Dubok trag na čovjeka ostavi ova "Molitva",koju je napisao
fra Rufin Šilic.
>MOLITVAe
"Sine Božji! Dođi i rodi se ponovo: u naše doba!
Zemlja je postala jedna jedina velika štala,
Puna stoke i zvjeri, gnoja i smrada.
Od zidova bije studen, s podova puši se krv...
Veliki čudotvorče! Dođi u našu Kanu!
U našim domovima odigrava se čudna pretvorba.
Vino ljubavi pretvaramo u vodu ljubakanja,
Majčinska prsa u staklene boce
Majčinske utrobe u mrtvačnice i grobnice
Vjenčani prsten u okove i lance.
Bračna vjernost umire u sudnicama...
Uđi , Gospodine, i u naše domove!
Na vratima naći ćeš natpis: "Zabranjen ulaz - ljubavi!"
Gospodine, nemaju ni vode ni vina...
Dođi, pohiti u našu Kanu!
Sine čovječji!
Prohodaj i našom Galilejom!
Progovori i s naše gore!
Naša blaženstva postala su proklestva,naša ljubav mržnja,
Imamo "svoju istinu" , pa smo izgubili jedinu istinu,
O miru šapućemo, o ratu urličemo...
Grešnici nemaju suza, janjci se razvijaju u vukove,
Gubavci skupo prodaju svoju gubu,
Sol zemlje postala je bljutava, svjetlo se skriva u uglove,
Tvoje su ovce izgubljene, jedna od stotinu nije,
Tisuće ovčinjaka, tisuću stada!
Bez prestanka o ljubavi govorimo,
A vapaj pregaženih ne čujemo.
Otkupitelju svijeta!
Dođi i na našu Golgotu!
Stavi svoj križ između naših križeva,
Lijevo i desno vidjet ćes kružnicu propetih razbojnika,
I s lijeva i s desna čut ćeš samo uvrede.
Rastegni propete ruke, da budu šire od ekvatora,
Otvori probodeno Srce, da bude šire od zemljina krila,
Zavapi prema nebu:
Jer naše su uši zašivene konopom laži,
Upri svoj pogled prema nebu:
Jer naše su oči krvave od mržnje,
Stani pred Oca: sakrij nas svojim leđima
Jer mi smo od glave do pete u grijesima!
Mlazove svoje krvi pretvori u rijeke,
Operi sa zemlje tragove Abelove krvi!
Mi smo u aqoniji: umire u čovjeku čovjek...
Umri ti! I daruj nam svoj život!
dođi i spasi čovjeka -od čovjeka!- Amen.
Zaista je ovo današnjica.
|