantno smo pokušavali usporediti sa dojmovima koje smo dobili šetnjom uz Seinu. Seina nas se puno više dojmila. Liffey je krasna rijeka, ali nema onaj "duh i energiju" koju smo osjetili u Parizu. Pa svima koji želite uspoređivati 1:0 za Seinu. Možda smo mi izabrali i malo pogrešno vrijeme, jer je bilo oblačno, nešto je škrapuckalo...


Poznati Ha'penny Bridge


Bridge #2


Bridge #3


Možda najviša zgrada!


Šetnica uz rijeku Liffey

Irski Pubovi & Temple Bar

U nastavku šetnje Dublinom odlučili smo otići u tzv. Temple Bar area. Naravno radi se o najpopulanijim i najrazvikanijim pubovima u Dublinu. Nalaze se na južnoj obali rijeke Liffey. Kako smo ušli u navdenu četvrt, odmah neka posebna (pozitivna vibra) i mnoštvo ljudi. Svi dobro raspoloženi, sigurno ne zbog 0,0 promila. Odmah nailazimo na Hard Rock Cafe Dublin. Gužva - samo takva. Dalje nas put vodi do popularnog Temple Bara u koji ulazimo. Pre-dobar osjećaj. Prolazimo kroz njega, a ono sve naokolo žamor ljudi. Buka, veselje. Svi dobro raspoloženi. Takva atnosfera može bilo koga dobro raspoložiti. Odmah smo čuli i svirku aktualnog benda. O Temple Baru i njegovoj povijesti moguće je pročitati ovdje i ovdje.


Hard Rock Cafe - Dublin


Pub #2


Prizor oko Temple bar-a


Pub #3


Temple Bar #1


Temple Bar #2


Zar ne vidite da 'oću povišicu da glumim stup!

O'Connell Street & Spire of Dublin

Nastavljamo šetnju poznatnom (čitajte najpoznatijom) Dublinskom ulicom "O'Connell Street" (shopping & te spike...), koja nas preko O'Connell Bridge-a vodi do jedne nama vrlo fascinantne atrakcije - Spire of Dublin. Spire of Dublin izgradili su Irci u čast "milenijskog projeta" 1999. Na njegovom mjestu nalazio se spomenik Nelson Pillar-u koji je razoren bombom od strane IRA-e 1966. godine. Spire (ili koplje) u svojem donjem dijelu debelo je oko 3 metra, i postupno se sužava na najvišem dijelu u svega 15 cm debljine. Treba naglasiti da je visok 120 metara, i zasigurno je najviši objekt u Dublinu. Naime u Dublinu NEMA visokih zgrada, a razlozi tome leže u nekim povijesnim činjenicama.


O'Connell Street


Koja gužva!?!


Spomenik Daniel O'Connell-u.


The Spire - ravno u nebo.


The Spire - malo sam se udaljio...


Pozat u Irskoj finonaughty

Odlazak po auto & povratak do IMI-ja

Obzirom da nam je ovo bio treći i posljednji dan obilaska Dublina, odlučili smo umjesto sutra rano ujutro, već danas pronaći našu "car rental" kompaniju (EuropCar) i pokušati dogovoriti da nam isporuče unaprijed rezerviran automobil jedan dan ranije, kako bismo mogli dulje odspavati, te odmoreni krenuti u nove pohode. Nakon kraće potrage i uvidom u kartu, dolazimo do EuropCara, uspješno (uz manju nadoplatu) dogovaramo Ford Focus (lijeva strana), te se vraćamo do IMI-ja. Kod snalaženja po Dublinu moram priznati da je bilo vrlo (čitaj poprilično) komplicirano. S vožnom po lijevoj strani ceste, nemam problema. Problem postoji isključivo da se treba snaći u gradu koji praktično ne poznajem. Ni cestu ni puteljak, neznam čak niti okvirno kako se dio grada u kojem je hotel nalazi. Kako sam riješio taj problem? Jednostavno. Kada smo se vozili busem prema centru, popisao sam sve uličice, zavoje, građevine (tj. ključne točke ili orjentire) koji bi me mogli navesti do hotela. Znao sam da moram doći do centra, i dalje sam imao "svoju kartu". Tako je i bilo. Istina, malo smo se vozikali (koji 15-20 minuta bauljanja) ali naposlijetku nalazim na pravo skretanje i dalje je bilo stvarno lako.

Sutra je rano ustajanje, put je dug, treba doći do Sjeverne Irske.
Do sutra, pozz (i komentirajte nešto) cry
€xperiance. thumbup fino

22.04.2008. u 18:07 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 21.04.2008.

Putopis: Francuska i Irska DIO 9

Datum: 02.08.2007.

Buđenje

Mekanooooo, veliko i prostrano. Dojam koji smo dobili nakon dobro prespavane noći u stvarno krasnom smještaju. Doručak obilat - švedski stol, ima prirodnog juice-a, kave, sokova, .... mmm, predobro. Više sam nego zadovoljan. Večer prije toga smo gledali telku, i posebno mi se usjekla u pamćenje serija koja se emitirala na MTV-Ireland, "Fist of Zen". Radi se o 5 prijatelja gdje izvlačeći 5 loptica jedan uvijek nagrabusi, tj. preostala četvorica se moraju iživljavati nad njim, i što je najgore sve mora proći u apsolutnoj tišini bez ispuštenog zvuka. Zadaci su ponekad bolni, ponekad se ide na izdržljivost, ali sve skupa izgleda pre-smiješno kada zanemarite moral i još neke atribute ljudskosti i humanosti. Eto i linka na youtube gdje možete pogledati i jednu od epizoda - koga zanima. Ja sam se nasmijao, jer me to zabavilo i opustilo.

Put do Dublina i "guglanje" po karti Dublina.

Ponovno u centru. Ovaj put prije nego što se zaputimo prema nečem konkretnom u potrazi sam za knjižarom. U Dublinu ćemo provesti 3 dana i već 4. dan ujutro krećemo na sjever tj. smjer - sjeverna Irska. Odlično je potražiti knjižaru i za 5-10€ pribaviti ručni (priručni) auto-atlas na kojem se vidi uglavnom sve. Lokacije kamera koje snimaju brzinu, kružni tokovi, i sl. Istina da sam tada imao GPS kao danas, vjerojatno bi posjet knjižari pao u vodu, ali Lehrerin je odličan navigator, dok se ja bavim stanjem na cesti i da se vozimo bez puno briga. Kupio odličan AA-cestovni atlas, i stvarno gore nacrtana i prikazana svaka najmanja cesta i put u aktualnom stanju. Jedna od preporuka bez obzira na GPS, koju bih preporučio svima koji negdje putuju. Postavio sam i novu anketu za sve koji ovo čitaju. Naime kako sam ja već 2. puta na lijevoj strani, i vozim bez ikakvog problema, zanima me što mislite kako bi se vi snašli u takvoj situaciji?

Guinness storehouse (ili pivovara)

Jedna od meni zanimljivijih atrakcija po Dublinu svakako je bio Guinness storehouse. Mislim da već svi vrapci na grani znaju što je to Guinness, o čemu se radi i kolika je njegova vrijednost, te kako je navedeni "brend" utjecao na razvoj Dublina, poglavito Irske. Sama pivovara smještena je uz sam centar Dublina, i zauzima popriličnu površinu - 64 rala od St. James vrata do rijeke Liffey (o njoj ću pisati u slijedećem postu). Pivski je brend uključen u sva zbivanja u Irskoj tj. svijetu. Sponzor je mnogobrojnih događanja. Bio je najveća svjetska pivovara, ima podružnice u 35 zemalja svijeta. Povijest pivovare je izuzetno dugačka, a potrebno je spomenuti da zarađuju 2 biljuna € godišnje. Tajna njegovog dobrog okusa je u posebnom sastojku koji se proizvodi u Irskoj, a receptura je pohranjena samo u sefu gazde. belj Svi vole Guinness, ja sam ga cijelo vrijeme cugao u Irskoj, pa pokušao navući i Lehrerin, koja je ipak ostala vjerna svom 0,0 promila. U Guinness storehouse-u moguće je vidjeti kompletan proces dobivanja pive. Od početka do kraja, te tradicionalan način dobivanja pive. Obilazak postupka/pivskog muzeja uključuje i besplatnu degustaciju Guinnessa na vrhu storehouse tj. Gravity bar, od kuda "puca" prekrasan pogled na Dublin. Kada sam tražio malo informacija o povijesti Guinnessa, uočio sam podatak da se tijekom 2007. u novinama pojavila špekulacija da vlasnici žele izmjestiti pivovaru van grada, i da bi se prostor gdje je pivovara sada prenamijenila u stambenu četvrt, no za sada ipak ništa od toga. nonocry headbang (podsjetilo me na TDR i pozdrav iz Rovinja)... nut


Ovako grafički izgleda proces proizvodnje pive...


Uvod u "proizvodnju" (pive)


Toliko se okvirno Guinnissa popije... u jedinici vremena....


Guinness je kao što napisah, vel'ka firma


Degustacija Guinnessa na vrhu. Za potpuni dojam arome uvećati!


Pivski maneken

Dublin Castle

Datira od 1200. g. i nema mali značaj za povijest Dublina. Izgorio u požaru 1684. godine. Imao je burnu povijest, pri čemu u jednom od turističkih vodića piše da za vrijeme Britanskog utjecaja u Irskoj, kraljica je toliko mrzila pogleda na Dublin Castle da je dala izgraditi veliki zid samo da ga ne vidi. Irci ne misle tako. Ponosni su na njegovu povijest i preporučaju svim turistima obilazak dvorca. Činjenica je da su se oko njega načičkale mnoge zgrade, a trg ispred njega konstantno je korišten u svrhu inaguracije novih predsjednika Irske. Nas obilazak dvorca i nije toliko interesirao, već su nam je pažnju zaplijenila ekipa graditelja likova iz pjeska koji su svoj performance odrađivali u sklopu dvorišta Dublin Castle-a. Kako je to izgledalo? Slike će odgovoriti na to pitanje.


Ekipa "gradi"


Bista #1


Bista #2


Adresa ekipe! :)

O Svetom Patricku...


Sv. Patrick

Rođen je oko 385. godine u Škotskoj, koja je tada stajala pod rimskom vlašću i dobrim dijelom bila romanizirana. Roditelji su mu bili kršćani. Dobio je ime Magonus Sucatus Patricius. Otac mu je bio đakon, a u starosti vjerojatno je postao i svećenik. Patrik je provodio lagodan život ne mareći ni za znanost ni za vjeru. Kada mu je bilo 16 godina, irski gusari, oteli su ga s tisućama drugih ljudi i prodali ga kao roba u Irsku. Patrikov gospodar odredio ga je za pastira ovaca. Nalazeći se uz stada u divljini, ropstvo ga je približilo Bogu. Molio je i činio pokoru. Nakon 6 godina ropstva čuo je glas da će uskoro biti oslobođen. Pobjegao je od svoga gospodara i vratio se kući u Britaniju. U Galiji, u gradu Auxerreu pod vodstvom tamošnjeg biskupa sv. Germana studijem spremio za svećeništvo. Bio je najprije zaređen za đakona. Prema jednoj legendi, u snu mu se obratio jedan Irac koji mu je pružio pismo u kojem je pisalo. „Molimo te, vrati se i budi opet s nama!” Patrik je to shvatio kao Božji poziv. Biskup ga nije htio poslati u Irsku u koju je Patrik želio poći. Napokon je bio posvećen za biskupa u Irskoj, kamo ga je poslao papa Celestin I.. Patrik se u naviještanju Evanđelja, najprije obraćao kraljevim odličnicima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je onda i priprosti puk. Irski otok je jedna od rijetkih zemalja koja je prihvatila kršćanstvo bez prolijevanja krvi. Uveo je monaštvo. Irski monasi kasnije će odigrati veliku ulogu ne samo u Irskoj već i po Europi. Bilo je mnogo duhovnih zvanja, posebno kod mladih Iraca oba spola. Nailazio je i na probleme u naviještanju, osobito od druida, starih keltskih poganskih svećenika. Tako je jednom bio 15 dana zatvoren sa svojim suradnicima i tek na intervenciju vrlo utjecajnih prijatelja, oslobođen je. Patrik je organizirao biskupije koje su se poklapale s područjem pojedinih plemena. Svoje biskupsko sjedište Patrik je osnovao u Armaghu u Ulsteru, a tamo i danas stoluje irski kardinal primas. Patrik se proslavio i kao čudotvorac, a dokazao se i u proricanju budućih događaja. O Patrikovoj osobi i životu su bezbrojne legende. Po predaji potjerao je sve zmije i ostale otrovne životinje iz Irske. Danas u Irskoj gotovo da nema guštera, zmija, gmazova, čak ni šišmiša. Pokušaji da se u Irskoj nastane te životinje su više puta propali. Umro je 461. godine, kod irskog grada Downa.

Zaštitnik je Irske, Nigerije, inžinjera, ljudi koji se boje zmija. Zaštitnik je i protiv zmijskih ugriza. Mnoge crkve širom svijeta njemu su posvećene, najviše u Irskoj, SAD-u i Australiji. Dan sv. Patrika, slavi se 17. ožujka. To je irski nacionalni blagdan.


Izvor: Wikipedia

Katedrala Sv. Patricka

Katedrala Sv. Patrika u Dublinu utemeljena je 1191. godine. Poznata i kao "narodna katedrala", izgrađena je na mjestu je gdje je sv. Patrik 450. godine krstio preobraćenike. Lehrerin i ja svakako smo je htjeli vidjeti, no prilikom ulaska u katedralu shvaćamo da se naplaćuje ulaz. Negodujem, naravno, i to odmah na ulasku postavljam pitanje gdje i u kojoj još katedrali se ulaz "naplaćuje", te se možebitno uzimaju dobrovoljni prilozi ako tko i koliko tko želi. Žena je nešto rekla, što meni nije imalo veze s vezom, ali o.k. Pao je dogovor da Lehrerin neće ući, već samo ja, i da ću sve posnimiti iznutra, te da će Lehrerin vidjeti TV/slikovnu verziju. Obećao sam joj detaljnu dokumentaciju, pa tako sam napravio i jedan filmić. Filmiće sam planirao sve na kraju montirati u jedan 20-minutni dokumentarac, koji bi stavio na youtube, ali to će se dogoditi vjerojatno u poslijednjem postu cijele sage. Nakon upada, ostao sam lagano fasciniran katedralom. U njoj su zakopane neke poznate ličnosti među kojima je najpoznatiji Jonathan Swift - autor Gulliverovih putovanja.


Lehrerin ispred St. Patrick's Cathedral, čeka...


Ležeći na travi uživamo u pogledu na St. Patrick's


Svod St. Patrick's Cathedral.


Unutrašnjost St. Patrick's-a


Unutrašnjost #2


Unutrašnjost #3

Phoenix Park

Već sam u prošlom postu pisao o njemu i zasigurno mogu reći da je jedan jedan od najvećih parkova na svijetu, prostire se na 1760 rali što je otprilike dvostruko više nego ima Central Parka u New Yorku. U sklopu Phoenix parka nalazi se Predsjednička rezidencija. U parku se nalaze jeleni, koji znaju prići znatiželjnim turistima dok se izležavaju na travi. Poželjno im je dati nešto za klopu, ukoliko nije sezona parenja i ukoliko im se učinite o.k. thumbup Park je stvarno predivan, pa ponovo idu fotografije....


Lehrerin gušta na klupici u Phoenix parku...


Detalj iz Phoenix parka...


Detalj #2


Detalj #3


Detalj #4


Detalj #5


Pobježe mi vjeva. A kikića niotkuda! :(

Nakon obilaska parka, već pomalo gladni i umorni vraćamo se u naš IMI. Čeka se Fist of Zen! Nismo raspoloženi za noćni život, jer nam dnevni oduzeo preiviše energije. njaminjami smijeh

Do sutra, tj. novog posta,
Pozz... fino
€x-

21.04.2008. u 08:20 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 20.04.2008.

Putopis: Francuska i Irska DIO 8

Datum: 01.08.2007.

Rano buđenje

Došao je i taj dan. Napuštamo Francusku. Pa-pa. Ujutro, malo nervozni jer smo poremetili standardni bioritam spavanja, dižemo se, crvenih (polu-ispavanih) očiju, zatvaramo kofere, te napuštamo naš hotel. Po nas dolazi Shuttle (to je oblik prijevoza gdje vas pick-up kombi pokupi na destinaciji i adresi koju odaberete u Parizu). Obzirom da smo putovali od Pariza do Dublina Ryan-Air-om, koji ne leti sa Charles da Gaulle-a, bilo je potrebno snaći se i organizirati prijevoz do Beauvais-a koji je oko 150 km sjevernije od centra Pariza. Pokušali smo pronaći neku Bus-Vlak varijantu do tamo, no taj aerodrom nije toliko prometan, i nema neke redovite linije, tako da je varijanta shuttle-om (koji je znatno jeftiniji od taxi-a) bio odličan potez. Iskrcavamo se na aerodromu, koji je moram priznati manji od Zagrebačke zračne luke, ali činio se ugodnim. U glavnoj čekaoni sve vrvi puno ljudi, svi putuju jeftinim Ryan-om.

Ryan air

To je bio prvi puta da putujemo nekom low-cost avio kompanijom. O njoj ne mislim apsolutno ništa loše. O.k. su, dapače vrlo jeftini, ali imaju svoju politiku i vrlo je lako pogriješiti ukoliko niste dobro informirani. Neke od ključnih savjeta vezane za Ryan-air koje mogu napisati su:

1. Provjerite datum i vrijeme leta kojim putujete. Lako se može dogoditi re-scheduling, ako to ne provjerite lako se može desiti da poljubite vrata.
2. Unaprijed planirajte kompletnu prtljagu i računajte kilograme koje nosite na avion. Ako se vraćate od nekuda, svakako uračunajte barem 1 torbu više koja neće imati preko 20 kg, jer overweight (prevelika težina) se masno naplačuje po kilogramu dozvoljene prtljage. Nas je to jako deprimiralo, i osjećali smo se loše, ali o.k. sada znamo za ubuduće.
3. Ne očekujte neku ljubaznost u avionu. Stjuardese imaju očajnu kombinaciju odjeće, toliko je uniforma ružna da bode svakog tko imalo osjeća boje u oko. Možda i najveća kritika dizajneru. Ako su htjeli postići pojam "upadljivo"
- uspjeli su.
4. U avionu se sve plaća, dakle nema klope, gratis hrane... Konstantno vas "spamaju" propagandnim porukama i sve možete kupiti.
5. Avioni su im o.k. Uredni i čisti. Imam fotku interijera, pa ću je objaviti.
6. Ako vas sve navedeno ne smeta - dupkom puni avion, gužve i veliki redovi, osjećaj sardine u limenci... onda je to kompanija kojom definitivno možete putovati. Adresa: Ryan-air.



Pogled u unutrašnjost Ryan air aviona

Dublin (Baile Átha Cliath)

Let Pariz - Dublin traje nešto više od sat vremena. Možda čak i dva sata, trenutno se nemogu točno sjetiti. Spuštamo se u zračnu luku Dublin (samo je jedan, hvala Bogu) smijeh Barem nas u Immigration office-u nisu zezali. Pustili nas bez problema. Pa mi smo ipak "stari" putnici. Pri dolasku u Dublin, posebno ako prvi puta dolazite, osjeti se "duh" Irske. Mogu reći da je slična dojmu koji sam imao i u Engleskoj, međutim opet drugačije. Irci su drugačiji od Engleza. Otvoreniji, čak su mi se učinili i jednostavnijim. Vjerojatno je tome pridonijela njihva prošlost pri čemu su iz pojma "siromaštvo" ušli u pojam "imućnost". Danas su jedna od najbogatijih zemalja u EU, i minimalna plaća prosječnog Irca iznosi oko 1300€. Dakle neki "prosjek" iznosi oko 2000 - 3000€ mjesečno. Ako to pomnožimo sa 7.nešto... jako dobro za Hrvatske prilike. Imajte na umu da je Dublin udaljen od Zagreba oko 3 sata leta avionom, prema tome tko želi zaraditi - ima šansu poći trbuhom za boljim kruhom.

Dublin se nalazi se na istočnoj obali Irskog otoka uz široku dolinu rijeke Liffey, tri kilometra od točke u kojoj se ona ulijeva u Irsko more. Broj stanovnika je 495.000 (sa okolinom 1.1 milijun). Smatra se da su Vikinzi osnovali stalno naselje 841. godine i dali mu ime Dubh Linn (crni bazen). Oni su vladali ovim područjem gotovo dvjesto godina dok ih nije irski kralj Brian Boru porazio 1014. god.

Godine 1171., engleski kralj Henry II, proglasio je svoju vlast nad gradom. Ovo je postavilo temelje za gotovo 750 godina, pod čijom se vlašću Dublin razvio u administrativni centar cijele Irske. Početkom 20. stoljeća Dublin postaje žarištem irskog nacionalizma, i nakon mnogo sukoba, 1922. postaje glavni grad Irske slobodne države, koja će kasnije postati Irska Republika.

Dublin ima umjerenu klimu i relativno male količine padalina, dok snijega pada oko 10 dana godišnje. U Dublinu nema nebodera, i gotovo nema stambene ili poslovne zgrade čija visina nadmašuje tri kata zbog toga što je najduže razdoblje gradske i stambene izgradnje bilo u kasnom 18. stoljeću tijekom gregorijanskog perioda, kada su u modi bile niske zgrade i široke ulice. Jedna od rijetkih iznimaka je velika pivovara u Guinessovu vlasništvu. Samo je nekoliko sačuvanih građevina iz ranijeg razdoblja. Među njima su dvorac Dublin, čija je izgradnja počela 1200. godine, te Kristova crkva (Christ Church), katedrala sv. Patricka i bolnica Kilmainham. 1991. godine izabran je za kulturnu metropolu Europe.

(Izvor Wikipedia)


IMI Residence

Bus nas prevozi kroz centar Dublina do lokacije koja nam je bila najbliža hotelu u kojem smo bili smješteni. Sve je bilo rezervirano unaprijed i trebalo je "samo" hodati sa 2 torbe od čega je jedna bila poprilično teška i popunjena suvenirima i poklonima iz Francuske. Dobro smo se namučili dok se nismo "doteglili" do IMI Residence-a. Oznojili smo se ko mali teklići, ali kada smo vidjeli sobu i sve što smo dobili, osjećali smo se odlično. Smještaj je bio više nego FENOMENALAN. Soba ogromna, udobna, kupaona još veća, a najbolja stvar je bila definitivno predobar tuš. Potpuni preokret nakon Pariza. Kao da vas nekog malog sobička prebaci u De-Lux hotel. Genijalno. Brzo smo se udomaćili u sobi, koja je bila pre-ugodna. Ako putujete u Dublin, svakako preporučamo navedeni smještaj, u vrijeme kada smo mi išli bio je na akciji, pa je spavanje tamo bilo prilično povoljno (30-40€/noć) za dvije osobe. Danas je soba dvostruko skuplja koliko vidim na pojedinim booking stranicama.

Odlazak u grad i prvo razgledavanje

Kako smo bus kartu kupili, za 3 dana unaprijed (koliko je i više nego dovoljno za vidjeti sam Dublin), prijevoz od IMI-ja do grada je bio lagan. Na početku nismo znali kako doći do centra, pa smo na autobusnom stajalištu priupitali gospođu:

Mi: "Sorry, which way and bus line we need to take to the center". Gospođa: Dundrum? (govori se Đanđram)
Mi: Zbunj?!?
Mi: No, we need to go to city center
Gospođa: "Aaaa, you need to take bus number..."
Mi: Ahahahahah Dundrum = Đanđram.. hahehehe
Mi: Kako zapravo malo treba da te jedna rijeć usreći! :)


Ista "spika" nam se događala i u Parizu, gdje je A'revoire - Franc. Doviđenja u mom slučaju postao "A rezervoar?". Da stvar bude luđa, ja izlazim iz svake trgovine i postavljam pitanje: "A rezervoar?". Naravno lehrerin je umirala od smijeha, a ja sam bio smrtno ozbiljan pri čemu smo se kasnije tome smijali. Ponekad je super kad se možeš šaliti na račun vlastitog i tuđeg jezika, a zapravo nitko te ne razumije a ispada simpatično. To su mala veselja svakog našeg putovanja. Uvijek nešto pronađemo.

Centar Dublina je prilično velik. U samom centru do kojeg je nas bus dovezao za otprilike 20-ak minuta, nalazi se kružno posložen promet, i odvija se oko parka - St. Stephen's Green. Park je ogroman, zelen, ima jezerce, fontane. Svakako park kakav si svaki grad poželjeti može. Koliko god on bio velik, Dublin se može pohvaliti jednim od najvećih i najljepših parkova u Europi- Phoenix Park. Park zauzima površinu od 712 hektara. U jednom od slijedećih postova objavit ću fotografije Phoenix parka a do tada nešto fotografija iz St. Stephen's Green-a i centra Dublina.


Trava (gusta, bez korova).


St. Stephen's Green.


Fontana u parku.


Pasić pere "guzu", ma nije nego fotkan u momentu kada izlazi iz fontane, vlasnik ga "bacio" da se osvježi :)


Cvijet #1 iz parka


Cvijet #2 iz parka


Centar Dublina (tipična slika)


Centar Dublina 2 (slikano iz Parka)


Bus na stajalištu u centru (bršljan je mmm... predobar).

Odmah po dolasku u Dublin, treba se prošetati kroz centar grada. Prekrasne "crveno obojene" uličice, omeđene tradicionalnim trgovačkim brendovima. Shopping manija na svakom kutu, nije zaobišla ni lehrerin koja je morala nešto pronjuškati (žene, klasika, ko' da vi ne bi?). U centru Dublina nalazi se i jedan od 10 najljepših svjetskih shopping centara "Stephen's Green Shopping Centre" za koji smo pročitali da je dobio status TOP-10 zbog prirodnog svjetla u centru i konstrukcije koja je stvarno posebna.


Pogled u Stepehn's Green shopping...


Lehrerin obavila shopping!

Odlazimo i do Trinity college-a koji je moguće pronaći u svakom turističkom vodiću. Radi se o znamenitosti koju svakako treba posjetiti jer je imala popriličan značaj u povijesti Dublina tj. Irske. Zovu ga još i "mother of a/the University". Svakako bacite "oko" na link. Mene je osobno jako fascinirala skulptura sfere koju je izradio Arnaldo Pomodoro, a nalazi se pored knjižnice u dvorištu Trinity college-a.


Sfera

Počinje padati kiša. Nenadano, ko' grom iz vedra neba. Nije da nas to "ne smeta", ali odlazimo do obližnje trgovine i kupujemo lombre (sad to pokušajte jako brzo izgovarati da vam se jezik ne zaplete, pa ćete shvatiti da čujete ambrela). Hrana = Burger King vs McDonalds? Definitivno Burger King. Imaju neki quad burger od koji može toliko zasititi da nemorate ništa jesti 4-5 sati. Salate su definitivno mnogo bolje. Restorani = skupo.

Uzeli smo bus i time završili podnevni izlet centru Dublina. Umorni, od puta dogovorili smo da ćemo sutra u detaljnije razgledati centar, te posjetiti još neke poznate građevine i atrakcije.

Do sutra... mah

20.04.2008. u 10:56 • 8 KomentaraPrint#

subota, 19.04.2008.

Putopis: Francuska i Irska DIO 7

Datum: 31.07.2007

Pozdrav svima. mahmah

Dugo me nije bilo. Možda i nema nekog smisla da se opravdavam, jer ako su prioritetnije obaveze opravdanje, onda je vjerojatno bolje da ne pišem o tome, ali ipak reći ću da je većinu mog vremena ispunio (i ispunjava) posao. Sukrivac i suorganizatorica što danas ne blogam toliko je blogerica k8aastrophee s kojom sam se prošle godine upoznao preko bloga, koja me motivirala nakon veće serije objavljenih postova da počnem objavljivati i neke svoje fotografije. Na njen nagovor postajem član web-portala ptičice, i time počinje era intenzivnijeg razmišljanja o fotografiji i bavljenja fotografijom. Nema tu mjesta profesionalizmu, isključivo entuzijazam, amaterizam..., činjenica je, da otkako intenzivnije fotkam, svijet gledam potpuno drugačijim očima. zujo

K8aastrophee sam nedugo upoznao i osobno. Upravo je onakva kakvom sam je zamišljao. Jednostavna, iskrena, simpatična, normalna. Trenutno je neaktivna i na blogu i na ptičici. Kako kaže ima obaveza prma bakici koju svakodnevno mora servisirati, jer se bakica malo polomila. Bakici želim brz oporavak i nadam se da će se k8aastrophee uskoro vratiti. (iako sam i sam dvojio da ću se vratiti, ali tome je doprinijela bolnica i operacija vađenja vijaka koji su mi bili u nozi svo ovo vrijeme). Dosta patetike i isprika, idem ja više izići iz Francuske.

Posljednji dan razgledavanja

Posljednji dan između mene i lehrerin pao je dogovor da ćemo obići sve nama ljepše atrakcije u Parizu, te pokušati još malo u njima uživati. Digli smo se nešto ranije u našem "prekrasnom" Belfort Hotelu. Moram priznati kada bih morao navedeni hotel kategorizirati od 1-5, dao bih mu čistu 2-ku. Dobre strane: relativno čiste sobe, održavanje o.k., doručak 0 bodova (dodatno se naplaćuje), iznimno male sobe, ali za boraviti tjedan dana u Parizu i više nego dobro smješten hotel. Odmah krećemo prema Pompidou muzeju u nadi da ću ga uspjeti obići. Lehrerin je htjela ići u shopping. Nažalost utorkom je Pompidou muzej moderne umjetnosti (koji izvana izgleda kao neka sado-mazo tvornica) zatvoren. Saznajem to tek na ulazu, tj. pokušaju ulaska u njega. Alternativa je bila boravak na trgiću ispred muzeja gdje sam u jednom od prethodnih postova prikazao fotku "muške ljubavi". Ovaj puta zaskočio nas je "lik" koji je "kao" umjetnik i crta karikature. Počeli smo se cijenkati i kako smo uspjeli "navući" cijenu koja nam je bila prihvatljiva odlučili smo mu dati priliku da nas nacrta. Izrada karikature trajala je oko 30 minuta. Pri tome smo dosta pričali s njim, te nam je rekao da dolazi ovdje isključivo radi tog posla, a inače je iz Španjolske. Također je spomenuo da često putuje (Ryan air-om) u Škotsku, te smo uspjeli postaviti par pitanja u stilu Red Carpeta, gdje sam autora zagnjavio jel je crtao koju poznatu osobu, ... no nažalost bez konkretnog odgovora. Na kraju karikatura nas i nije nešto oduševila. Ispada da vrijedi ona dobra stara: "koliko para - toliko muzike".

Montmartre (po drugi put) i pregovaračke vještine

Kako nam se navedeni kvart posebno usjekao u pamćenje i udahnuo nam neku čarobnu energiju koju smo željeli ponovo osjetiti, prošetali smo do poznate četvrti umjetnika gdje se može naručiti (dogovoriti) fotorealističan portret. Napravili smo nekoliko krugova po trgu pokušavajući pronaći nekog slikara koji bi nas želio naslikati. Naravno, svi vas zovu, nude vam cijenu, žele vas slikati pod svaku cijenu ako u tom trenutku nemaju posla. Upečatljivo ih je promatrati, no mi smo odlučili da želimo portret. Standardno pitanje, "How much for the portrait". Svi spremno odgovaraju na pitanja od 70-100€. Nađe se i jeftinijih, no obično svi izlože svoje dosadašnje portrete poznatih osoba, pa prema tome treba malo pogledati tko kako radi. Nas je zaustavio jedan Vijetnamac i stvarno mu je bilo stalo da nas slika. Prva cijena koju je "zapjevao" iznosila je oko 150€. Naravno, nikada ne smijete prihvatiti ono što vam kažu, već kreće priča. Priča se sastoji da smo mi iz male zemlje čiji standard nije visok i mi nemamo toliko puno novaca, a tu smo na bračnom putovanju i stvarno bi htjeli da nas VI nacrtate, ako ne.. nema veze. Uglavnom, u džepu sam imao 50 + 20 € (unaprijed pripremljenih) i ni centa više. To je sav novac koji imam, ako ne, moram se vratiti u hotel a sutra putujemo. Navlačenje je potrajalo oko 15-ak minuta, najgore je kada on veli 110€ je moja zadnja cijena, i sad se lome koplja. Tad treba biti uporan pregovarač da ga se navuče da spusti dodatnih 40€. Na kraju sam zaglavio na 90€, ali kako sam se okrenuo i namjeravao odustati, Vijetnamac popušta. Glupi turisti. Ma nema veze, lijepo je biti svjestan da se cijena stvarno može spustiti, no Vijetnamac nas je zamolio da ne pričamo okolo za koliko nas slika, jer će slijedeći portret ugovoriti skuplje :) Logično. party

Izrada portreta

Prilično dugačak postupak (po osobi traje od 30-40 min) u kojem vas slikar nacrta u ugljenom kojeg postupno nanosi, briše. Na kraju izgleda kao neka uljana boja, više nego da je naslikano ugljenom. Na Montmartre upoznajemo i simpatičnog Pierra (lik kao da je izašao pojavom iz Seinfelda), koji nam za 1€ prodaje valjčastu tubicu u koju možemo spremiti portret. Pierre je bio toliko pozitivno simpatičan da smo se u 5 minuta skompali s njim, i ostali barem 20-ak minuta pričati. Ispričao nam je kako ide za 2 dana na Hvar u Starigrad u Hrvatsku, nabadao je Hrvatski, no dobro je znao kako se kaže "gemišt, bevanda, kavica, kako si, Split, Hvar...", stoga sam ga ja pitao: "Pierre, koliko možeš gemišta popiti" :) Prvo me nije shvatio, pa je lehrerin ponovila na tečnom Francuskom. Odmah je rekao "...mogu popiti 20 gemišta i 2 kavic". thumbupthumbup
Pierre svaka čast, pravi si, nadam se da ćemo te ponovo sresti na Montmartre, ako ne uljepšao si nam taj dan i osvojio nas svojom jednostavnošću, iskrenošću i spontanošću. U Parizu, naime ima mnogo takvih ljudi. Grad je jako jednostavan i općenito energija tog grada je posebna. Možda sam se na Montmartre i najbolje osjećao.

Portret!
Lehrerin & Experiance

Još malo šetnje & rezervacija

Polako ali sigurno naš se posjet Francuskoj bližio kraju. Još smo malo prošetali (Lehrerin nagovara za Latinsku četvrt), gdje ja nisam želio radi mirisa Kebaba i silnih navlakuša (urezala mi se u pamćenje djevojčica koja je imala 15-ak godina i na papiru napisala "I'm girl from Bosnia, and my mother is ill..."). Uglavnom, cura je tvrdila da je došla pred par godina u Pariz, i da je iz Bosne. Provjerili smo to i shvatili da - LAŽE. Sve da izvuku koji €. Onda je lehrerirn cvilila da idemo u Sorbonu i do Notre Dame ne bi li nam se ipak osmjehnula sreća da možda uđemo i proguramo se nekako kroz silni red turista. Naravno, nema šanse. Za Notre Dame pojam čekanja u "satima" je normalna pojava. Na kraju smo zadnji put tijekom putovanja svratili do Trocadera, bacili par pogleda na Eiffel, kupili špeceraj za ujutro i zaputili se prema hotelu. Jedna od stvari koju sam rezervirao u Parizu je bio ranojutarnji transfer od Pariza do Beauvais aerodroma, na što se lik na recepciji omiljenog nam hotela iznimno naljutio i rekao nam: "Zbog čega to mene nista pitali", a ja njemu: I did it myself, as everything else during our journey. Neki ljudi ne shvaćaju da ja jednostavno volim sve sam izorganizirati unaprijed a Internet i pojam on-line su glavni aduti bilo koje destinacije. Pa-pa Francuska. 4.30 ujutro je buđenje.

19.04.2008. u 21:40 • 3 KomentaraPrint#

Vraćam se...

Moguće bilo primjetiti ali moja neprisutnost Blogozajednici bila je malo dulja. Vraćam se, nadam se bolji i jači nego prije, te motiviraniji da završim sagu koju sam započeo davne 2007. godine. Postovi će izlaziti dnevno dok mi ponovo ne ponestane inspiracije, ali nadam se da ipak neće biti tako brzo, so stay tuned. belj

19.04.2008. u 10:55 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Komentari da/ne?

Opis bloga

Ovdje možete pročitati, gdje, što, kako i zašto. Uglavnom biti će opisivani svakakvi događaji, nema nekog povoda, random, kako 'nadođe'. Life is too short to pass without making the note. Naziv bloga "Experiance through the time" ne znači da ja u svemu moram imati iskustva, nego govorim kroz vlastito iskustvo koje stječem s vremenom, a ovo je mjesto na kojem ga samo prezentiram i slušam što drugi misle o tome! mah

Wikipedia o Experiance-u...

Experience as a general concept comprises knowledge of or skill in or observation of some thing or some event gained through involvement in or exposure to that thing or event. The history of the word experience aligns it closely with the concept of experiment.

The concept of experience generally refers to know-how or procedural knowledge, rather than propositional knowledge. Philosophers dub knowledge based on experience "empirical knowledge" or "a posteriori knowledge". The interrogation of experience also has a long tradition in continental philosophy. The German term Erfahrung, which is translated as 'experience' into English has, however, a slightly different implication, given that it is associated with the coherency of life's experiences.

A person with considerable experience in a certain field can gain a reputation as an expert.

Certain religious traditions, such as in certain types of Buddhism, Surat Shabd Yoga and mysticism) and educational paradigms with, for example, the conditioning of boot camps, stress the experimental nature of human epistemology. This stands in contrast to traditions of dogma, logic or reasoning. Activities such as tourism, extreme sports and recreational drug use also tend to stress the importance of experience.

Linkovi

Za sada nema linkova, ali tko zna možda nešto uleti! thumbup

O meni

32 god.; po horoskopu škorpion (bu), rimokatolik, što volim - čitajte, zašto - neznam ni sam to je smisao života, shvatiti tko sam ja. Uživam u svemu što je lijepo i što me zaintrigira. Mirna luka od 2006. god. Blog (rijetko) vodim kao svojevrsni dnevnik događaja. Žao mi je baš sve zaboraviti, iako me memorija sasvim dobro služi. Nekad volim pročitati ono što jesam, ili što sam bio. Život smatram jednostavnim. Omiljene knjiga i film mi je Forrest Gump. Trenutno čitam knjige "Najveća tajna" od Davida Icke-a, no moram priznati da nije jednostavna za pročitati pa ponekad pročitam stranicu-dvije i razmislim "ima li to uopće smisla?", Jedini planet izbora, te "Brzo čitanje" od Tony Buzana. Privlače me misteriji i mistika i sve što je ljudskim osjetima nedokučivo, ali to shvaćam kao usputnu razbribrigu kojom "masiram" mozak. Od časopisa pratim Bug, PC-Chip, Mrež@, te povremeno pogledam VIDI, iako ga svjesno bojkotiram, jer su me pred 5 god zez*** za pretplatu koju sam osvojio na jednoj online nagradnoj igri. Proputovao i vidio dosta toga, od tamo imam i tekstove i slike, pa ću s vremenom neke stvari objaviti i pisati putopise. Za sada toliko. Ako vas nešto muči ili zanima, možete me kontaktirati na Mail
€xperi@nce

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se